Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-812/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur.kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Suzane Radaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-695/2021-35 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-695/2021-35 od 16. siječnja 2024., osim u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 76,71 euro sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 695/2021-35 od 16. siječnja 2024., osim u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 76,71 euro sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2024. do isplate tako da se taj zahtjev tužitelja odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbe iz članka 2. st. 1. Ugovora o kreditu 20. srpnja 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog dana kod javnog bilježnika, koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ te iz odredbe Čl. 7. st. 1. koji glasi ″... po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća″.

Pod točkom II. izreke je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 1.829,70 eura od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak.

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također se pobija i rješenje prvostupanjskog suda donesenog na ročištu dana 17. travnja 2023. kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana samo u dijelu odluke o parničnom trošku.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa isplaćenih temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Prvenstveno treba reći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti. Naime, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u [adresa] je nepoštena iz razloga jer se radi o ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao trgovac i o kojoj se nije pregovaralo slijedom čega je ona ništetna sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Također navedena ugovorena odredba o mjesnoj nadležnosti suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, te stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, jer bi ona čije je prebivalište u [adresa] gdje je i podnijela tužbu, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u [adresa] bila podvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika. Pri tome treba reći da i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. izrazio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), koji se prema pravnom shvaćanju primjenjuje na sve sporove u tijeku, mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a to je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud koji je donio pobijanu odluku.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iako je povukao zahtjev za isplatu temeljem ništetnosti te odredbe. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO) pa ni onda kada više nema zahtjeva za isplatu temeljem ništetnosti ugovorene odredbe.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio potrošački karakter predmetnog Ugovora o kreditu, a koji je zaključak izveo iz činjenica koje je tužitelj naveo u svom iskazu, da je Ugovor o kreditu sklopio na tržištu kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, dakle, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Jednako tako, prema sadržaju ugovora, ali i iz iskaza tužitelja razvidno je da se radi o tipskom ugovor, unaprijed formuliranom od strane tuženika, dok tuženik u smislu čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) nije dokazao suprotno.

11. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Iako ne postoji mogućnost direktne primjene direktive odredbe navedene Direktive su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. te je stoga neodlučno što je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije tek 1. srpnja 2013.

12. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da preplata tužitelja po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 1829,70 eura. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka iznos preplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te je temeljem tako utvrđenih činjenica pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/25, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije u odnosu na tzv. negativne tečajne razlike podnio prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev, niti je do zaključenja glavne rasprave istakao materijalnopravni prigovor prijeboja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene procesne pretpostavke da se o takvim navodima tuženika odlučuje, a osnovanost takvog zaključka proizlazi iz čl. 282. st. 6. i čl. 189. st. 1. ZPP.

14. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato.

15. Nadalje, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 11. lipnja 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

16. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, tako da mu je prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP. Na žalbene navode tuženika da je on pristao na djelomično povlačenje tužbe, ali da je zatražio trošak o kojem zahtjevu sud nije odlučio ne može se prihvatiti kao osnovan u situaciji kada tuženik ne traži donošenje dopunske odluke o tom zahtjevu (čl. 339. st. 1. ZPP). Nadalje u vezi žalbenih navoda u odnosu na sudsku pristojbu na presudu koja je dosuđena tužitelju valja reći da je odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23, dalje ZID ZSP), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., izmijenjena odredba čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) koja propisuje oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi tako da su sada potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja pristojbi. Tužitelj je pokrenuo ovaj parnični postupak pozivajući se na pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, između Saveza udruga za zaštitu potrošača P kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje tuženika. Obzirom da je presuda donesena 16. siječnja 2024., dakle nakon stupanja na snagu ZID ZSP to je i obveza za plaćanje sudske pristojbe na presudu nastala nakon toga, pa se odredba čl. 6. st. 3. ZID ZSP o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi na presudu primjenjuje u ovome slučaju. Dakle, tužitelj nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu pa u tom smislu nema pravo na naknadu takvog troška.

17. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, osim u dijelu osporavanja sporednog zahtjeva o naknadi parničnog troška, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP) slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.