Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3071/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Balić i Nenad Banovac, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Sinju, protiv tuženika Grada Sinja, OIB 03210055420, Sinj, Dragašev prolaz 24, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-5129/2018 od 6. travnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj P-5927/2019 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-5219/2018 od 6. travnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-5927/2019 od 25. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom je suđeno:

I. Utvrđuje se da je tužitelj BĆI iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., vlasnik za cijelo:

- nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 284 m2,

- nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 504 m2,

- novoformirane nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastala od dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 157 m2, sve kako je prikazano u pravnoj karti izrađenoj od tvrtke Geoid d.o.o. po ovlaštenom inženjeru geodezije ZĆ od lipnja 2018.g. koja pravna karta čini sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo s imena tuženika, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u visini od 11.169,80 kuna/1.482,48 EUR.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da su čest. zem. [katastarska čestica] površine 284 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 505 m2, novoformirana kat. čest. zem. [katastarska čestica] koja je nastala od dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 118 m2, novoformirana kat. čest. zem. [katastarska čestica], koja je nastala od dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 182 m2, novoformirana kat. čest. zem. [katastarska čestica], koja je nastala od dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 157 m2, sve k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika Grada Sinja;

- da je kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnoj knjizi kao nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu grada Sinja;

- da je na zahtjev tužitelja Gradsko vijeće grada Sinja Zaključkom od 31. listopada 2016. ukinulo svojstvo javnog dobra na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da iz povijesti promjena Odjela za katastar nekretnina Sinja katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] za razdoblje od 1952. do 2018. proizlazi da su kao posjednici evidentirane fizičke osobe, no ne i prednici tužitelja, niti tužitelj;

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da sporne nekretnine u naravi predstavljaju zidom i suhozidom ograđeno zemljište s voćnjakom i livadom;

- da su rješenjem o nasljeđivanu Općinskog suda u Sinju, poslovni broj O-545/89 iza pok. majke tužitelja RĆI njezinim zakonskim nasljednicima proglašeni sinovi ĐĆI (tužitelj) i BĆ, te da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda, poslovni broj O-2216/16 iza pok. BĆ (brat tužitelja) njega naslijedio tužitelj;

- da je provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa zapadne i sjeverne strane dijelom ograđena suhozidom, a dijelom betonskim zidom, dok s ostalih strana nije omeđena, da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa zapadne strane omeđena suhozidom, a sa sjeverne betonskim zidom, dok sa ostalih strana nije omeđena, da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverne strane omeđena suhozidom, a sa istočne pokosom, dok ostale granice nisu vidljive, i da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa istočne strane omeđena asfaltnim putem, a sa sjeverne dijelom betonskim zidom, a sa zapadne strane pokosom;

- da saslušani svjedoci suglasno navode kako su prednici tužitelja predmetne nekretnine obrađivali preko 100 godina kao voćnjak i livadu, da se to područje zvalo Megdan i uvijek je bilo u vlasništvu fizičkih osoba, među kojima i obitelji Z, te da roditelje tužitelja nikada nitko nije ograničavao u njihovu posjedu.

8. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu spornih nekretnina dulje od 40 godina, prvostupanjski sud zaključuje da ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za sve utužene nekretnine, dakle i za onu na kojoj je 2016. ukinut status javnog dobra na kojoj je tužitelj sa svojim prednicima do upisa javnog dobra već ima potrebno vrijeme dosijedanja, te je pozivom na odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) i čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske navodeći kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dok u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističe da je ona do ukidanja svojstva javnog dobra – puta 31.10.2016. sukladno odredbi čl. 101. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54713, 148/13, 92/14 i 1120/19 – dalje: ZC) bila nerazvrstana cesta, odnosno javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi i da se na njoj do tada nisu mogla stjecati vlasnička prava, niti da je tužitelj dokazao da je vrijeme posjedovanja isteklo prije nego što je ista upisana kao javno dobro.

10. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV, tj. do 1. siječnja 1997. godine prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Kako tužitelj osnovanost svoga zahtjeva temelji na tvrdnji da je zajedno sa svojim prednicima (roditeljima) u neprekinutom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina više od 100 godine, to se na konkretni pravni odnos stranka u smislu odredbe čl. 388. st. 2. ZV imaju primijeniti pravila iz paragrafa 1472. OGZ, koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih 6. travnja 1941. („Narodne novine", broj 73/91), odnosno odredbe ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine" broj: 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO). Pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prema pravilima OGZ i po odredbama ZOVO uvijek je bila pošten odnosno savjestan posjed s tim što se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

12. Na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1472. OGZ pravo vlasništva na državom zemljištu moglo se steći ako se utvrdi da je posjed bio zakonit, pošten i istinit i da je neprekidno trajao 40 godina, time da prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ ovaj tko dosjelost svoga posjeda temelji na vremenu od 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Isto tako, i kasnijim zakonima i to odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO), i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je da posjed mora biti pošten i trajati zakonom određeno vrijeme.

13. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 328 OGZ, kao i prema odredbama čl. 72. st. 3. ZOVO i čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, tužitelj ne mora dokazivati zakonit temelj posjeda već vlasnički posjed, znači miran posjed i držanje stvari kao svoje, s uvjerenjem da ju drži na temelju valjanog osnova, tužena strana mora dokazati nesavjesnost.

14. Obzirom da su sporne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Grada Sinja, da iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka i povijesti promjena na spornim katastarskim česticama u katastru nekretnina Sinj proizlazi da su od 1952. godine uvijek bile evidentirane kao posjed fizičkih osoba, da su prednici tužitelja i tužitelj kao njihov jedini nasljednik više od 100 godina u samostalnom i poštenom posjedu spornih nekretnina, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj sa svojim prednicima dosjelošću stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

15. Nerazvrstanom cestom u smislu odredbe čl. 98. st. 1. ZC smatra se cesta koja služi za promet vozila i koju svatko ima pravo slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom. Prema odredni čl. 101. st. 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, dok je st. 2. istog članka propisano da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave, niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava. Konačno, odredbom čl. 131. st. 6. ZC propisano je da nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

16. Vezano za žalbene navode tuženika da u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije donošenja Zaključka o ukidanju svojstva javnog dobra od 21.10.2016. tužitelj u smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZV nije mogao steći vlasništvo dosjelošću, valja ukazati žalitelju da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-243/11-2 od 27. svibnja 2015. izrazio pravno shvaćanje da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi, i da je stoga moguće slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra, pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

17. S obzirom da je u postupku utvrđeno da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva ne koristi kao javno dobro – nerazvrstana cesta, već da je omeđena sa sjeverne strane betonskim zidom, sa istočne asfaltnim putom, a sa zapadne strane pokosom, to je na istoj moguće steći pravo vlasništva, a obzirom da je iz iskaza saslušanih svjedoka, koje sud prvog stupnja prihvatio kao istinite i uvjerljive utvrđeno da su tužiteljevi prednici tu nekretninu koristili unazad 100 godina (prema navodima tužbe), dakle više od 40 godina, te im posjed nikad nije bio ometan od bilo koga, niti je tuženik dokazao da je poduzimao bilo kakve radnje u odnosu na spornu nekretninu i tražio predaju iste u njegov posjed, to je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima do upisa predmetne nekretnine kao javnog dobra već stekao vlasništvo na istoj temeljem dosjelosti.

18. Žalbeni navodi tuženika da se prilikom očevida moglo utvrditi da nekretnine nisu obrađivane ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, jer promjena načina korištenja nekretnina (ranije vinograd i voćnjak), sama po sebi ne znači da je tužitelju prestao posjed predmetne nekretnine, odnosno sama po sebi ne znači da je tužitelj napustio predmetne nekretnine. Name samim prestankom obrađivanja nekretnina tužitelj nije očitovao volju za napuštanje nekretnine.

19. Žalbeni navodi tuženika koji se svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza i davanje vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza ne mogu se prihvatiti, jer svjedokinja RĆ nije iskazala da su njezini preci neovlašteno uzurpirali sporne nekretnine, kako to u žalbi tvrdi žalitelj.

20. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio kao u izreci pobijane presude.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tuženik žalbom određeno niti ne prigovara.

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte