Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-734/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dina Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika Hotel Jadran Šibenik, dioničko društvo za turizam i ugostiteljstvo, sa sjedištem u [adresa], OIB: 47183175939, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-823/2021-14 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-823/2021-14 od 4. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici na ime ukupnog duga bruto I plaće, a koji se sastoji od razlike do ugovorene bruto I plaće tužiteljice i razlike bruto I plaće tužiteljice u utuženom razdoblju za neisplaćeni ostvareni višak sati i neisplaćeni dio godišnjeg odmora, ukupan iznos od 16.120,87 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznos od:
– 3.118,70 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate,
– 3.145,94 eura od 1. svibnja 2020. pa do isplate,
– 3.087,60 eura od 1. lipnja 2020. pa do isplate,
– 3.204,93 eura od 1. srpnja 2020. pa do isplate,
– 3.563,71 eura od 1. kolovoza 2020. pa do isplate.
Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici na ime naknade za neisplaćene putne naloge iznos od 412,17 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2020. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.098,17 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače do lipnja 2020. godine, naknade za ostvareni višak sati i neiskorišteni godišnji odmor te naknade za neisplaćene putne naloge.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:
-da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika u razdoblju od 20. prosinca 2019. do 30. lipnja 2020. na radnom mjestu direktora hotela, te da joj je radni odnos prestao temeljem Sporazuma o raskidu ugovora o radu, broj: RS 3101/2020 od dana 29. lipnja 2020.,
-da je pregledom Sporazuma o raskidu ugovora o radu, broj: RS 3101/2020 od dana 29. lipnja 2020. utvrđeno da je istim tužiteljici utvrđen prestanak radnog odnosa s danom 30. lipnja 2020. (toč.2. Sporazuma), te da su toč.3. Sporazuma poslodavac i radnica sporazumno ugovorili da na dan sklapanja tog Sporazuma da radnica, ovdje tužiteljica, ima ostvareni višak sati u iznosu od 580 sati, te da joj je preostao tri dana godišnjeg odmora iz 2019. kao i da istoj pripada razmjerni dio godišnjeg odmora za 2020. u trajanju od 13 radnih dana, da suglasno utvrđuju da će se preostali dio g.o., a sveukupno 16 dana – 128 sati, isplatiti u obliku naknade za neiskorišteni g.o. zajedno s gore ugovorenim satima, počevši od isplate razlika plaće od veljače, te da joj temeljem evidencije o neisplaćenim putnim nalozima pripada i naknada za neisplaćene putne naloge u iznosu od 3.105,52 kn koji će se isplatiti iz blagajne u mjesecu srpnju, kao i da suglasno utvrđuju da joj pripada i pravo na razliku plaće – minimalne plaće za direktora, a za mjesece od veljače do lipnja 2020.,
-da iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da se svibnju 2019 godine zaposlila kao direktorica hotela Jadran ugovorom o radu ne određeno vrijeme, da bi potom 20. prosinca 2019. godine sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da bi dana 30. lipnja 2020. godine sporazumno raskinuli ugovor o radu jer je dobila novi posao, a da joj iz tog vremenskog perioda ostaje neisplaćena razlika plaće, neisplaćeni putni nalozi, neiskorišteni godišnji odmori, te prekovremeni sati, da je u to vrijeme krenula pandemija (Covid 19) te da je uskoro država počela s isplatama minimalne naknade (državne mjere za pomoć poduzetnicima), da je u vrijeme sklapanja ugovora vlasnik hotela bio FŠ, dok je odgovorna osoba bila RŠ, da što se tiče evidencije prekovremenih sati i godišnjih odmora da je praksa bila da zaposlenik sam sebi ispuni listu i da je imala običaj svaki dan to predavati u računovodstvo i da je to razvidno iz prometa računa za razdoblje od 19. srpnja 2011. do 17. veljače 2012., da isti potvrđuje njezine gornje navode jer da je razvidno da se isplata redovito vršila sve do utuženog razdoblja,
-da je odredbom čl. 90. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenoga rada, a da je utvrđeno da tuženik nije tužiteljici za njezin rad isplatio plaću, niti postupio sukladno Sporazumu sklopljenim između stranaka,
-da je odlučujući o visini potraživanja prvostupanjski sud proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željku Dekoviću, čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud nalazi stručnim i objektivnim i u cijelosti mu poklanja vjeru,
-da je sukladno rješenju suda imenovani vještak prikazao u tablici (list 49. vještva) obračun razlike bruto plaće za tužiteljicu za razdoblje mjeseca veljače 2020. do mjeseca lipnja 2020., da je razlika bruto plaće za tužiteljicu utvrđena na temelju Sporazuma o raskidu ugovora o radu, broj: RS-3101/2020 od dana 29. lipnja 2020. između tužiteljice i tuženika, te da razlika visine bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju za utuženo razdoblje II. mjesec 2020. - VI. mjesec 2020. iznosi ukupno 856 mjesečni fond sati, 84.618,58 kn ugovorena bruto I plaća, 28.411,51 kn isplaćena bruto I minimalna plaća, te da je razlika do ugovorene bruto I plaće tužiteljice 56.207,07 kn/ 7.459,96 eura,
-da je sukladno rješenju Naslovnog suda u tablici (list 59. vještva) vještak prikazao obračun razlike bruto plaće za tužiteljicu za neisplaćeni ostvareni višak sati i neisplaćeni dio godišnjeg odmora za razdoblje 2019. - 2020. te nalazi da je razlika bruto plaće za tužiteljicu utvrđena na temelju Sporazuma o raskidu ugovora o radu, broj: RS 3101/2020 od dana 29. lipnja 2020. između tužiteljice i tuženika na temelju evidencije sati na dan sklapanja tog Sporazuma kojim se utvrđuje da radnica ima ostvareni višak sati u iznosu od 580 sati, da je radnici preostalo 3 dana godišnjeg odmora iz 2019., te da istoj pripada razmjeni dio godišnjeg odmora za 2020. u trajanju od 13 radnih dana, a da su poslodavac i radnica suglasno utvrdili da će se preostali dani godišnjeg odmora (sveukupno 16 dana godišnjeg odmora, 128 sati) isplatiti u obliku naknade za neiskorišteni godišnji odmor, te da razlika bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju za neisplaćeni ostvareni višak sati i neisplaćeni dio godišnjeg odmora za razdoblje 2019. - 2020. utvrđena tako da se ostvareni višak 50 radnih sati i sati od neiskorištenog godišnjeg odmora pomnožio s prosječnom vrijednost bruto boda u obračunanim plaćama tužiteljice u razdoblju 1. - 6. mj. 2020 godine pa da razlika bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju za neisplaćeni ostvareni višak sati i neisplaćeni dio godišnjeg odmora za razdoblje 2019. - 2020. iznosi ukupno 65.255,65 kn/ 8.660,91 eura,
-da stoga ukupan dug tuženika s navedenih osnova prema tužiteljici iznosi 121.462,72 kn/16.120,87 eura,
-da iznos neisplaćenih putnih naloga tužiteljici u utuženom razdoblju iznosi 3.105,52 kn/ 412,17 eura za neisplaćene putne naloge u srpnju 2020, s datum /valutom/ isplate 31. srpnja 2020.
7. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.
8. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u razdoblju od 20. prosinca 2019. do 30. lipnja 2020. na radnom mjestu direktora hotela te da joj je radni odnos prestao temeljem Sporazuma o raskidu ugovora o radu, broj: RS 3101/2020 od dana 29. lipnja 2020., kojim Sporazumom su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac sporazumno utvrdili pravo tužiteljice na isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače do lipnja 2020. godine, naknade za ostvareni višak sati i neiskorišteni godišnji odmor te naknade za neisplaćene putne naloge, i nije sporno da je prema parametrima navedenim u Sporazumu i obračunskim listama izdanim od tuženika provedeno financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine zahtjeva tužiteljice, na koji nalaz tuženik, a vezano za matematički izračun, nije imao primjedbi.
9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti tražene iznose koje tužiteljica potražuje na temelju utvrđenja samog tuženika u Sporazumu i obračunskim listama izdanim od tuženika, u visini utvrđenoj provedenim vještačenjem.
10. Sukladno odredbi čl. 7. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nadalje, sukladno odredbi 299. st. 1. ZPP stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, prema stavku 2. stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema stavku 3. nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
11. Stoga, s obzirom da tuženik nije osporio matematički izračun u nalazu i mišljenju vještaka, nego je podneskom predanim na zadnjem ročištu održanom 7. svibnja 2024. osporio tužiteljici pravo na isplatu sa tih osnova kojih traži isplatu, osporivši u biti valjanost Sporazuma i obračunskih liste, pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navode iz tog podneska. Pri čemu okolnost da prvostupanjski sud u obrazloženju nije obrazložio zašto sadržaj navedenog podneska nije uzeo u obzir nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Tuženik u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti.
12. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
13. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Žulj
