REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1030/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Pavlićević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VIADUKT d.d. u stečaju, OIB 74794390096, sa sjedištem u Zagrebu, Kranjčevićeva 2, zastupanog po punomoćniku Lovri Maržiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1015/2024-2 od 9. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13267/2021-34 od 27. rujna 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1015/2024-2 od 9. siječnja 2025. u dijelu pod st. I. izreke u kojem je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13267/2021-34 od 27. rujna 2024. gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
I. Ukida se ista prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I., u kojem je potvrđena ista prvostupanjska presuda gdje je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i u dijelu pod st. II. izreke i ista prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku VIADUKT d.d. u stečaju, OIB: 74794390096, u iznosu od 1.055,87 EUR, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, te je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.622,71 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu počevši od dana 27.rujna 2024. pa do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku15 dana.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13267/2021-34 od 27. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.".
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-2048/2025-2 od 14. svibnja 2025. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Predstavlja li tužiteljevo smanjenje visine tražbine, a čije utvrđenje osnovanosti traži, djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP?".
3. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju. Zahtijeva naknadu troška revizijskog dijela postupka.
3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.
4. Revizija tuženika dijelom je osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj u tužbi odredio tužbeni zahtjev na način da zahtijeva utvrđenje da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 81.597,74 kn kao tražbina prvog isplatnog reda,
- da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora upravo u iznosu od 81.597,74 kn,
- da je tužitelj, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje i nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 2. svibnja 2024. odredio tužbeni zahtjev na način da zahtijeva utvrđenje osnovanosti njegove tražbine prema tuženiku u iznosu od 1.057, 87 eur kao tražbine prvog višeg isplatnog reda,
- te da se tuženik nakon toga podneskom od 9. svibnja 2024. očitovao na navedenu dispoziciju tužitelja smatrajući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe te izjavljujući da se protivi tom povlačenju.
7. Prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja određen podneskom od 2. svibnja 2024. te ocjenjujući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, propušta pri tome odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji se ukazuje kao razlika između tužbenog zahtjeva određenog u tužbi i tužbenog zahtjeva određenog u podnesku od 2. svibnja 2024.
8. Iako je tuženik pobijao prvostupanjsku presudu i iz razloga što je prvostupanjski sud propustio odlučiti o povučenom dijelu tužbe (što ima značaj prijedloga za donošenje dopunske prvostupanjske presude – čl. 341. st. 2. ZPP), a radi čega da je nepravilno utvrdio uspjeh stranaka u parnici (i time nepravilno odlučio o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška), drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe jer da je u konkretnom slučaju riječ o deklaratornom tužbenom zahtjevu (pozitivna deklaratorna tužba). Stoga drugostupanjski sud odbija žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu.
9. Takvo postupanje i pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
10. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.
10.1. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.
10.2. Prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev.
11. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije riječ o preinaci tužbe, ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, a radi čega je za takvo povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika, ako se je tuženik prethodno upustio u raspravljanje. Ovo se odnosi i na deklaratorne tužbene zahtjeve jer navedene zakonske odredbe ne prave razliku između kondemnatornih tužbenih zahtjeva, konstitutivnih tužbenih zahtjeva, odnosno deklaratornih tužbenih zahtjeva. Stoga, odgovor na predmetno pravno pitanje radi kojega je tuženiku dopušteno podnošenje revizije glasi:
"Tužiteljevo smanjenje visine tražbine čije utvrđenje osnovanosti traži, predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu odredaba čl. 193. st. 1. i st. 2. ZPP.".
12. Dakle, u konkretnoj situaciji kada je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u pogledu visine tražbine čije utvrđenje osnovanosti traži, tj. kada je tužitelj dijelom povukao tužbu, te kada se tuženik, koji se prethodno upustio u raspravljanje, protivio takvom povlačenju, nižestupanjski sudovi nisu mogli na pravilan način odlučiti o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška, a bez donošenja odluke o povučenom dijelu tužbe, odnosno tužbenog zahtjeva (koji i nadalje egzistira – jer se tuženik protivio povlačenju).
13. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi parničnog troška te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (st. I. izreke ovog rješenja).
14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, nakon što odluči o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.
15. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl.166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).
16. Kako odgovor na predmetno pravno pitanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda u dijelu u kojem je prihvaćen (smanjen) tužbeni zahtjev (čl. 391. st. 3. ZPP), to je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
