Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3788/2025-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1987/2024-13 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1987/2024-13 od 23. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima u povodu žalbi tužitelja ŽV i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba točke 10. Ugovora o [broj kredita] od 2. kolovoza 2004., sklopljenog između tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., kao kreditora, i tužitelja ŽV, kao korisnika kredita, koja glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.".

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužitelju NV iznos od 2.443,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. kolovoza 2004. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.266,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III izreke a za parnični trošak sa kojim nije uspio, žali se tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge s prijedlogom, odluku o parničnom trošku preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a prema sadržaju žalbe i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe su osnovane.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu kojega su nesporno 2. kolovoza 2004. sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu, gdje je ugovoreno kako je za obradu kredita i odobravanje kredita korisnik dužan prije korištenja kredita platiti 1% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora a korisnik kredita je suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana jer se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi kao i zahtjev za isplatu svote koju je tužitelj isplatio u ispunjenju označene ugovorne odredbe.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući kako se radi o potrošačkom ugovoru jer je prema iskazu tužitelja utvrdio da je kredit tužitelj podignuo za kupnju kuće u [adresa] površine 180 m2, gdje je planirao živjeti ali je zbog nemogućnosti „servisiranja“ kredita 2019. počeo iznajmljivati kuću u ljetnim mjesecima. Potom, primjenom odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 76/07 i 79/07 – dalje: ZZP) utvrđuje da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa je stoga nepoštena zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ove odredbe te primjenom odredbe čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01., 32/05 dalje: ZOO/91), budući da nije protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO, sudi isplatu naplaćene naknade sa zateznim kamatama tekućim prema odredbi čl. 214. ZOO, od prvog slijedećeg dana nakon nespornog dana naplate predmetne naknade.

6. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti dok je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno, da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema.

7. Tuženik je radi utvrđenja činjenice ugovaranja predmetnog kredita u svrhu poduzetničke djelatnosti-turističkog iznajmljivanja objekta koji se oglašava putem Internet stranice Booking.com, u odgovoru na tužbu predložio pribaviti podatke od upravnog odjela Zadarske županije i Turističke zajednice Biograd na Moru o tome je li tužitelj bio registriran kao iznajmljivač apartmana, koji dokaz prvostupanjski sud nije izveo ocjenjujući ga nepotrebnim, čime je postupio suprotno označenom Zaključku od 23. studenog 2023. budući da je tuženik u ovoj parnici predložio dokaz radi utvrđenja činjenice da tužitelj nema status potrošača.

8. Stoga, a cijeneći i činjenicu da je Ugovor o kreditu sklopljen u svrhu kupnje stambeno-poslovnog objekta (str. 27 spisa) budući da tužitelj činjenične navode ograničava samo i isključivo na tomu da je u vrijeme sklapanja Ugovora imao status potrošača a prvostupanjski sud radi utvrđenja ove činjenice nije proveo dokaz predložen po tuženiku, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 355. ZPP pa je primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuta pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje jer radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

9. U ponovnom postupku je tako potrebno odlučiti pravilnom primjenom odredbe čl. 3. toč. 3. ZZP a potom ocijeniti predstavlja li Ugovor tipizirani potrošački ugovor na čije ugovorne obveze između trgovaca i potrošača se primjenjuju odredbe ZZP i ZOO te je li tuženik ugovarajući predmetne odredbe postupio suprotno zakonu i povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čime će, imajući na umu i daljnje žalbene navode tuženika, tek moći biti moguće donijeti novu i zakonitu odluku.

10. Naime, svojstvo potrošača označuje svrha za koju je fizička osoba sklopila ugovor o kreditu što predstavlja objektivni kriterij pa je tako sud dužan, ne samo utvrditi nego i navesti razloge o tome radi li se o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, što se procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora a imajući na umu da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, u svijetlu činjenice da se, prema vlastitom iskazu, tužitelj bavi djelatnošću iznajmljivanja u kući za koju je sklopljen Ugovor o kreditu te je bilo potrebno utvrditi i njegovo svojstvo potrošača koji uživa zaštitu u smislu odredbe čl. 1. st. 1. ZZP.

11. Prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima je za utvrđenje statusa potrošača odlučan objektivni funkcionalni kriterij što znači da fizička osoba sklapa ugovor o kreditu isključivo radi obavljanja osobnih odnosno, privatnih potreba a ispitivanje ništetnosti odredbi ugovora i utvrđivanje nepoštenosti njegovih pojedinih odredbi se odnosi samo na potrošačke ugovore zbog čega je nužno da tužitelj ima svojstvo potrošača jer prema iznijetim činjenicama, tužbeni zahtjev tužitelj osniva na svojem statusu potrošača te je za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja nužno utvrditi je li ugovor o kreditu sklopljen između tuženika i tužitelja u svrhu poslovne aktivnosti tužitelja kada Ugovor o kreditu ne bi imao svojstvo potrošačkog ugovora s obzirom da je zakonska definicija potrošača takva, da je on fizička osoba koja ugovara kredit za potrebe koje se ne odnose na njegovu poslovnu ili poduzetničku djelatnost.

12. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari uvažene su žalba tužitelja glede ove odluke za parnični trošak sa kojim nije uspio kao i žalba tuženika te ukinuta odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke prvostupanjske presude primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka se osniva na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis