Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-4/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CN, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavak 2. u vezi s člankom 190. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, protiv presude Općinskog sud u Vukovaru, poslovni broj: K-174/2023-5 od 5. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Vukovaru, poslovni broj: K-174/2023-5 od 5. prosinca 2023., optuženika CN proglasio je krivim, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano u članku 190. stavku 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, da bi potom na osnovi članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11, kaznu zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci zamijenio radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada za opće dobro. Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koje je odredilo nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

1.1. Na osnovi članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i to od 25. rujna 2019. do 26. rujna 2019.

1.2. Na osnovi članka 79. stavak 1. KZ/11, u vezi s člankom 190. stavak 8. KZ/11, od optuženika CN je oduzeto; PVC paketić težine 43 grama sa sadržajem droge tipa marihuana, PVC paketić težine 7 grama sa sadržajem droge tipa marihuana, 1 PVC vrećica sa sadržajem droge tipa speed težine 7,7 grama, 1 PVC podložak sa natpisom "Morgenmefel", droga amfetaminskog tipa speed težine cca 1,2 grama, 3 tablete zelene boje tzv. ecstasy i jedna digitalna vaga sive boje, a koji predmeti su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Službe krim. policije PU vukovarsko-srijemske serijski broj: [serijski broj] od 25. rujna 2019.

1.3. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) sud je optuženika obvezao platiti na ime troškova toksikološkog vještačenja iznos od 524,26 eura (petsto dvadeset četiri eura dvadeset šest centi) / 3.950,00 kuna (tri tisuće devetsto pedeset kuna), te paušalni iznos od 80,00 eura (osamdeset eura) / 602,76 (šesto dvije kune sedamdeset šest lipa, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, zbog povrede Kaznenog zakona iz članka 469. stavka 5. ZKP/08, ili zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/11, s prijedlogom da drugostupanjski sud, prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, nije osnovana.

5. U odnosu na žalbeni razlog iz članka 469. stavka 5. ZKP/08, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu članka 55. stavka 2. KZ/11, jer je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koju potom zamjenjuje radom za opće dobro, iako je optuženik osuđivan presudom Općinskog suda u Vukovaru broj 2 Kmp-8/2018. od 10. srpnja 2018., pravomoćnom 6. kolovoza 2018., zbog istovrsnog kaznenog djela i koja kazna je također zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, s obzirom da je člankom 55. stavak 2. KZ/11, propisano da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci, tako da je sud optuženiku ponovno izrečenu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci zamijenio radom za opće dobro, iako je već pravomoćno bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koju je sud zamijenio radom za opće dobro, što je protivno gore navedenoj odredbi KZ/11.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

6.1. Naime, zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-4/2021-14 od 6. prosinca 2021., Zaključak 7., navedeno je da izričaj iz članka 55. stavka 2. KZ/11,“ … već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci" valja tumačiti kao raniju osudu na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci koja nije uvjetovana, odnosno koja nije zamijenjena radom za opće dobro.

6.2. Dakle, prvostupanjski sud je imao pravo u konkretnom slučaju okrivljeniku, ukoliko je našao razlog za to, ponovno izreći rad za opće dobro, što je i učinio, te time nije počinio povredu odredbe članka 55. stavka 2. KZ/11.

7. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika, zbog čega smatra da se jedino sa strožom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

8. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo kajanje, protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela, činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud procijenio da je priznanjem učina kaznenog djela optuženik znatno pridonio efikasnom i brzom okončanju kaznenog postupka, te je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve navedene činjenice, kao i činjenicu da je optuženik promijenio životne navike, zaposlio se i planira zasnovati obitelj, pravilno ocijenio da se svrha kažnjavanja u ovom slučaju može ostvariti primjenom zakonskih odredbi o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro. Slijedom čega je unatoč ranijoj osuđivanost optuženika za istovrsno kazneno djelo primjenom odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. KZ/11, optuženiku izrekao kaznu iz točke II. izreke presude, dakle, ispod zakonskog minimuma kazne propisane za ovo kazneno djelo, smatrajući da će takva kaznenopravna sankcija u dovoljnoj mjeri utjecati na njega da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela.

9. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanju njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

10. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

11. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

12. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 20. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski