REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-104/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-113/2022-19 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja MM, preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-113/2022-19, od 12. lipnja 2025. i sudi:
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju KM, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.662,97 eura (slovima: dvijetisućešeststotinašezdesetdva eura devedesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:
na iznos od 23,89 eura od 15.02.2017. godine
na iznos od 75,56 eura od 15.03.2017. godine
na iznos od 159,98 eura od 15.04.2017. godine
na iznos od 65,70 eura od 15.05.2017. godine
na iznos od 51,42 eura od 15.06.2017. godine
na iznos od 53,76 eura od 15.07.2017. godine
na iznos od 18,77 eura od 15.08.2017. godine
na iznos od 77,22 eura od 15.09.2017. godine
na iznos od 95,74 eura od 15.10.2017. godine
na iznos od 115,76 eura od 15.11.2017. godine
na iznos od 62,14 eura od 15.12.2017. godine
na iznos od 11,89 eura od 15.02.2018. godine
na iznos od 68,36 eura od 15.03.2018. godine
na iznos od 111,86 eura od 15.04.2018. godine
na iznos od 130,21 eura od 15.05.2018. godine
na iznos od 136,72 eura od 15.06.2018. godine
na iznos od 149,74 eura od 15.07.2018. godine
na iznos od 24,86 eura od 15.08.2018. godine
na iznos od 71,33 eura od 15.09.2018. godine
na iznos od 116,21 eura od 15.10.2018. godine
na iznos od 130,77 eura od 15.11.2018. godine
na iznos od 124,29 eura od 15.12.2018. godine
na iznos od 12,25 eura od 15.02.2019. godine
na iznos od 140,82 eura od 15.03.2019. godine
na iznos od 167,64 eura od 15.04.2019. godine
na iznos od 76,81 eura od 15.05.2019. godine
na iznos od 79,59 eura od 15.06.2019. godine
na iznos od 119,69 eura od 15.07.2019. godine
na iznos od 18,37 eura od 15.08.2019. godine
na iznos od 36,01 eura od 15.09.2019. godine
na iznos od 123,12 eura od 15.10.2019. godine
na iznos od 12,49 eura od 15.11.2019. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju KM, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 eura u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju KM, naknadi troškove drugostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-113/2022-19, od 12. lipnja 2025., u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja MM, kojim je zatraženo da se naloži tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju KM na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.662,97 eura zajedno sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.1. U točki II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženici iznos od 700,00 eura na ime parničnih troškova u roku 15 dana.
2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili podredno da se presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku tužitelj vidi u tome što ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i proturječni, te postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava.
2.2. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno ističe da je osnov predmetnog postupka isplata razlike plaće između iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripadao da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja, a da tužitelj uopće niti ne traži nikakvu isplatu razlike plaće s osnova dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, u smjenama i turnusu i sl., odnosno eventualno iskorištene/neiskorištene slobodne dane, slijedom čega je bespredmetna argumentacija prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane odluke. Pri tome se navodi da prvostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da se dodaci za posebne uvjete službe plaćaju samo na redovan mjesečni fond sati rada, suprotno kojem stavu je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio više odluka povodom izvanrednih revizija da se dodaci za posebne uvjete službe imaju obračunati i platiti za stvarno odrađene sate rada.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće između iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripadao da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti, u ukupnom iznosu od 2.662,97 eura.
8. Iz dokumentacije u spisu i navoda stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu djelatne vojne osobe, dok je sporna visina i osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da li se dodaci za posebne uvjete službe plaćaju samo na redovan mjesečni fond sati rada, ili se dodaci za posebne uvjete službe imaju obračunati i platiti za stvarno odrađene sate rada.
9. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske “Narodne novine” broj 73/13., 75/15. i 50/16.
– dalje ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH („Narodne novine broj: 30/18), koji je stupio na snagu 7. travnja 2018. koji se odnose na predmetno razdoblje, te podzakonskih akata kojima je uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to:
Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15; dalje Odluka) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik). koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.).
9.1. Odredbom:
- članka 139. stavak 1. ZSOSRH propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.
- članka 139. stavak 6. ZSOSRH propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rađate određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.
- članka 153. ZSOSRH propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.
- članka 155. ZSOSRH propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik).
9.2. Podzakonskim aktima i to Odlukom o rasporedu radnog vremena uređena su pitanja radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to:
- točkom IV. Odluke propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.
- točkom 6. stavak 1. Odluke propisano je da ako potrebe službe to zahtijevaju, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, može pisanim nalogom odrediti preraspodjelu redovnoga radnog vremena tako da tijekom razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, radno vrijeme u jednom razdoblju traje dulje, ali ne više od 48 sati tjedno, a u drugom razdoblju kraće, s time da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne prelazi 40 sati tjedno.
- točkom VII. stavkom 1. i 2. Odluke propisano je da je djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena zbog iznenadnog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u skladu s točkom VI. ove Odluke (u omjeru jedan prema jedan).
10. Prvostupanjski sud proveo je knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz područja financijsko-knjigovodstvene struke i to po vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, pri čemu je na osnovu priložene dokumentacije nalaz i mišljenje izrađeno u dvije varijante.
10.1. U prvoj varijanti dodatak za vojnu službu obračunat je na ukupno odrađene sate rada, pri čemu je utvrđeno da je tuženik tužitelju u razdoblju od 29. prosinca 2016. do 30. lipnja 2021. isplatio dodatak za vojnu službu u iznosu od 38.965,73 kune (36.861,79 kuna za ostvarene sate rada, te 2.103,94 kune za ostvarene sate bolovanja), a prema stvarnom angažmanu tužitelju je u razdoblju od 29. prosinca 2016. do 30. lipnja 2021. trebao biti isplaćen dodatak za vojnu službu u iznosu od 59.029,74 kune (56.925,80 kuna za ostvarene sate rada te 2.103,94 kune za ostvarene sate bolovanja). Slijedom toga vještak utvrđuje da bi tužitelju po osnovu dodatka za vojnu službu pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 20.064,01 kunu, odnosno 2.662,97 eura.
10.2. U drugoj varijanti vještak je obračunao dodatak za vojnu službu u postotku od osnovice za obračun plaće sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba te čl. 139. i čl. 137. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te nakon izvršenog obračuna nalazi da tužitelju ne bi pridala nikakva razlika, odnosno nalazi da nije bilo razlike za isplatu, ukoliko bi se dodatak za vojnu službu obračunavao u postotku od osnovice plaće tužitelja u utuženom razdoblju od 29. prosinca 2016. do 30. lipnja 2021.
11. Analizom citiranih pravnih propisa koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja, prvostupanjski sud zaključio je da su Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis za djelatne vojne osobe imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, pa tužitelj ne ostvaruje dodatke na plaću za prekovremeni rad. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještaka dan u drugoj varijanti prema kojoj je dodatak za vojnu službu već obračunat i isplaćen tužitelju, pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
12. Drugostupanjski sud smatra da je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da je odredbom članka 155. ZSOS propisana isplata dodatka u jednom mjesečnom fiksnom iznosu koji se obračunava prema ostvarenim satima u redovnom radnom vremenu i postotku od osnovice.
12. Prema mišljenju drugostupanjskog suda dodatak za vojnu službu iz članka 139. ZSOS predstavlja dodatak za plaću koji pripada djelatnim vojnim osobama dok obavljaju vojnu službu i to kako za redovni, tako i za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom i sl., jer i djelatna vojna osoba i kada radi prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, u turnusima i sl. radi i obavlja poslove u vojnoj službi, pa sama logika stvari govori da mu i za taj rad, uz osnovnu plaću, treba obračunati i dodatke na plaću, kako je to izraženo u prvoj varijanti nalaza sudskog vještaka.
13. Zbog iznesenog, drugostupanjski sud tumači odredbe članka 155. i 139. ZSOS na način da se tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi dodatak za vojnu službu treba obračunavati prema stvarno odrađenom broju sati, pa je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.
14. Zatezna kamata dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO), od dospjelosti pojedinog mjesečnog iznosa.
15. Prihvaćanjem žalbe tužitelja glede odluke o glavnoj stvari, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa je preinačena i odluka o troškovima postupka.
15.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
15.2. Tužitelju su priznati troškovi prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.950,00 eura, koji se odnose na trošak zastupanja na dva ročišta po 200,00 eura svako, te za trošak zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, te podneske od 27.12.2022., i 14.3. 2024., po 200,00 eura, kao i troška vještačenja. Ostali troškovi nisu priznati jer po ocijeni drugostupanjskog suda nisu bili potrebni.
15.3. Prihvaćanjem žalbe tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci.
U Požegi 20. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić
