Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3843/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 127/2021-24 od 25. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-127/2021-24 od 25. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-127/2021-24 od 25. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika Zagrebačka banka d.d. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od dana 13.08.2008. godine, potvrđenog od strane Javnog bilježnika Joze Aščića iz Virovitice, pod brojem: OV-3603/08 od dana 18. kolovoza 2008. godine, a sklopljenog između tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB: 92963223473 u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u čl.1. istog Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 6.820,63 EUR, (šestisućaosamstodvadeseteurašezdesettricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

- 3,98 EUR od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- 10,23 EUR od 1. listopada 2008 pa do isplate,

- 1,59 EUR od 1. studenog 2008. pa do isplate,

- 7,43 EUR od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- 11,81 EUR od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

- 14,20 EUR od 1. veljače 2009. pa do isplate,

- 14,20 EUR od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

- 16,19 EUR od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- 23,36 EUR od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

- 20,70 EUR od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- 21,10 EUR od 1. srpnja 2009. pa do isplate,

- 27,74 EUR od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 29,33 EUR od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- 26,01 EUR od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- 28,27 EUR od 1. studeni 2009. pa do isplate,

- 31,32 EUR od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- 33,31 EUR od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- 37,16 EUR od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- 36,63 EUR od 1. ožujak 2010. pa do isplate,

- 41,94 EUR od 1. travanj 2010. pa do isplate,

- 47,38 EUR od 1. svibanj 2010. pa do isplate,

- 48,05 EUR od 1. lipanj 2010. pa do isplate,

- 60,52 EUR od 1. srpnja 2010. pa do isplate,

- 60,52 EUR od 1. kolovoz 2010. pa do isplate,

- 73,79 EUR od 1. rujna 2010. pa do isplate,

- 67,16 EUR od 1. studeni 2010. pa do isplate,

- 84,68 EUR od 1. prosinac 2010. pa do isplate,

- 81,36 EUR od 1. siječanj 2011. pa do isplate,

- 72,38 EUR od 1. veljače 2011. pa do isplate,

- 76,45 EUR od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

- 76,45 EUR od 1. travnja 2011. pa do isplate,

- 84,68 EUR od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

- 105,65 EUR od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- 115,60 EUR od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- 129,67 EUR od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 106,48 EUR od 1. rujna 2011. pa do isplate,

- 96,36 EUR od 1. listopada 2011. pa do isplate,

- 95,56 EUR od 1. studenog 2011. pa do isplate,

- 97,02 EUR od 1. prosinca 2011. pa do isplate,

- 110,03 EUR od 1. siječnja 2012. pa do isplate,

- 109,63 EUR od 1. veljače 2012. pa do isplate,

- 106,31 EUR od 1. ožujka 2012. pa do isplate,

- 108,43 EUR od 1. travnja 2012. pa do isplate,

- 106,31 EUR od 1. svibnja 2012. pa do isplate,

- 109,76 EUR od 1. lipnja 2012. pa do isplate,

- 106,97 EUR od 1. srpnja 2012. pa do isplate,

- 106,97 EUR od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 98,61 EUR od 1. rujna 2012. pa do isplate,

- 105,65 EUR od 1. listopad 2012. pa do isplate,

- 108,57 EUR od 1. studeni 2012. pa do isplate,

- 107,11 EUR od 1. prosinac 2012. pa do isplate,

- 100,47 EUR od 1. siječnja 2013. pa do isplate,

- 101,57 EUR od 1. veljače 2013. pa do isplate,

- 100,34 EUR od 1. ožujka 2013. pa do isplate,

- 108,70 EUR od 1. travnja 2013. pa do isplate,

- 96,49 EUR od 1. svibnja 2013. pa do isplate,

- 97,95 EUR od 1. lipnja 2013. pa do isplate,

- 98,35 EUR od 1. srpnja 2013. pa do isplate,

- 100,34 EUR od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 100,47 EUR od 1. rujna 2013. pa do isplate,

- 101,67 EUR od 1. listopada 2013. pa do isplate,

- 104,85 EUR od 1. studenog 2013. pa do isplate,

- 108,30 EUR od 1. prosinca 2013. pa do isplate,

- 102,46 EUR od 1. siječnja 2014. pa do isplate,

- 108,83 EUR od 1. veljače 2014. pa do isplate,

- 111,22 EUR od 1. ožujka 2014. pa do isplate,

- 108,97 EUR od 1. travnja 2014. pa do isplate,

- 105,65 EUR od 1. svibnja 2014. pa do isplate,

- 106,31 EUR od 1. lipanja 2014. pa do isplate,

- 108,97 EUR od 1. srpnja 2014. pa do isplate,

- 110,43 EUR od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 110,96 EUR od 1. rujna 2014. pa do isplate,

- 112,95 EUR od 1. listopada 2014. pa do isplate,

- 113,29 EUR od 1. studenog 2014. pa do isplate,

- 114,14 EUR od 1. prosinca 2014. pa do isplate,

- 114,39 EUR od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- 114,17 EUR od 1. veljače 2015. pa do isplate,

- 114,27 EUR od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

- 115,76 EUR od 1. travnja 2015. pa do isplate,

- 114,17 EUR od 1. svibnja 2015. pa do isplate,

- 115,87 EUR od 1. lipnja 2015. pa do isplate,

- 114,17 EUR od 1. srpnja 2015. pa do isplate,

- 113,89 EUR od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve prouzročene troškove ovog parničnog postupka

u

iznosu

od

2.064,66

EUR-a,

(dvijetisućešezdesetčetirieurašezdesetšestcenti), po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno 13. kolovoza 2008. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, koje odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane zato, što se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju označenih odredbi Ugovora o kreditu.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje upućujući na izravni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te potom, primjenom pravila o vraćanju stečenog bez osnove, nakon nalaza i mišljenja vještaka nalaže isplatu svota koje je tužitelj preplatio u ispunjenju označenih ugovornih odredbi ocjenjujući neosnovanim istaknuti prigovor zastare jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

6. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

7. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

8. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

9. Saslušanjem tužitelja na ročištima održanim 28. lipnja 2022. i 26. svibnja 2025. je utvrđeno da je u auto kući bio upućen na tuženika jer oni rade sa njime što je bio razlog sklapanja Ugovora o kreditu kojega je zaključio na nagovor djelatnice tuženika budući da je kredit u CHF za njega najpovoljniji a prilikom sklapanja Ugovora nije mogao utjecati na sadržaj Ugovora.

10. Budući da tuženik nije radi utvrđenja ove činjenice predložio dokaze, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističe tuženik tvrdnjom da tužitelj nikada nije uložio primjedbe, niti poduzeo radnje iz kojih bi se moglo utvrditi kako mu Ugovor o kreditu nije bio razumljiv te da tužitelj stupajući u ugovorni odnos nije primijenio niti nužni stupanj pažnje koji se u prometu zahtijeva jer je za ocjenu mogućnosti izravne primjene pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odlučno dokazati da se o odredbama potrošačkog ugovora pojedinačno pregovaralo.

11. Prema odredbi čl. 3. toč. 9. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP) ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužitelja je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje automobila za osobne potrebe dok je na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

13. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe članka 96. stavka 2. ZZP i naročito odredbe članka 97. alineje 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

15. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovode do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi članka 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu su suprotni odredbi članka 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

17. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama ZZP.

19. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP.

20. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud zakonito odlučio o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu kao i osnovi zahtjeva tužitelja.

22. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

23. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

24. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 21. travnja 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva nastupila 13. lipnja 2014., imajući na umu da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u ovom postupku se primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO pa je restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi podnijeta po proteku petogodišnjeg zastarnog roka.

25. Tako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nije nastupila zastara za kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer početak tijeka zastare glede restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenih kamata kada je ništetnost ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite, teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača a pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, je nastupila 13. lipnja 2014.

25.1. Stoga je predmetna tužba glede tog zahtjeva a podnijeta 21. travnja 2021., izjavljena po proteku petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO.

26. S obzirom na to da su u nalazu knjigovodstvenog vještaka utvrđene ukupno više plaćene svote zbog promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev tako, da nije razlučio koja se svota odnosi na preplatu zbog promjenjive kamatne stope a koja zbog promjene tečaja CHF, budući da je potraživanje zbog promjenjive kamatne stope zastarjelo u dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenih svota (točka II izreke), činjenično stanje je ostalo pogrešno utvrđeno uslijed pogrešne primjene materijalnog prava glede nastupa zastare u odnosu na dio restitucijskog zahtjeva tužitelja.

27. Uz iznijeto, prvostupanjska presuda nije niti razumljiva budući da je pod točkom II izreke tuženiku naloženo platiti tužitelju zatraženu novčanu svotu od 6.820,63 eura dok je prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna preplata svota od 6.816,68 eura koja se odnosi na preplatu zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja uz uzimanje u obzir i tzv. negativnih tečajnih razlika kao i zbog promjene kamatne stope.

28. Slijedom iznijetog je na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke a na temelju odredbe čl. 370. ZPP morala biti ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

29. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano te utvrditi koja je svota preplaćena sa pojedinačno označenim anuitetima zbog promjenjive kamatne stope a koja zbog promjene tečaja CHF te, imajući na umu da je potraživanje isplate s osnove promjenjive kamatne stope zastarjelo kao i daljnje navode žalbe tuženika, pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu glede isplate preplaćenog.

30. Budući da je ukinut dio odluke o glavnoj stvari trebalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti odluku o parničnom trošku tužitelja te predmet u dijelu pod točkom III izreke vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).

31. Odluka o trošku žalbenog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis