Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2598/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika i protutužitelja ĆČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 317/2021-55 od 20. travnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 317/2021-59 od 24. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-317/2021- 55 od 20. travnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-317/2021- 59 od 24. travnja 2023., u pobijanom dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev ( točka II. izreke ).

r i j e š i o  j e

I. Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-317/2021-55 od 20. travnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-317/2021-59 od 24. travnja 2023., u pobijanom dijelu ( točkama I., III. i IV. izreke presude ) te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom ( rješenjem i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-317/2021-55 od 20. travnja 2023., ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P-317/2021-59 od 24. travnja 2023., ) je odlučeno o tužbenim i protutužbenim zahtjevima stranaka na način da je rješenjem utvrđeno povlačenje tužbenog zahtjev tužitelja i protutuženika SČ ( dalje u tekstu: tužitelj ) usmjerenog na činidbu odnosno nalog tuženiku i protutitelju ĆČG ( dalje u tekstu: tuženik ) da izvede ugradnju stolarije. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.901,87 € / 44.467,63 kn[1] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.858,12 € od 6. travnja 2021., a na iznos od 4.043,75 € od 18. travnja 2023., pa do isplate. Pod točkom II. izreke presude je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim je od tužitelja tražio isplatu iznosa od 11.722,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26.04.2021. pa do isplate. Pod točkom III. presude je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.530,06 € / 19.062,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2023. do ispate, dok je točkom IV. izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP), kao i zbog pogrešne odluke u pogledu troškova postupka, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu glavne stvari, naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak te prihvati protutužbeni zahtjev tuženika, a podredno da prihvati žalbu te ukine prvostupanjsku presudu u pogledu glavne stvari i dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pri čemu će se konačnom odlukom odlučiti i o troškovima postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete za koju tvrdi da je nastala uslijed dugogodišnjeg curenja vode u stan u kojem živi uslijed nepravilno postavljene stolarije tuženika. Osim tužbenog zahtjeva, predmet postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika kojim od tužitelja potražuje isplatu novčanog iznosa ekvivalentnog vrijednosti provedene zamjene stolarije.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 koji se odnosi na sve iznose iskazane u valutama EUR i HRK,

na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Također, okolnosti predmetnog slučaja ne ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP koju ističe žalitelj. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito upire žalitelj, a obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Provedenim prvostupanjskim postupkom je utvrđeno:

- da je tužitelj izvanknjižni vlasnik stana na 15 katu, a tuženik zemljišno-knjižni vlasnik stana na 16 katu stambene zgrade u [adresa], upisanih kao etažno vlasništvo zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu,

- da tužitelj tužbom potražuje naknadu štete, polazeći od tvrdnje o dugogodišnjem curenju vode iz stana tuženika u njegov stan zbog pogrešno i nedovoljno ugrađene PVC stolarije u stanu tuženika, uslijed čega da su u njegovu stanu nastala oštećenja,

- da je tuženik stekao vlasnička prava na stanu u lipnju 2020. nakon što su mu ista darovana od strane majke i prednice SČG,

- da je do curenja vode u stanu tužitelja dolazilo više od 10 godina prije podnošenja tužbe, te se tužitelj po vlastitim tvrdnjama višekratno obraćao prednici tuženika, a Zagrebački holding je 26. 11. 2012. temeljem učestalih prijava tužitelja sačinio zapisnik o tehničkom očevidu ( str. 23 spisa ) u kojem je navedeno da se pristupilo ispitivanju ( zalijevanjem ) postavljene nove pvc stolarije u stanu vlasnice Ć, gdje je nakon 10-15 minuta procurilo u stan tužitelja,

- da je tužitelj kao predlagatelj 24. 11. 2020. pokrenuo protiv tuženika kao protustranke prijedlog za osiguranjem dokaza, te je Općinski sud u Novom Zagrebu u sklopu istog odredio i održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Zdravka Štimca, koji je potom izradio pismeni nalaz i mišljenje u sklopu kojeg je utvrdio da ostakljena stijena u stanu tuženika nije kvalitetno izvedena i ugrađena, te nije kvalitetno brtvljena i to naročito u podnožju parapetnog dijela, a do oštećenja, točnije curenja u dnevni boravak stana tužitelja dolazi kroz međukatnu konstrukciju ( armirano betonsku stropnu ploču ) uslijed prodora oborinskih voda u podnožju PVC stolarije na vanjskoj fasadnoj, istočnoj strani stana tuženika koji se nalazi iznad stana tužitelja,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 7. 10. 2022. ( str. 190 spisa ) odredio provođenje očevida na licu mjesta, koji je održan 12. 10. 2022. uz prisutnost stranaka,

- da je nakon provođenja očevida na licu mjesta rješenjem P-317/2021-31 od 21. 11. 2022. ( str. 249-250 spisa ) određeno provođenje građevinskog vještačenja po vještaku ing.građ. UČG sa zadatkom da utvrđivanja visine štete,

- da je rješenjem P-317/2021 od 14. 12. 2022. naloženo tužitelju da sudskom vještaku omogući ulazak u nekretninu radi izrade nalaza i mišljenja, nakon čega je vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje u sklopu kojeg je u pogledu obujma štete utvrdio da bi trošak sanacije iznosio 4.043,75 € od čega se iznos od 1.331,50 € odnosi na pripremne radove (zaštita prostora, skidanje tapeta, žbuke, parketa, radijatora, rasvjete.), iznos od 405,00 € na zidarske radove (žbukanje, bojanje), iznos od 297,00 € na soboslikarsko-ličilačke radove (bojanje), iznos od 601,50 € na parketarske radove (dobava, postava) a iznos od 600,00 € na razne radove (dobava i postava elektroinstalacije, montaža lampe). Vještakinja je pri tome navela da su njena prethodno opisana utvrđenja jednaka utvrđenjima suda sa očevida 12. listopada 2022. i utvrđenjima sudskog vještaka Zdravka Štimca iz njegovog nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2021..

- da je temeljem iskaza svjedoka UČ prvostupanjski sud utvrdio da je od strane majke tuženika 2021. angažiran radi pregleda nove pvc stolarije u stanu tuženika te je dao mišljenje da je korektno izvedena i da kroz nju ne može curiti voda, a da je curenje u ranijem periodu u zoni nagađanja, pri čemu je vidio da je fasada imala vidljive pukotine i premaze sa hidroizolacijom,

- da je temeljem iskaza svjedoka ZČ prvostupanjski sud utvrdio da je tvrtka svjedoka 2012. postavila novu stolariju u stanu tuženika, nakon čega je majka tuženika zvala svjedoka i ukazala da susjedu curi voda nakon čega su dodatno brtvljeni spojevi, pri čemu je svjedok iskazao da su na zgradi popucali armirano betonski zidovi te do curenja nije dolazilo zbog stolarije već stanja zgrade,

- da je temeljem iskaza svjedoka IČ prvostupanjski sud utvrdio kako je riječ o stanarki ispod stana tužitelja ( na 14 katu ) i u kojem stanu također dolazi do curenja vode već desetak godina, pri čemu svjedokinja pretpostavlja da to ima veze sa eventualnim curenjima u stanovima njenih susjeda jer su alpinisti popravljali njihovu zgradu sa njene sjeverne i istočne strane i da je fasada zgrade u očajnom stanju,

- da je saslušan kao stranka tužitelj iskazao da zbog curenja vode u dnevni boravak svog stana nije mogao ući, da nije zbog toga mogao imati posjete, da nije mogao svjetlo upaliti jer je voda curila do lustera, da je u sobi morao držati hampere i kišobrane, da osjećao miris vlage ako se ne bi jako grijalo,da je voda počela curiti prije 12 godina, a da mu tek od lani više ne curi (saslušan je 25.5.2022.) te da je zbog svega toga oštećen i psihički i fizički.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, te provođenjem ostalih provedenih dokaza pobliže navedenih pod točkom 7. obrazloženja odluke, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u postupku dokazao da mu je curila voda zbog nepravilno postavljene stolarije u stanu tuženika, te da mu je tako krivnjom tuženika nastala imovinska šteta od 4.043,75 €, pa primjenom odredaba čl. 1045., 1046. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., i 155/2023, ZOO) tužbeni zahtjev cijeni osnovanim u odnosu na taj vid štete, kao i u odnosu na neimovinsku štetu gdje zaključuje da onemogućavanje korištenja dnevnog boravka u stanu u kojem osoba stanuje uslijed curenja vode po stropu i zidovima, predstavlja trpljenje i psihičko opterećenje, pa kako je tužitelj tu nemogućnost doživio osobito tegotno te mu je ista u znatnoj mjeri narušila osjećaj životnog mira i zadovoljstva svojstven zdravom duševnom integritetu svake osobe, to mu prvostupanjski sud za taj oblik neimovinske štete dosuđuje kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 1.858,12 € primjenom čl. 19. st. 1. i 2. čl. 1046. i čl. 1100. ZOO. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika postavljen na ime troška zamjene stolarije u stanu tuženika, polazeći od utvrđenja da je takva promjena bila nužna, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije u obvezi nadoknaditi tuženiku utuženi iznos po toj osnovi, pa odbija protutužbeni zahtjev ( točka II. izreke ), nakon čega nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove postupka ( točka III. ), a odbija tuženika za takvim istovjetnim zahtjevom ( točka IV. izreke ).

8. U žalbenom stadiju postupka tuženik detaljno i obrazloženo ukazuje na u postupku istaknuti prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije, oprečne navode vještaka građevinske struke u odnosu na uzrok same štete te tvrdnju da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP kada je očevid na kojem se utvrđivala visina štete održao bez tuženika. Uz opsežno pozivanje na takve povrede prvostupanjskog postupka, žalitelj ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. U odnosu na tako istaknute žalbene navode tuženika valja ukazati da su isti djelomično osnovani. Naime, tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete temeljem stajališta da je zbog štetne radnje ( nestručno ugrađene stolarije na stanu tuženika), dolazilo do curenja vode u njegov stan, pa da mu je nastala imovinska šteta ( u vidu oštećenja stana ) te neimovinska šteta ( u vidu povrede prava osobnosti zbog umanjenja kvalitete života i onemogućavanja korištenja dnevnog boravka). Za osnovanost tako postavljenog tužbenog zahtjeva je bilo nužno utvrditi postojanje svih zakonskih pretpostavki za naknadu štete, koje čini postojanje štetnika i oštećenika, štetne radnje, same štete, potom uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete te konačno protupravnosti.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje osnovanost tužbenih zahtjeva, pri čemu u odnosu štetnu radnju, štetu i postojanje uzročno posljedične veze između istih, polazi prije svega od nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Štimca sačinjenog u postupku osiguranja dokaza ( provedenog pod poslovnim brojem R1-9/2021 ) i kojem u cijelosti priklanja vjeru smatrajući da ostali dokazi potvrđuju mišljenje vještaka.

11. U postupku nije sporno postojanje oštećenja uzrokovanih curenjem vode u stanu tužitelja, ali je sporna odgovornost tuženika i pitanje postojanja uzročno posljedične veze između njegova postupanja i nastale štete.

12. U tom smislu prvostupanjski sud temeljem provedenog vještačenja utvrđuje da pvc ostakljena stijena u stanu tuženika nije bila kvalitetno izvedena i ugrađena a da je do oštećenja i curenja u dnevni boravak stana tužitelja dolazilo kroz međukatnu konstrukciju – armirano betonsku ploču. Prvostupanjski sud je vještaka Zdravka Štimca saslušao i u svojstvu svjedoka na ročištu 7. rujna 2022., kojom prigodom je navedeni ponovio svoja stajališta iskazujući da : "…procurenja su najvjerojatnije bila kroz beton, kroz armiranu betonsku ploču međukatne konstrukcije koja je bila napuknuta, a koja pukotina se vidi na stropu dnevnog boravka stana tužitelja…".

13. Prema tome, iako iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da je plastična stolarija na stanu tuženika do izmjene 2021. bila nekvalitetno izvedena i ugrađena, vještačenjem je utvrđeno da do curenja vode u stan tužitelja dolazi kroz napuknutu armirano betonsku ploču međukatne konstrukcije, a prvostupanjski sud ne dovodi u pitanje, niti pruža odgovor u pogledu uzročno posljedične veze između postupanja tuženika i napuknute armirano betonske međukatne konstrukcije.

14. Ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je u svjetlu takvih utvrđenja, odlučno da li napuknuta međukatna betonska konstrukcija predstavlja zajednički dio nekretnine svih etažnih vlasnika te da li pojedini etažni vlasnik može biti odgovoran za postojanje nedostataka na tom dijelu nekretnine.

15. Također, žalitelj pravilno postavlja pitanje da li i u kojoj mjeri stanje fasade utječe na utvrđenu štetu, pri čemu su i saslušani svjedoci naglasili vezu između curenja vode u stan tužitelja i stanja fasade, pa je tako svjedok UČ iskazao da je vidio da je fasada imala vidljive pukotine i premaze sa hidroizolacijom, svjedok ZČ je iskazao da su na zgradi popucali armirano betonski zidovi te do curenja nije dolazilo zbog stolarije već stanja zgrade, a imenovani vještak Štimac je nedvosmisleno ukazao da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzimao u obzir starost zgrade i dotrajalost fasade.

16. Uz navedeno, drugostupanjski sud smatra nužnim ukazati i na iskaz svjedokinje IČ ( str. 174 -175 spisa ), stanarke na 14 katu zgrade odnosno stana ispod tužitelja, na koji osnovano upire i tuženik u žalbi, a koja ima saznanja o curenju vode u njezinom stanu, do kojega također dolazi godinama i na istovjetan način na koji to opisuje tužitelj, odnosno prilikom padanja jače kiše sa istočne strane zgrade, tako da se pojavljuje fleka na stropu iz koje počinje kapati toliko da vodu skuplja kantama i lavorima. Svjedokinja je iskazala do to takve situacije dolazi u njezinom stanu unazad 10-tak godina, da su alpinisti krpali fasadu ali da isto nije pomoglo te da je fasada u očajnom stanju. Također, prvostupanjski sud priklanja vjeru iskazu vještaka Štimca ( točka 18. obrazloženja ) kada iskazuje mogućnost da i kod svjedokinje IČ dolazi do curenja zbog stolarije tuženika, dok je s druge strane svjedokinja IČ u iskazu danom 7. rujna 2022. na izričit upit odgovorila da voda u njezinom stanu i dalje curi, a tužitelj saslušan na ročištu 24. svibnja 2022. je iskazao da mu nakon zamjene stolarije od strane tuženika unazad godinu dana ( dakle od 2021. ) više u stan ne curi.

17. Prema tome, iz tako provedenog prvostupanjskog postupka nedvosmisleno proizlazi da su i drugi stanari imali gotovo istovjetne probleme sa curenjem vode, iz čega s jedne strane proizlazi da nije riječ o izoliranom slučaju koji se dogodio samo tužitelju, što posljedično dovodi do pitanja povezanosti stanja fasade i međukatnih konstrukcija te zajedničkih dijelova stambene zgrade sa takvom posljedicom odnosno štetom, kao i pitanjem da li je šteta na stanu tužitelja uistinu izravno uzročno posljedično povezana sa nekvalitetno izvedenom stolarijom, ili uzrok takvom problemu i propuštanju nastaje uslijed stanja fasade i popucale betonske međukatne konstrukcije, te pitanja da li tuženik i u takvom slučaju predstavlja štetnika.

18. Kako prvostupanjski sud nije razmatrao uzročno posljedičnu vezu između tuženika kao štetnika i postojanja napuknute armirano betonske međukatne konstrukcije te stanja fasade same zgrade ( odnosno u kojoj mjeri isto utječe na štetu), tako je ostalo neodgovoreno i da li bi do curenja vode sa stolarije tuženika u stan tužitelja dolazilo i u slučaju nepostojanja nedostataka na fasadi i međukatnoj konstrukciji odnosno u slučaju da su one bez propusta.

19. Budući da prvostupanjski sud utvrđuje kako do curenja vode u stan tužitelja dolazi zbog postojanja napuknute armirano betonske međukatne konstrukcije te očiglednih nedostataka same fasade, a ne odgovara na postojanje uzročno posljedične veze između takvih nedostatka i djelovanja tuženika, niti je iste moguće utvrditi iz provedenog postupka, to pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

20. Uz navedeno, kako tužitelj osim imovinske potražuje i neimovinsku štetu, koju prvostupanjski sud pronalazi u onemogućavanju korištenja dnevnog boravka te narušavanju duševnog integriteta tužitelja kroz dulji period, to tuženik u žalbi osnovano ukazuje i na potrebu jasnog dovođenja uzročno posljedične veze između postupanja tuženika i neimovinske štete, budući da je stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu tek u lipnju 2020. godine.

21. Kako prvostupanjski sud povredu prava osobnosti očigledno povezuje sa dugotrajnosti radnji koje tužitelj trpi u svom stanu uslijed curenja vode i koje je trajalo više od 10 godina prije podnošenja tužbe, a tuženik je postao vlasnikom stana 2020., to je nejasno postojanje uzročno posljedične veze između radnji tuženika u odnosu na naknadu neimovinske štete i povredu duševnog integriteta tužitelja.

22. Osim navedenog, osnovan je i žalbeni navod detaljno obrazložen pod točkom 6. žalbe, kojim se ukazuje na primjenu odredbe čl. 230. ZOO i istaknuti prigovor zastare, a budući da sam tužitelj nesporno navodi da je do curenja vode u njegov stan počelo dolaziti prije 12 godina ( što s obzirom na trenutak iskaza ukazuje na 2010. godinu ).

23. U tom smislu valja ukazati da je odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO posebno uređeno zastarijevanje tražbina za naknadu štete nastale građanskim deliktom, pri čemu su predviđena dva roka zastare, subjektivni i objektivni. Početak subjektivnog roka od tri godine ovisan je o činjenici kada je oštećenik doznao za osobu koja je štetu počinila, ali i o činjenici kada je doznao za samu štetu, pri čemu je odlučan trenutak saznanja oštećenika koji obuhvaća utvrđenje relevantnih činjenica i okolnosti iz kojih je mogao zaključiti o opsegu štete. Objektivan rok od pet godina je povezan sa objektivnom činjenicom nastanka štete i koje vrijeme se ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena. Stoga, taj rok počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od šetnog događaja ( tako npr. i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-3097/2015-2 od 2. listopada 2019.).

24. Kako sam tužitelj nedvosmisleno ukazuje da je već 2012. stekao saznanje o tuženiku odnosno njegovom predniku kao štetniku ( jer navodi da je tada od strane holdinga dijagnosticiran tuženikov prozor kao uzrok problema), za postojane subjektivnog roka zastare je odlučno kada je tužitelj stekao saznanje o visini štete, pri čemu valja primijetiti da tužitelj u tužbi navodi kako se obraćao već u tom periodu prednici tuženika, pa je u tom smislu odlučno da li je tražio i naknadu štete i u kojoj visini.

25. U odnosu na objektivni rok zastare propisan odredbom čl. 230. st. 2. ZOO, na koji se prvostupanjski sud nije osvrtao, je odlučno da li je šteta koja je procijenjena od strane vještaka građevinske struke u postupku osiguranja dokaza 2021., kao takva stvarno nastala i postojala i prije tog trenutka, budući je objektivan rok povezan sa samom činjenicom nastanka štete.

26. U odnosu na žalbeni navod usmjeren na povredu iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP-a, prvostupanjski sud je rješenjem od 7. 10. 2022. ( str. 190 spisa ) odredio provođenje očevida na licu mjesta, koji je potom održan 12. 10. 2022. uz prisutnost osobno tužitelja te punomoćnika stranaka, i kojom prigodom je utvrđeno postojanje vidljivih oštećenja u stanu tužitelja, pri čemu su sačinjene i četiri fotografije lica mjesta.

27. Budući se provođenje uviđaja u smislu čl. 227. st. 1. ZPP poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda, a prvostupanjski sud je proveo uviđaj osobno uz prisutnost stranaka, to neosnovano žalitelj navodi da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu. Pri tome naknadni pristup vještaka građevinske struke ing.građ. UČG u stan tužitelja ( temeljem rješenja broj P-317/2021 od 14. 12. 2022.) ne predstavlja uviđaj u smislu čl. 227. ZPP, obzirom da se isti može provesti samo uz neposredno opažanje suda, a koje je prvostupanjski sud proveo 12. listopada 2022.. Da tuženiku nezakonitim postupanjem nije onemogućena mogućnost raspravljanja pred sudom, osim prisustvovanja očevidu, govori u prilog i to da je imenovana vještakinja Brebrić Sudić svoj nalaz iznijela usmeno na ročištu 3. ožujka 2023. kojom prigodom je odgovorila na sva postavljena pitanja stranaka.

28. Slijedom iznesenog pobijana presuda u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja po osnovi naknade imovinske i neimovinske štete, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u čemu je sadržana bitna povreda odredaba parničnog postupka, a posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP presudu u tom dijelu ( točka I. izreke rješenja) valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U odnosu na protutužbeni zahtjev ( točka II izreke presude ) valja ukazati da promjena stolarije na nekretnini tuženika 2021. predstavlja radnju koja je poboljšala stanje i samu vrijednost nekretnine tuženika, pri čemu tuženik u postupku nije dokazao da bi mu takvim postupanjem nastala šteta, a niti je pobijanu odluku u tom dijelu posebno osporio žalbenim navodima, slijedom čega je u tom dijelu žalba neosnovana pa je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

29. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojemu će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP) pri čemu će se temeljem čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima u povodu pravnog lijeka također odlučiti u konačnoj odluci ( točka II. izreke rješenja).

30. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovom odlukom, poglavito se osvrnuti na odlučno pitanje u kakvom odnosu je stanje popucale betonske armature međukatne konstrukcije i fasade stambene zgrade, da li je šteta u stanu tužitelja uzročno posljedično povezana isključivo sa nekvalitetno izvedenom stolarijom tuženika ili do curenja vode dolazi uslijed stanja fasade i popucale betonske međukatne konstrukcije, pri čemu će uzeti u obzir i postojanje istovjetnih problema u stanovima ostalih stanara, razmotriti će i utvrditi relevantne činjenice u pogledu primjene odredbe čl. 230. ZOO, a osim toga se osvrnuti i na pitanje postojanja odgovornosti tuženika za naknadu neimovinske štete uslijed činjenice da se ona traži u okviru vremenskog perioda u kojem tuženik nije predstavljao vlasnika nekretnine. Takve odlučne činjenice prvostupanjski sud će utvrditi ovisno o dokaznim prijedlozima stranaka i pravilima o teretu dokazivanja ( eventualnim dopunskim saslušanjem vještaka ili svjedoka ), nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 21. listopad 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić