Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-2594/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 921/2020-26 od 2. lipnja 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 921/2020-26 od 2. lipnja 2022. te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 18.270,78 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 316,15 kuna od 15.11.2014. godine

-na iznos od 107,28 kuna od 15.12.2014. godine

-na iznos od 885,10 kuna od 15.03.2015. godine

-na iznos od 382,00 kuna od 15.04.2015. godine

-na iznos od 934,68 kuna od 15.05.2015. godine

-na iznos od 566,23 kuna od 15.06.2015. godine

-na iznos od 772,13 kuna od 15.07.2015. godine

-na iznos od 864,24 kuna od 15.09.2015. godine

-na iznos od 434,83 kuna od 15.10.2015. godine

-na iznos od 621,57 kuna od 15.12.2015. godine

-na iznos od 165,19 kuna od 15.02.2016. godine

-na iznos od 171,15 kuna od 15.03.2016. godine

-na iznos od 126,72 kuna od 15.04.2016. godine

-na iznos od 174,55 kuna od 15.05.2016. godine

-na iznos od 719,30 kuna od 15.06.2016. godine

-na iznos od 268,21 kuna od 15.07.2016. godine

-na iznos od 191,58 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 329,17 kuna od 15.10.2016. godine

-na iznos od 723,75 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos od 69,08 kuna od 15.01.2017. godine

-na iznos od 70,47 kuna od 15.02.2017. godine

-na iznos od 225,83 kuna od 15.11.2014. godine

-na iznos od 76,64 kuna od 15.12.2014. godine

-na iznos od 948,32 kuna od 15.03.2015. godine

-na iznos od 409,28 kuna od 15.04.2015. godine

-na iznos od 1.001,44 kuna od 15.05.2015. godine

-na iznos od 606,67 kuna od 15.06.2015. godine

-na iznos od 827,28 kuna od 15.07.2015. godine

-na iznos od 925,97 kuna od 15.09.2015. godine

-na iznos od 465,89 kuna od 15.10.2015. godine

-na iznos od 665,97 kuna od 15.12.2015. godine

-na iznos od 176,99 kuna od 15.02.2016. godine

-na iznos od 183,37 kuna od 15.03.2016. godine

-na iznos od 135,78 kuna od 15.04.2016. godine

-na iznos od 187,02 kuna od 15.05.2016. godine

-na iznos od 770,68 kuna od 15.06.2016. godine

-na iznos od 287,37 kuna od 15.07.2016. godine

-na iznos od 205,26 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 352,68 kuna od 15.10.2016. godine

-na iznos od 775,44 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos od 74,02 kuna od 15.01.2017. godine

-na iznos od 75,50 kuna od 15.02.2017. do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 02. lipnja 2022 pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 763,60 €, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 165,90 €, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 18.270,78 kn/2.424,95 €[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kn/2.239,70 € sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 2. lipnja 2022. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 €.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće temeljem dodatka za posebne uvjete vojne službe, na ukupno stvarno ostvareni radni angažman, u razdoblju od listopada 2014. do siječnja 2017. sve sa pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškom.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti temeljem stanja spisa.

7. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ističe da u vremenskom razdoblju unazad pet godina mu tuženik nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba) temeljem njegovog ukupnog ostvarenog radnog angažmana, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada pa je tako tužitelj u razdoblju od 21.listopada 2014. do 31. ožujka 2017. zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada oštećen u prosjeku najmanje za iznos od okvirno bruto 350,00 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje pozivom na odredbe čl. 155., 136. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, te 73/13, 75/15 i 50/16,), odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljem tekstu: Pravilnik/14) i odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 u daljnjem tekstu: Odluka/14), utvrđuje da tuženik usprkos efektivno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja i ukupno isplaćenoj plaći, nije vršio obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada, nego je isplatu vršio u umanjenom iznosu. Isto tako, prvostupanjski sud smatra da niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu pa je zbog navedenoga prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te ga je u cijelosti prihvatio i na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće odlučio kao u izreci pobijane odluke pod točkom I. izreke.

9. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženik ističe da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. Prema odredbi čl. 139. st. 1. do 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 – dalje u tekstu: ZSOS) koji se primjenjuje na sporno razdoblje, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka, pri čemu se oni utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće ( čl. 139. st. 5. ZSOS ), dok je odredbom čl. 155. ZSOS propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. tog Zakona.

11. Odredba čl. 155. ZOSOS-a predstavlja jasan, razumljiv i nedvosmislen pravni propis koji djelatnim vojnim osobama isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće za oblike rada izvan redovnog radnog vremena i pripadajućih dodataka, a navedeno je posljedica kako specifičnosti poslova i radnih mjesta djelatnih vojnih osoba, tako i načela stalne spremnosti regulirane odredbom čl. 4. st. 1. ZOSOS i prema kojoj se djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni, poslova opasnih za život i zdravlje te poslova na kojima su izloženi rizicima, pri čemu nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova. Uz navedeno, pripadnici Oružanih snaga dužni su obavljati dužnosti i postavljene zadaće u Oružanim snagama i izvan njih na dužnostima i poslovima na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni (čl. 4. st. 2. ZOSOS-a).

12. Isto tako, da djelatnim vojnim osobama ne pripada prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS-a, proizlazi i iz toč. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 – dalje: Odluka) kao podzakonskog akta koji regulira predmetnu materiju, dok su temeljem točke V. i VII. Odluke djelatne vojne osobe obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu sa točkom VI. navedene Odluke.

13. Dakle, kako tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZOSOS-a, pri čemu nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen, a odredbom čl. 155. ZOSOS-a je isključena mogućnost obračuna i isplate uvećane plaće po tim osnovama za stvarno određene sate rada, to tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu po utuženoj pravnoj osnovi nije osnovan.

14. Navedeno je sukladno i provedenom vještačenju jer iz kartice obračuna plaće tužitelja, za utuženo razdoblje, proizlazi da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio dodatak za vojnu službu u visini od 14% osnovice za obračun plaće u cijelom utuženom razdoblju kao i dodatak za otežane uvjete rada za obnašanje dužnosti u specijalnim i zaštitnim postrojbama u razdoblju od listopada 2014. do prosinca 2014. u visini od 10% osnovice za obračun plaće, za središte za elektroničko izviñanje te u razdoblju od siječnja 2015. do ožujka 2017. u iznosu od 15% osnovice za obračun plaće, za vojno- obavještajnu bojnu i izviñačke satnije gardijskih brigada, a tuženik je navedene dodatke obračunavao u skladu s prethodno navedenim propisima, odnosno u postotku od osnovice za obračun plaće.

15. Isto tako, navedeno stajalište potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je presudom broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025., odgovarajući na pitanje istovjetno spornom u ovom postupku, dao odgovor da sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 373. a st. 1. točke 2. i st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

17.Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, to je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijane presude.

18. Stoga tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadom troškova (str. 284 spisa) tako da mu je sukladno zatraženom troškovniku priznato za trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife u visini od 1.000,00 kn/132,72 €, za trošak sastava obrazloženog podneska od 18. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 € temeljem Tbr. 8.1. Tarife, za trošak pristupa na ročište 8. srpnja 2020. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari temeljem Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 €, trošak pristupa na ročište 5. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, u iznosu od po 100,00 €, trošak sastava obrazloženog podneska od 8. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 € temeljem Tbr. 8.1. Tarife te trošak pristupa na ročište 1. travnja 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari temeljem Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 € odnosno ukupno 763,60 €.

19. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 165,90 € temeljem Tbr. 10.1 Tarife, uzimajući pri tome u obzir činjenicu prema kojoj sud i u odnosu na troškove postupka odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st.1. i 164. st. 1. ZPP-a).

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić