Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2499/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], zastupan po punomoćnici Danijeli Blažević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Lauri Kišiček, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5054/2020-24 od 26. ožujka 2025. godine, dana 21. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5054/2020-24 od 26. ožujka 2025. godine u dijelu t. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 2020. pa do isplate te u t. III. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.879,57 eura.
II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5054/2020-24 od 26. ožujka 2025. u dijelu t. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 20. rujna 2019. do 12. listopada 2020. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu zateznih kamata za razdoblje od 20. rujna 2019. do 12. listopada 2020.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa zateznom kamatom od 20. rujna 2019. pa do isplate (t. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za tijek zatezne kamate na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 15. listopada 2015. do 20. rujna 2019. (t. II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.879,57 eura (t. III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, a pobija ju zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbu i tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Tužitelj je dana 14. listopada 2015. opunomoćio tuženika kao odvjetnika da ga zastupa u ovršnom postupku te mu dao 3.000,00 eura na ime predujma za odvjetničke usluge. Budući da mu tuženik nije pružio nikakve usluge zastupanja, tužitelj podnosi tužbu u kojoj navodi da je tuženik bez osnove zadržao uplaćeni predujam te predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku povrat iznosa od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama i troškovima.
5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tužitelj jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj 14. listopada 2015. opunomoćio tuženika za zastupanje u ovršnom predmetu te mu je isti dan dao 3.000,00 eura na ime predujma za troškove zastupanja,
- da je tuženik tužitelju izdao potvrdu o ostavljenom predujmu (list 27 spisa) iz koje proizlazi da su stranke ugovorile da je ukupan iznos troškova postupka 5.000,00 eura s pripadajućim PDV-om, a da će završni račun biti napravljen po završetku posla,
- da je tužitelj 20. rujna 2019. poslao dopis tuženiku i Hrvatskoj odvjetničkoj komori, kojim traži od tuženika povrat novca u iznosu od 3.000,00 eura danog na ime predujma s kamatama od 15. listopada 2015. Nadalje u dopisu moli Hrvatsku odvjetničku komoru da pozove tuženika kao svog člana da mu vrati navedeni iznos te navodi da je tuženik kršio financijske propise jer je preuzeo novac u gotovini, nije izdao račun i nije obavio nikakav posao niti napravio specifikaciju svojih radnji,
- tuženik je 23. rujna 2019. otkazao punomoć tužitelju i izdao tužitelju račun br. 143- 19 POSL1/1 za pružene odvjetničke usluge sukladno punomoći potpisanoj na sastanku 14. svibnja 2015. Prema specifikaciji račun je izdan za pružene usluge iz Tbr. 38. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje: Tarifa/12) za koje tužitelj potražuje iznos od 5.000 eura, a koji iznos je uvećan za PDV (1.250,00 eura), dakle tužitelj je prema tom računu dužan tuženiku platiti ukupno 6.250,00 eura,
- da je tuženik potom 24. prosinca 2019. poslao tužitelju opomenu pred tužbu kojom poziva tužitelja da mu plati dospjelo potraživanje sukladno računu br. 143-19 POSL1/1. U opomeni dalje navodi da je tužitelj dužan tuženiku platiti iznos od 5.000,00 eura uvećano za PDV, ukupno 6.250,00 eura, sukladno ugovoru sklopljenom dana 14. listopada 2015. Budući da je deponirani iznos od 3.000,00 eura uplaćen na račun tuženika, opomenom se poziva tužitelj da u roku od 3 dana od primitka opomene plati preostali dio računa u iznosu od 24.027,41 kuna / 3.188,99 eura[1] , u suprotnom da će tuženik pokrenuti odgovarajuće građanske i kaznene postupke kako bi namirio dospjelo potraživanje,
- da je Tbr. 38. Tarife/12 propisano da pružanje pravne pomoći može odvjetnik ugovoriti s pravnom osobom ili osobom koja obavlja samostalnu djelatnost u paušalnom iznosu, osim za radnje zastupanja pred sudovima i državnim organima, da se ugovor o pružanje pravne pomoći u paušalnom iznosu sklapa pismeno i mora sadržavati opis radova ili poslova koje će odvjetnik obavljati za stranku te da odvjetnik ugovor mora prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori,
- da je tužitelj kao fizička osoba angažirao tuženika te da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Buzetu pod poslovnim brojem: P-201/06, a u vezi kojega ga je tuženik trebao zastupati, tužitelj sudjelovao osobno, dakle ne kao osoba koja obavlja samostalnu djelatnost već kao fizička osoba,
- da je nakon uvida u spis predmeta Općinskog suda u Buzetu poslovni broj: P- 201/06, prvostupanjski sud ocijenio neistinitim iskaz tuženika da je izvršio uvid u spis tog predmeta jer bi u tom slučaju vidio da je 21. srpnja 2014. pokrenut postupak radi izdavanja potvrde o europskom ovršnom nalogu protiv tužitelja, kao i iskaz da je angažirao odvjetnika Dejana Jakca da izvrši uvid u spis jer iz spisa proizlazi da je odvjetnik Dejan Jakac samo pisanim putem komunicirao sa sudom, ne i da je osobno bio u prostorijama suda u Buzetu, odnosno odvjetnik Dejan Jakac je 22. listopada 2015. faxom tražio od Općinskog suda u Buzetu izdavanje ovjerene preslike presude
P-201/06 i Gž-1595/09 s potvrdama pravomoćnosti,
- da tuženik u postupku nije priložio nikakav materijalni dokaz ili potvrdu o troškovima koje navodi da je imao i za koje traži naknadu, odnosno kojima opravdava primljeni polog, a iz kojih bi proizlazilo da se ne radi o stjecanju bez osnove, odnosno da ima pravo zadržati primljeni novac,
- da je dana 10. listopada 2020. tuženik podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za izdavanje europskog platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave – računa br. 143-19 POSL1/1 od 23. rujna 2019. radi isplate tražbine u iznosu od 3.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2019., slijedom čega je Trgovački sud u Zagrebu izdao europski platni nalog poslovni broj: P-eu-43/2020 dana 11. ožujka 2020. protiv kojeg je ovdje tužitelj podnio prigovor u kojem ističe da nikakva usluga od strane tuženika nije pružena, da vjerodostojna isprava - račun nije specificiran te nije jasno na koje bi se odvjetničke radnje odnosio, a posebno je nejasno kako je tužitelj u računu fakturirao uslugu na temelju Tbr. 38 Tarife tzv. "paušal" budući da je sukladno Tarifi paušal moguće ugovoriti kao pružanje pravne pomoći s pravnom osobom ili osobom koja obavlja samostalnu djelatnost, a tužitelj je fizička osoba, a osim toga da se ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu sklapa pismeno i mora sadržavati opis radova ili poslove koje će odvjetnik obavljati za stranku kao i da se takav ugovor mora prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Prvostupanjski sud je 23. svibnja 2024. u tom predmetu donio nepravomoćnu odluku pod poslovnim brojem: P-2169/22-55 kojom se ukida europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-eu-43/2020 od 11. ožujka 2020.
7. Prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju vrati iznos primljen na ime pologa jer tuženik nije ničim dokazao da mu je nastao trošak u tom iznosu, a da se u konkretnom slučaju nije moglo raditi o ugovoru o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu jer nije ispunjen nijedan od uvjeta iz Tbr. 38. Tarife/12 kojim su propisane pretpostavke valjanosti takvog ugovora.
8.1. Tuženik u žalbi ponavlja da ga je tužitelj angažirao kao trgovac te da je zato ugovoren paušal, ali i da tužitelj nije trgovac, tuženik bi imao pravo naplatiti nagradu za odvjetničke usluge sukladno drugim točkama Tarife, odnosno da tuženik ima pravo na nagradu za obavljene radnje, a to su pravno savjetovanje, put u Buzet, sastanci, proučavanje predmeta. Također navodi da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva te da prvostupanjski sud nije odlučio o dokaznim prijedlozima tuženika, nije ih usvojio, niti odbio, kao i da je prvostupanjski sud izvukao pogrešne konkluzije jer tuženik nikada nije iskazao da bi putovao u Buzet kako bi izvršio uvid u spis predmeta već samo kako bi izvadio original drugostupanjske presude i podigao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te obavio sastanak s Gradom Buzetom.
8.2. Tuženik u žalbi navodi i da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario troškovnik tuženika koji je predan 13. studenog 2023., a u kojem su točno specificirane radnje koje je poduzeo za tužitelja. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP). Stoga budući da je troškovnik predan tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu održanom 12. rujna 2022.) te da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299. st. 2. ZPP, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je u potpunosti zanemario taj dokaz tuženika.
9. Vezano za žalbene navode tuženika da je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da potvrda od 14. listopada 2015. ne predstavlja ugovor o paušalu već ono što se u samoj potvrdi i navodi – predujam na ime troška zastupanja. Ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu je inače formalni ugovor s propisanim oblikom, točno je određeno tko može biti stranka predmetnog ugovora i što on mora sadržavati, a u ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od propisanih uvjeta da bi on uopće nastao i da bi proizvodio pravne učinke.
10. Prvostupanjski sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. veljače 2025. donio rješenje kojim su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika. U obrazloženju prvostupanjske odluke u t. 35. navedeno je da sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka KH s obzirom na to da navedeni svjedok u svojoj izjavi izričito navodi da mu je sve navedeno o odnosu tužitelja i tuženika poznato iz razgovora s gospodinom Đ iz čega proizlazi da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o odnosu tužitelja i tuženika. Nadalje iako je prvostupanjski sud propustio dati obrazloženje odbijanja ostalih dokaznih prijedloga, predloženo saslušanje ostalih svjedoka, u ovom postupku je trebalo utvrditi postoji li osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku dao predujam ili se ista zbog neizvršavanja naloga od strane tuženika nije ni ostvarila odnosno je li ista otpala. Kako bi se to utvrdilo tuženik je trebao dokazati da je stvarno obavljao radnje za tužitelja i da mu je tom prilikom nastao trošak, a to se ne dokazuje iskazima svjedoka već materijalnim dokazima iz kojih bi proizlazilo da je tuženik stvarno imao troškove koje nabraja. Naime trošak puta u Istru se ne dokazuje iskazom pristranog svjedoka (zaposlenika tuženika) već računima, evidencijom o poduzetim radnjama koje je tuženik bio dužan voditi. Tuženik spominje i troškove sastanaka sa čelnim ljudima Grada Buzeta, ali ne navodi ni poimence osobe s kojima je na tom sastanku bio kao ni vrijeme ili mjesto navodnih sastanaka, a njegova izjava, kao ni izjava njegovog zaposlenika, a niti drugih posrednih svjedoka, nisu primjereni dokazi kojima bi se utvrdilo da su te radnje stvarno poduzete. Tuženik nije dostavio nikakav dokaz da mu je nastao trošak usmenih pravnih mišljenja i pravnog savjetovanja, a on bi, da bi mu se priznali troškovi, iste trebao dokazati ili barem obrazložiti. Tijekom postupka tuženik nije ni na koji način dokazao niti je predložio dokaze koji bi bili prikladni da bi se nesporno utvrdilo da su mu nastali troškovi koje nabraja, a koji odgovaraju primljenom predujmu, a obrazloženja koja je iznosio tijekom postupka su u dijelu sama sebi proturječna, površna i nedovoljno uvjerljiva da bi opravdala zadržavanje primljenog predujma.
11. Tuženik kao odvjetnik ima pravo na nagradu za troškove i poduzete radnje, ali bi morao predočiti materijalne dokaze ili potvrde o nastalim troškovima i poduzetim radnjama. Tijekom postupka tuženik nije predložio nijedan dokaz koji bi opravdao zadržavanje primljenog predujma nego je oprečnim iskazima samo ugrozio svoj kredibilitet, pa tako npr. u odgovoru na tužbu u t. 3. navodi da je prilikom pružanja pravne pomoći tužitelju imao troškove putovanja u Istru, što je bilo potrebno radi uvida u spise, pribavu drugostupanjske odluke, ishođenje klauzule pravomoćnosti, a isto navodi i na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. ožujka 2023. na kojem iskazuje da punomoć koju je dobio od tužitelja implicira dužnost tuženika da izvrši uvid u spis, pribavi klauzule i vidi je li moguća i dopuštena ovrha, odnosno da sukladno odredbama Zakona o odvjetništvu i sklopljenom ugovoru procjeni što je drugo potrebno obaviti radi zaštite prava tužitelja, da bi u žalbi u t. 26. isticao da nije iskazao da je putovao u Buzet da bi izvršio uvid u spis predmeta nego da je iskazao kako je želio izvaditi original drugostupanjske presude i podignuti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti i obaviti sastanak s Gradom Buzetom.
12. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu kojom se sukladno odredbi čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO) nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca, dok je sukladno toj odredbi nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. (čl. 763. st. 2. ZOO).
13. Stjecanje bez osnove postoji kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO).
14. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP u vezi čl. 8. tog Zakona) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari - svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano). U ovom slučaju nesporno je da je tužitelj dao tuženiku punomoć za zastupanje i da mu je dao polog kao predujam na ime zastupanja. Dakle tužitelj je dokazao da je dio njegove imovine prešao u imovinu tuženika. Budući da tužitelj tvrdi da tuženik nije poduzimao nikakve radnje za njega na ime zastupanja pa da se osnova nije ostvarila odnosno da je kasnije otpala, na tuženiku je bio teret da dokaže da je poduzimao radnje za tužitelja te da ima pravo zadržati iznos koji je nesporno stekao te da upravo taj iznos odgovara troškovima koje je imao zastupajući tužitelja.
15. Tuženik na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. ožujka 2023. navodi da punomoć koju je dobio od tužitelja implicira dužnost tuženika da izvrši uvid u spis, pribavi klauzule i vidi je li moguća i dopuštena ovrha, odnosno da sukladno odredbama Zakona o odvjetništvu i sklopljenom ugovoru procjeni što je drugo potrebno obaviti radi zaštite prava tužitelja. Iz stanja spisa ne može se zaključiti da je tuženik postupao sukladno odredbama Zakona o odvjetništvu, odnosno da je savjesno obavljao radnje zastupanja tužitelja, budući da nije ni znao da je protiv tužitelja pokrenut postupak izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu jer uopće nije izvršio uvid u spis predmeta u vezi kojega je (trebao) zastupati tužitelja. Naime i kada bi tijekom zastupanja saznao da je situacija bitno drugačija od one kako ju je predstavio tužitelj, bio je dužan obavijestiti tužitelja i procijeniti što je drugo potrebno obaviti radi zaštite prava tužitelja.
16. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik kao nalogoprimac u izvršenju naloga nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, u svemu skrbeći o interesima nalogodavca pa ne bi bilo ni opravdano priznati mu pravo na naknadu za trud jer ničime nije dokazao da je u izvršenje naloga uopće uložio trud niti da mu je prilikom izvršavanja naloga nastao bilo kakav trošak, pogotovo ne trošak u visini dobivenog predujma. Stoga, budući da se nije ispunila, odnosno da je otpala osnova na temelju koje je tuženik primio novac, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO, pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod t. I. izreke.
17. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja tužbe.
18. Budući da je tužitelj zahtjev za povrat poslao običnom pošiljkom pa nema dokaza (dostavnice) na temelju kojeg bi se mogao utvrditi datum kada je tuženik primio navedeni zahtjev, ne može se zaključiti da je od datuma slanja zahtjeva tužitelj postao nesavjestan. Stoga tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO. Slijedom navedenog primjenom čl. 373. t. 2. ZPP odlučeno je kao pod t. II. izreke.
19. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
20. S obzirom na to da žalba tuženika nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari, primjenom čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbija se zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu 21. listopada 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Milena Frankić
