Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1996/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Mireli Turkalj Fresl, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ostović, Rakušić & Slovaček iz Zagreba, protiv tuženika UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Psp-1/2020-62 od 1. srpnja 2025., 20. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Psp-1/2020-62 od 1. srpnja 2025.

II Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je tuženik UĐ iz [adresa] dana 13. travnja 2020. smetao tužitelje u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu čkbr. [katastarska čestica] u naravi Dvije klijeti, vinograd i voćnjak u Mramoru, ukupne površine 5754 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je na jugozapadnoj strani nekretnine tužitelja između zasađenih voćaka i zidanog objekta uz postojeću ulicu ([adresa]) nasipavao drobljeni kameni materijal u površini od minimalno cca 50 m2 pri tome uništavajući i dio plodne zemlje uključujući i njegov travnati dio ispod nasipanog materijala.

Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da na jugozapadnoj strani nekretnine tužitelja iz točke i između zasađenih voćaka i zidanog objekta i uz postojeću ulicu ([adresa]) ukloni sav navezeni i nasipani drobljeni kameni materijal, zamijeni uništenu površinu zemlje plodnom zemljom i obnovi zelenu (zatravnatu) površinu, te se ubuduće kloni svakog daljnjeg i sličnog smetanja, sve u roku 15 dana''.

II Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 703,09

€, u roku 15 dana."

2. Navedeno rješenje, pravovremenom žalbom, pobijaju tužitelji zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlažu pobijano rješenje preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Traže trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, odluka suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), utvrđene sve pravno relevantne činjenice na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7.1. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelji u žalbi iznose vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nemaju objektivno uporište u sadržaju spisa. Činjenica da žalitelji ocjenom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni nema značaj bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Sukladno odredbi čl 8. ZPP-a, odlučne činjenice u postupku utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelji ocjenom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni i smatraju da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što oni tvrde i njihovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno pravo žalitelja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na način da se utvrdi da je tuženik 13. travnja 2020. smetao tužitelje u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu čkbr. [katastarska čestica] u naravi Dvije klijeti, vinograd i voćnjak u Mramoru, ukupne površine 5754 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je na jugozapadnoj strani nekretnine tužitelja između zasađenih voćaka i zidanog objekta uz postojeću ulicu ([adresa]) nasipavao drobljeni kameni materijal u površini od minimalno cca 50 m2 pri tome uništavajući i dio plodne zemlje uključujući i njegov travnati dio ispod nasipanog materijala, te da mu se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da na jugozapadnoj strani nekretnine tužitelja između zasađenih voćaka i zidanog objekta i uz postojeću ulicu ([adresa]) ukloni sav navezeni i nasipani drobljeni kameni materijal, zamijeni uništenu površinu zemlje plodnom zemljom i obnovi zelenu (zatravnatu) površinu, uz zabranu svakog i sličnog smetanja.

9. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/1481/15. i 94/17. dalje - ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz čl. 22. st. 1. ZV-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevati da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda, u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

10. Pri tome se ističe kako posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom te da unatoč zaštiti koji pravni poredak pruža posjedniku, posjed nije pravo pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj posjedovne parnice je uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

11. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod ove posjedovne parnice. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tužitelji vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu doveli u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

12. U provedenom postupku sud prvog stupnja na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno na temelju iskaza stranaka i svjedoka zaključuje da tužitelji nisu u postupku dokazali da bi tuženik počinio predmetni čin smetanja posjeda nasipanjem drobljenog kamenog materijala (šljunka), a isto tako tužitelji da nisu dokazali da bi predmetni čin smetanja u korist tuženika počinila i neka treća osoba.

13. Vezano uz žalbene razloge tužitelja ističe se da iako tužiteljica RĐ tvrdi da je na predmetnom dijelu zemljišta tuženik u mjesecu travnju 2020. nasuo građevinski materijal, a o čemu da se uvjerila gledajući s balkona s kojega da je vidjela kamion sa građevnim materijalom, ista u svom istom iskazu ne tvrdi i ne govori temeljem čega je došla do zaključka da je upravo tuženik nasuo taj građevni materijal, obzirom da ne zna i nije mogla reći je li i koliki broj ljudi je bio prisutan tom prilikom, jesu li nasipavali šljunkom i koji dio predmetne nekretnine, na taj dio zemljišta nije odlazila u trenutku kada je navodno ugledala kamion a niti nakon toga, o događaju nije izvijestila policiju, a jednako tako svjedok SĐ, protivno žalbenim navodima nije vidio da bi tuženik ili netko po njegovom nalogu vršio nasipanje spornog dijela predmetne nekretnine, a navod ovoga svjedoka da je vidio nasuti šljunak, sam za sebe nije dovoljan da bi se moglo izvjesno utvrditi da se radi o građevnom materijalu koji nije od prije tu postojao (obzirom da je tuženik iskazivao da je 2019. izvodio građevinske radove na podrumu i nadstrešnici te da je na terenu zaostao građevni materijal). Isto tako obzirom da se radi o površini od 50m2 od kojih dio kosi tuženik a dio tužitelji, tužitelji u postupku nisu dokazali da bi taj građevni materijal za koji tvrde da je nasut, bio istovaren upravo na dijelu koji uživaju tužitelji, a to tim više što tvrde da je taj dio (sporni) u međuvremenu očišćen a da tužitelji ne znaju tko je i kada to učinio. Jednako tako, svjedokinja ZĐ sestra tužiteljice tvrdi da je vidjela da neki ljudi nešto rade ali nije vidjela točno koje su to osobe i kasnije da je vidjela da su nasuli šljunak na predmetnom dijelu nekretnine. Međutim, svjedoci RĐK, HĐ, MĐ i ČĐ, suprotno iskazu tužiteljice i svjedoka SĐ i ZĐ tvrde da nikakav građevni materijal na spornom dijelu nekretnine nije istovaren, da na terenu nema nikakve razlike između sadašnjeg stanja i u proljeće 2020. Stoga tvrdnje i navodi tužitelja da je tuženik počinio smetanje posjeda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu dokazane a niti je dokazan čin smetanja posjeda u vrijeme i na način kako to tužitelji tvrde.

14. Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. To znači da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, a ne tuženik kako to pogrešno u žalbi navode tužitelji, u posjedovnoj parnici mora dokazati čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, svoj posljednji mirni posjed te identitet osobe osoba koja je smetala posjed. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

15. Budući da tužitelji nisu dokazali čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, te identitet osobe osoba koja je smetala posjed, nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja odbijen.

16. U podnesenoj žalbi tužitelji u bitnome iznose tvrdnje prema kojima iz provedenih dokaza proizlazi drugačiji zaključak, tj. da su tužitelji dokazali da je tuženik počinio smetanje posjeda kako je navedeno u tužbi, međutim, na ovakav se način zapravo drugačije ocjenjuju izvedeni dokazi. Naime, tuženik tvrdi da nije počinio radnje navedene u tužbi, niti netko treći po njegovom nalogu dok tužitelji i svjedoci SĐ i ZĐ o tome nemaju saznanja, a svjedoci HĐ, MĐ, EĐ i ČĐ tvrde da u pogledu stanja na predmetnoj nekretnini nema nikakve razlike između stanja u proljeće 2020 (kada tužitelji tvrde da je došlo do smetanja posjeda i istovara građevnog materijala) sa sadašnjim stanjem. S obzirom na te i takve tvrdnje tuženika i svjedoka, tužitelji su morali dokazati sve pretpostavke za posjedovnu zaštitu, što je u konkretnom slučaju izostalo.

17. S obzirom na žalbene navode tužitelja valja dodati, iako to nije od utjecaja na odluku, da bi bilo osnovano udovoljiti dijelu zahtjeva za zaštitu posjeda kojim je tražio izricanje zabrane u buduće takvog ili sličnog smetanja njegovog posjeda jedino u situaciji da je do uspostave ranijeg posjedovnog stanja došlo nakon pokretanja posjedovne parnice bilo na način da je uspostavu ostvario sam tužitelj posluživši se institutom samopomoći u okviru rokova propisanih odredbama ZV-a ili pak na način da je to učinio tuženik, i to samo ukoliko je moguće istim činom ostvariti ponovno smetanje posjeda. U situaciji kad je ranije posjedovno stanje uspostavljeno prije podnošenja tužbe radi posjedovne zaštite, za slučaj ponovnog smetanja posjeda na predmetnim nekretninama istim ili sličnim smetanjem, ostaje jedina mogućnost podnošenja nove tužbe radi posjedovne zaštite u odnosu na taj čin smetanja.

18. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a njihova visina na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.,126/22. i 138/23. - dalje: Tarifa). Protivno žalbenim navodima, iz stanja spisa utvrđeno je da je ročište za glavnu raspravu zaključeno 3. lipnja 2025., kojom prilikom je tuženik u spis predao troškovnik, te je protivno žalbenim navodima, odluka prvostupanjskog suda pravilno utemeljena na troškovniku tuženika predanom na glavnoj raspravi (str. 182 spisa) a ne na troškovniku koji je vjerojatno omaškom proslijeđen putem e-komunikacije u e-spis, jer je izvjesno da se isti podnesak niti po broju spisa niti strankama ne odnosi na spis poslovni broj Psp- 1/20.

19. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 20. listopada 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek