Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-606/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, koje zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-268/2022-11 od 28. ožujka 2024. godine, dana 20. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-268/2022-11 od 28. ožujka 2024. godine

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 849,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.780,69 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2024. godine do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog zakonskih razloga iz članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od listopada 2015. godine do prosinca 2017. godine.

5. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj zaposlenik tužene na radnom mjestu carinika III vrste djelatnika ... (pravilno: carinik III vrste djelatnik Središnjeg ureda, ...), da je sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018. prema utvrđenom radnom vremenu tužene mjesečno ostvario prekovremeni rad i to u turnusima koji rad je sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08., 89/12. i 104/13, dalje KU/08) koji je identičan čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br.112/17 i 12/18, dalje: KU/18) definiran na način da 12 sati dnevno radi u ciklusima od 12 sati kao dnevni rad, 24 sata je slobodan, 12 sati uključivo i noć radi i 48 sati je slobodan, da je financijski vještak u ovoj pravnoj stvari izvršila usporedbu obračunskih isprava za isplatu plaće i to platnih lista i evidencije o korištenju radnog vremena tužiteljice temeljem kojih je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tužena nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati odnosno prekovremeni rad tužitelja, da kako se podaci iz evidencije o prisutnosti na radu i podaci iz obračunskih lista koji su dokumenti koje sačinjava tuženik, međusobno ne slažu, da, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka, da je tuženik kao poslodavac u platnim listama unosio ispravne podatke odnosno podatke koji se poklapaju sa onim kako je radio tuženik, da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koji je sud kao detaljan, stručan i sačinjen prema pravilima struke prihvatio, proizlazi da potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada u utuženom razdoblju iznosi 9.742,41 kuna a koji iznos predstavlja prekovremene sate rada u utuženom razdoblju umanjenje za iskorištene slobodne dane, prema obračunskim listama sud prvog stupnja pozvavši se pri tome na čl. 10. Zakona o državnim službenicima (“Narodne novine”, broj 92/05 i 107/07 - dalje: ZDS), čl. 92. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 137/03 - dalje: ZR/04), čl. 86. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 149/09 i 61/11) i čl. 65 Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14, 127/17 i 98/19) te čl. 39. st. 10. i 12. KU/08 uzimajući u obzir tumačenje odredbe čl. 44. st. 10. i 12. KU/08 koje je na sjednici 16. svibnja 2012. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora tužitelju dosudio iznos od daljnjih 849,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj u ovoj pravnoj stvari i zatražio imajući u vidu da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž R- 2933/21-2 od 11. srpnja 2022. godine djelomično ukinuo presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 466/18-38 i predmet vratio na ponovno suđenje tome sudu u pogledu iznosa od 849,75 eura.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. st. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

7. U žalbenom stadiju prijeporno je i dalje da li tužitelju pripada za utuženo razdoblje s osnova prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je radio na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je radio u smjenama te da mu se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44. KU/08 i čl. 38. st. 10. i 12. KU/18, odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati ili u mjesečni fond sati.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da tužitelj s naslova prekovremenog rada koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati, u koji se ne ubrajaju blagdani, odnosno neradni dani ima pravo na isplatu potraživanja koje je utvrđeno nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Dakle, tuženica nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod tužitelja (koji radi u smjenama) na pravilan način, jer se prekovremeni sati kod takvih državnih službenika evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati, tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca pa stoga nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbi Kolektivnog ugovora, s time da u prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom s time da je identično tumačenje Komisija dala i 29. travnja 2013. u odnosu na rad u smjenama, slijedom čega je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka te dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka, u kojem je vještak ponovno izvršio obračun te je utvrdio da je tužitelj ostvario pravo na isplatu razlike na ime neplaćenih prekovremenih sati za iznos od 849,75 eura, u odnosu na koji iznos je predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

9. Takav zaključak i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. KU/08 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba čl. 44. st. 10. KU/08 propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (čl. 44. st. 11. citiranog KU). Isto tako, st. 12. istog čl. propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Također, čl. 38. st. 11. KU/18, propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, dok je st. 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

10. Slijedom navedenog, kako je tuženica u konkretnom slučaju pogrešno tužitelju prekovremene sate utvrđivala na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU, to je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer u konkretnom slučaju valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU (isto i čl. 38. st. 12 KU/18) kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Stoga, kada je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka), to taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

11. Na daljnje žalbene navode valja reći da ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav suda prvog stupnja da su podaci o broju sati slobodnih dana relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama u situaciji kada su podaci o iskorištenim slobodnim danima različito iskazani u dokumentaciji poslodavca (različito u obračunskim listama za obračun plaće i u evidencija rada tužene kao što je to u konkretnom slučaju), a koji stav je sukladan zauzetom stavu na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj 4. lipnja 2024.

12. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22). Neosnovano tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio naprijed navedene odredbe s obzirom na činjenicu da tužena u odgovoru na tužbu nije osporavala zahtjev tužiteljice za 64 sati prekovremenog rada. To iz razloga što navedeni (neosporeni) iznos tužena tužiteljici nije isplatila niti je u tom dijelu priznala njen zahtjev. Tužena je u konkretnom slučaju tijekom postupka osporavala osnov i visinu tužbenog zahtjeva uslijed čega se postupak i vodio pa u pogledu neosporenog dijela zahtjeva (za 64 sati) nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

13. Slijedom svega navedenoga valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Zato je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević