Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-162/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Antolković Vitković, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 30, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-145/2023-23 od 26. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-145/2023-23 od 26. studenog 2024. godine.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 9012243904 od dana 24. 01. 2007. godine, koji je dana 25. 01. 2007. godine solemniziran od strane Javnog bilježnika mr. sc. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, pod brojem: OU-88/2007-1, i to u dijelovima pod: 1. “protuvrijednosti u kunama od 25.136,71 CHF (slovima: dvadesetpettisućastotridesetšest CHF i sedamdesetjedan C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.”

i 6.2. “plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja.”

II/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB dioničko društvo, Zagreb,

Radnička 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici LE iz [adresa],

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 3.494,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,19 EUR od dana 30. 03. 2007. godine

- na iznos od 2,93 EUR od dana 06. 03. 2008. godine

- na iznos od 3,59 EUR od dana 01. 04. 2008. godine

- na iznos od 16,35 EUR od dana 01. 11. 2008. godine

- na iznos od 5,45 EUR od dana 03. 12. 2008. godine

- na iznos od 18,86 EUR od dana 03. 01. 2009. godine

- na iznos od 19,40 EUR od dana 03. 02. 2009. godine

- na iznos od 20,35 EUR od dana 03. 03. 2009. godine

- na iznos od 17,37 EUR od dana 01. 04. 2009. godine

- na iznos od 16,78 EUR od dana 05. 05. 2009. godine

- na iznos od 14,04 EUR od dana 04. 06. 2009. godine

- na iznos od 10,09 EUR od dana 02. 07. 2009. godine

- na iznos od 11,40 EUR od dana 01. 08. 2009. godine

- na iznos od 14,31 EUR od dana 02. 09. 2009. godine

- na iznos od 12,01 EUR od dana 06. 10. 2009. godine

- na iznos od 11,27 EUR od dana 03. 11. 2009. godine

- na iznos od 13,77 EUR od dana 03. 12. 2009. godine

- na iznos od 16,82 EUR od dana 05. 01. 2010. godine

- na iznos od 21,16 EUR od dana 02. 02. 2010. godine

- na iznos od 20,12 EUR od dana 02. 03. 2010. godine

- na iznos od 26,63 EUR od dana 03. 04. 2010. godine

- na iznos od 29,74 EUR od dana 21. 05. 2010. godine

- na iznos od 31,55 EUR od dana 19. 06. 2010. godine

- na iznos od 36,36 EUR od dana 22. 07. 2010. godine

- na iznos od 45,77 EUR od dana 26. 08. 2010. godine

- na iznos od 44,77 EUR od dana 29. 09. 2010. godine

- na iznos od 44,73 EUR od dana 19. 11. 2010. godine

- na iznos od 51,65 EUR od dana 09. 12. 2010. godine

- na iznos od 62,17 EUR od dana 14. 01. 2011. godine

- na iznos od 62,88 EUR od dana 24. 05. 2011. godine

- na iznos od 72,80 EUR od dana 08. 06. 2011. godine

- na iznos od 73,99 EUR od dana 02. 07. 2011. godine

- na iznos od 98,39 EUR od dana 18. 08. 2011. godine

- na iznos od 72,62 EUR od dana 08. 10. 2011. godine

- na iznos od 75,80 EUR od dana 04. 11. 2011. godine

- na iznos od 70,22 EUR od dana 08. 12. 2011. godine

- na iznos od 79,69 EUR od dana 27. 03. 2012. godine

- na iznos od 79,18 EUR od dana 03. 04. 2012. godine

- na iznos od 82,12 EUR od dana 22. 05. 2012. godine

- na iznos od 79,80 EUR od dana 03. 07. 2012. godine

- na iznos od 79,02 EUR od dana 04. 09. 2012. godine

- na iznos od 75,38 EUR od dana 04. 10. 2012. godine

- na iznos od 79,78 EUR od dana 04. 12. 2012. godine

- na iznos od 80,56 EUR od dana 03. 01. 2013. godine

- na iznos od 80,16 EUR od dana 04. 01. 2013. godine

- na iznos od 74,83 EUR od dana 16. 03. 2013. godine

- na iznos od 794,42 EUR od dana 16. 03. 2013. godine

pa do dana 31. 07. 2015. godine po kamatnoj stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. 08. 2015. godine pa do dana 31. 12. 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. 01. 2023. godine do dana 31. 12. 2023. godine po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 31. 12. 2023. godine pa do konačne isplate po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB dioničko društvo, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.491,11 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23.- dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu dana 24. siječnja 2007. godine kojim je tuženik odobrio tužiteljici namjenski kredit za adaptaciju stana u iznosu od 25.136,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita na rok otplate od 6 godina, pa prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača a kojim je utvrđeno da su banke, pa među njima i tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. pa do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući s njima ugovore o kreditu koristeći se ništetnim i nepoštenim odredbama na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu otklanjajući istovremeno prigovor zastare njezine tražbine pozivom i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine te obvezuje tuženika na povrat preplaćenog iznosa po tužiteljici u vidu razlike između tečaja valute CHF u vrijeme zaključenja ugovora i u vrijeme vraćanja anuiteta po tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja svakog takvog pojedinog mjesečnog obroka po pravima o stjecanju bez osnove.

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87., čl. 90., čl. 106., čl. 118., čl. 131. i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

8. Potrebno je ukazati na meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

9. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

11. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

12. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.

14. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.

15. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO/05 koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

16. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u izreci osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

17. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

19. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 17. ožujka 2023. godine, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu, pa to i u odnosu na kamatu koja je akcesorno glavnom potraživanju.

20. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz čl. 1115. ZOO/05. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

21. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte