Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-271/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] te predloženika pod 1) Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Područnog ureda Šibenik, zast. po pun. OU, dipl.iur., zaposlenici istog, pod 2) NU pok. AU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 3) MU rođ. NU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama predloženika pod 1., 2. i 3. protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-182/2023-12 od 6. rujna 2024., dana 20. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba predloženika pod 1.) protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-182/2023-12 od 6. rujna 2024. kao nedopuštena, dok se žalbe predloženika pod 2. i 3. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-182/2023-12 od 6. rujna 2024. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke prihvaćen je prijedlog predlagatelja u odnosu na predloženike pod 2. i pod 3. te je utvrđeno da je predlagatelj sa ČU rođenom Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1951. u [adresa], živio u izvanbračnoj zajednici, koja je trajala najmanje od 2016. pa do Sofijine smrti, 24. kolovoza 2023., dok je isti prijedlog u odnosu na predloženika pod 1. odbijen kao neosnovan.

2.Protiv citirane odluke u cijelosti žali se predloženik pod 1. HZMO zbog bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava predlažući „usvojiti žalbu u cijelosti“.

2.1.Odluku pobijaju i predloženici pod 2. i 3. samostalnim žalbama i to zbog bitne povrede odredaba (izvan)parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava predlažući pobijanu odluku preinačiti odbijanjem prijedloga predlagatelja, podredno, ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba predloženika pod 1. nije dopuštena.

3.1.Žalba predloženika pod 2. i 3. nije osnovana.

4.Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi odgovarajućom primjenom odredbe članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, ZPP - dalje: ZPP) u vezi odredbe članka 381. ZPP- a koji se primjenjuje temeljem članka 346. Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20, u daljnjem tekstu ObZ) i članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“52/23, dalje:ZVP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalba predloženika pod 1. jer je, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud za svoju odluku dao dostatne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja, radi čega se može ispitati.

4.1. Što se tiče žalbenog prigovora predloženice pod 3. da joj nije dana mogućnost raspravljati pred sudom jer nije obaviještena o raspravi zakazanoj za 22. kolovoza 2024., iz spisa proizlazi da je predmetni poziv vraćen neuručen s naznakom “unclaimed“, dok su joj sve ostale dostave poziva i podnesaka uredno iskazane te je aktivno u postupku sudjelovala. Tako u podnesku zaprimljenom 5. lipnja 2024. (list 21 spisa) glede primljenog poziva za saslušanje koje bi se obavilo na raspravi zakazanoj za 20. lipnja 2024. ova predloženica navodi kako prebiva u inozemstvu i stoga na ročište ne može pristupiti te je dala pismeno očitovanje kojim se prijedlogu usprotivila potvrđujući činjenicu postojanje izvanbračne zajednice između svoje majke i predlagatelja kako je to navedeno u Ugovoru izvanbračnih supružnika o odricanju od međusobnog nasljeđivanja, ali smatrajući da predlagatelj kao osoba koja se nasljedstva odrekla nema pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti ČU koju namjerava ostvariti odlukom o postojanju izvanbračne zajednice. Predloženica se dakle nije odazvala na prvi poziv za saslušanje iz razloga prebivanja u inozemstvu, ne predlažući odgodu izvođenja dokaza za neko drugo njoj odgovarajuće vrijeme i ne ukazujući na vjerojatnost pristupanja raspravi ako bude ponovo pozvana. Stoga u situaciji kada nije uredno pozvana na raspravu od 22. kolovoza 2024. na kojoj je izveden dokaz saslušanjem svjedoka, koji su iskazivali o postojanju izvanbračne zajednice predlagatelja i prednice žaliteljice, kakvu je i sama potvrdila u spomenutom podnesku, pa i sada u žalbi kada se poziva na Ugovor izvanbračnih supružnika o odricanju od međusobnog nasljeđivanja, po ocjeni ovog suda, time što joj dostava poziva nije bila iskazana, žaliteljica ničim nije povrijeđena u pravu na raspravljanje pred sudom jer je sve prigovore uredno i na vrijeme iznijela, pa slijedom toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

5.U postupku koji je prethodio donošenju odluke utvrđeno je:

-kako je predlagatelj u prijedlogu od 20. listopada 2023. zatražio utvrđenje izvanbračne zajednice sa sada pokojnom ČU navodeći da je s njom živio od prosinca 2013. do njezine smrti 24. kolovoza 2023., a proizlazilo bi da se prijedlog podnosi vezano za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu,

-kako prema podacima iz priloženih javnih isprava i to rodnog i smrtnog lista za ČU OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.1951. u [adresa], a preminulu **.**.2023. u Splitu, proizlazi da je bila u braku sa AU, koji brak je prestao smrću supruga joj 26. ožujka 2012., a iz rodnog lista za predlagatelja proizlazi da je njegov brak sa SU razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ps-3066/96 te je prestao 15. lipnja 1998.,

-kako je prema podacima pribavljenim od JRO RH MUP za ČU, ista imala prijavljeno prebivalište u [adresa] od 30. lipnja 2009. pa kontinuirano do trenutka smrti 24. kolovoza 2023.,

-kako su predlagatelj i ČU dana 8. prosinca 2022. sklopili "Ugovor izvanbračnih supruga o odricanju od međusobnog nasljeđivanja", solemniziran istog dana po javnoj bilježnici Snježani Ludvajić u Solinu, pod brojem OV-15112/2022, kojim su u bitnom suglasno utvrdili da od 2016. žive u izvanbračnoj zajednici, kojim ugovorom su se između ostalog odrekli prava na međusobno nasljeđivanje,

-kako je predlagatelj navodio u prijedlogu te saslušan kao stranka iskazivao da se sa ČU upoznao 2013. kada su započeli emotivnu vezu da bi po proteku godine dana zasnovali zajednicu života i živjeli neprekidno i skladno kao muž i žena do kraja njezina života u njegovoj kući u [adresa],

-kako su predloženici pod 2. i 3., inače djeca pok. ČU iz ranijeg braka, u svojim pisanim očitovanjima na prijedlog potvrdili postojanje izvanbračne zajednice njihove pokojne majke i predlagatelja onako kako je navedeno u Ugovoru izvanbračnih supruga o odricanju od međusobnog nasljeđivanja (dalje: Ugovor) ali stoga što se predlagatelj tim ugovorom odrekao nasljedstva smatraju da kao osoba koja nije nasljednik ne ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu koju pribavljanjem odluke o izvanbračnoj zajednici u ovom postupku želi postići.

-kako iz iskaza svjedoka CU bratića predlagatelja, kao i O i ŽU, sinova predlagatelja, proizlazi da su posljednjih desetak godina pa do svoje smrti ČU i predlagatelj živjeli u zajednici u zasebnoj stambenoj jedinici obiteljske kuće predlagatelja u [adresa], kao supružnici „dijelili život“, a kada se ČU razboljela, predlagatelj je o njoj brinuo.

6. Temeljem tako provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je između predlagatelja i pokojne ČU, nakon zasnivanja emotivne veze uspostavljena i zajednica života u okviru obiteljske kuće predlagatelja, koja je bez obzira na to je li trajala od 2014., kako tvrdi predlagatelj i u postupku saslušani svjedoci, ili od 2016., kako navode predloženici pod 2. i 3. te kako stoji u Ugovoru trajala u svakom slučaju duže od tri godine, tijekom kojeg vremena su pokazali uzajamnu brigu i pažnju, osobito za vrijeme Sofijine bolesti.

6.1.Slijedom toga da su predlagatelj i ČU do njezine smrti 24. kolovoza 2023., kao osobe slobodnih bračnih statusa živjeli u zajednici koja je u svakom pogledu bila izjednačena s bračnom, što su članovi obitelji znali i poštovali, radi čega zaključuje da je ta zajednica imala sva obilježja izvanbračne zajednice iz članka 11. ObZ- a, a cijeneći i da je predlagatelj opravdao postojanje pravnog interesa za podnošenje prijedloga, prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog u odnosu na predloženike pod 2. i 3.

6.2.Pozivom na odredbu iz članka 436. ObZ-a, i pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022., prvostupanjski je sud smatrao da se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga proizlaze utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava prema umrloj osobi, ali se taj status ne utvrđuje u odnosu javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, radi čega je prijedlog u odnosu na predloženika pod 1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbijen kao neosnovan.

7.Predlagatelj pod 1. HZMO u bitnome u žalbi ustraje u tvrdnji da je pasivno legitimiran jer je odluka iz ovog postupka odlučna u odnosu na primjenu odredbe iz članka 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i utječe na materijalnopravni položaj predlagatelja upravo u odnosu na ovog predloženika prema kojemu će pokrenuti upravni postupak radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu.

7.1.Predloženici pod 2. i 3. u sadržajno istovjetnim odvojenim žalbama, potvrđuju postojanje izvanbračne zajednice “ali ne i životne zajednice“ (točka 2. žalbe) smatrajući kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi je li to bila trajnija zajednica zajedničkog stanovanja, emocionalne i ekonomske povezanosti, međusobnog pomaganja i brige, o čemu su iskazivali samo zainteresirani i to predlagatelj i njegovi srodnici te da na nepostojanje životne zajednice ukazuje i sadržaj Ugovora izvanbračnih supruga o odricanju od međusobnog nasljeđivanja iz kojeg proizlazi da su zadržali odvojene financije kao i svoju vlastitu i posebnu imovinu. Ističu i kako je predlagatelj u ostavinskom postupku iza smrti pok. ČU osporio pravovaljanost predmetnog ugovora, o čemu se vodi parnica kod Općinskog suda u Splitu pod br P-3097/2024 pa da se stoga tim ugovorom služi kako to odgovara njegovim materijalnim interesima a pored toga da je sud zanemario činjenicu da je pok. ČU do svoje smrti bila prijavljena na adesi [adresa], na nekretnini koja naslijedila iza smrti supruga pok. ZU.

8.Odredbom članka 1. stavak 1. ObZ-a propisano je, između ostalog, da se tim Zakonom uređuje izvanbračna zajednica žene i muškarca.

8.1.Odredbom članka 11. stavak 1. ObZ-a je propisano da izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka a prema odredbi članka 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/15, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje ZMO), pod članom obitelji iz stavka 1. točka 1. ZMO-a smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

8.2.Iz odredbe članka 436. ObZ-a kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku iz obiteljskih odnosa, proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla.

9.Dakle, radi se o postupku u kojem se ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, već o postupku u kojem se odlučuje o pitanju koje predstavlja prethodno pitanje za upravni postupak koji provodi isti, a u kojem se odlučuje o pravu neke osobe iz mirovinskog osiguranja, kao što je u konkretnom slučaju pravo na obiteljsku mirovinu.

10.Stoga, u izvanparničnim postupcima gdje je predmet utvrđenja da je postojala izvanbračna zajednica pasivno je legitimiran ili izvanbračni drug ili pravni slijednici, dok nije legitimiran prvopredloženik HZMO, kako je pravilno i zaključio prvostupanjski sud, o čemu se izjasnila i stabilna sudska praksa na koju se sud prvog stupnja osnovano pozvao (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022.).

11.Pitanje hoće li predlagatelju HZMO priznati mirovinska prava po osnovi postojanja izvanbračne zajednice sa pok. ČU ne predstavlja osnovu za vođenje ovog postupka jer se radi o upravnom, a ne izvanparničnom postupku.

12.Odredbom člankom 367. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će drugostupanjski sud nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciti rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (članak 358).

12.1.Prema članku 358. stavak 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

12.2.Dosljedno, obzirom je pobijanim rješenjem odbijen prijedlog u odnosu na žalitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, to je jasno i kako prvopredloženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog rješenja, neovisno što se žalitelj ne slaže sa obrazloženjem prvostupanjskog rješenja, jer je za uspjeh stranke u postupku mjerodavna izreka odluke, a ne njeno obrazloženje.

13.Slijedom navedenog je pozivom na odredbu članka 358. stavak 3. u svezi sa člankom 367. stavak 1. ZPP-a, valjalo žalbu prvopredloženika odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

14.Glede sadržajno istovjetnih žalbi predloženika pod 2. i 3., pravilno je prvostupanjski sud na temelju valjane ocjene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP) utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke iz članka 11. ObZ-a za postojanje izvanbračne zajednice, koje se u ovom stadiju postupka s osnovom ne dovode u pitanje.

15.Naime, kada je sud prvog stupnja utvrdio da su sad pok. ČU i ovdje predlagatelj Ugovorom koji je solemniziran pred javnom bilježnicom Snježanom Ludvajić u Solinu 8. prosinca 2022. pod poslovnim brojem Ov-15112/22 (list 10-12 spisa) suglasno izjavili da žive u izvanbračnoj zajednici od 2016., da su predloženici pod 2. i 3. potvrdili postojanje izvanbračne zajednice kako je to u spomenutom Ugovoru navedeno, o čemu su iskazivali i saslušani svjedoci te predlagatelj saslušan kao stranka, onda su valjano utvrđene sve odlučne činjenice za odlučivanje o prijedlogu i uz pravilnu primjenu materijalnog prava je prihvaćen prijedlog u odnosu na predloženike pod 2. i 3.

16.Protivno uopćenim žalbenim navodima, izvanbračna zajednica je životna zajednica pa je priznavanje postojanja izvanbračne zajednice od strane žalitelja kontradiktorno žalbenim navodima o nepostojanju životne zajednice.

17.Nadalje, kada su i sami žalitelji potvrdili postojanje izvanbračne zajednice „kako je to navedeno u Ugovorom izvanbračnih supruga o odricanju od međusobnog nasljeđivanja“, dakle od 2016. pa nadalje, pa kada je ista trajala do smrti pok. ČU **.**.2023., onda je nedvojbeno ispunjen uvjet trajanja, a nesporno je utvrđeno i kako su bili slobodnog bračnog statusa.

18.Posebno je navesti kako predloženici pod 2. i 3. tijekom postupka do odluke nisu osporavali da zajednica predlagatelja i njihove pok. majke nije imala obilježja zajednice bračnih drugova glede stanovanja, emocionalne i ekonomske povezanosti, što čine tek u žalbi uopćenim prigovorima utvrđenju odlučnih činjenica, a slijedom toga ni nudili dokaza koji bi ukazivali na protivno niti to proizlazi iz njihovih uopćenih prigovora odlučnim utvrđenjima.

19.Naime, imati je u vidu da je Ugovor izvanbračnih supruga o odricanju od međusobnog nasljeđivanja, na koji se pozivaju obje strane u postupku, solemniziran pred javnim bilježnikom u smislu članka 59. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/93, 29/94,162/98,16/07,45/09, 120/16 i 57/22, dalje:ZJB) te ima snagu javnobilježničkog akta kao javne isprave (članak 3. stavak 2. ZJB) koja na temelju članka 230. stavak 1. ZPP-a, dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, pri čemu je dopušteno dokazivati protivno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (članak 230. stavak 3. ZPP-a) što žalitelji i ne tvrde.

20.Stoga, kada su stranke tog ugovora postojanje izvanbračne zajednice nedvojbeno potvrdile sklapanjem tog ugovora i prihvatile pravne posljedice koje iz toga za njih proizlaze, ovdje stranke se na tu ispravu pozivaju, a sadržaj i kvalitetu zajednice života predlagatelja i pok. ČU kao odgovarajući sadržaju bračne zajednice potvrdili i svi saslušani u postupku, dok konkretnih protudokaza žalitelji nisu nudili, onda je nedvojbeno zaključivati o ispunjenju svih pretpostavki iz članka 11. ObZ-a, kako je to našao i prvostupanjski sud, koje žalba ne dovodi u pitanje samim poricanjem utvrđenog.

21.To što su u spomenutom Ugovoru stranke potvrdile postojanje suglasnosti da svaki vodi odvojene financije, da svaki ima i zadržava svoju vlastitu ili posebnu imovinu- mjesečne prihode, ušteđevinu i nekretnine stečene prije tog vremena, kao i sredstva i nekretnine koje će svaki od njih steći iz svojih vlastitih prihoda, protivno žalbenim navodima, ne ukazuje na protivno od utvrđenog po prvostupanjskom sudu, već je ugovoreno u tom dijelu po svom sadržaju razmatrati kao bračni ugovor iz članka 40. ObZ-a kojim su stranke ugovornice, pored odreke od nasljedstva u pismenom obliku uredili imovinskopravne odnose na postojećoj i budućoj imovini na način koji postojanje izvanbračne zajednice s obilježjima bračne ne dovodi u pitanje.

22.Nije odlučna ni činjenica što je pok. ČU bila prijavljena s prebivalištem na adresi stanovanja svog pok. supruga jer za postojanje trajnije izvanbračne zajednice nije od odlučnog značaja činjenica da osobe žive na istoj adresi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1121/2007), kada je provedenim dokazima utvrđeno da je pok. ČU stanovala zajedno s predlagateljem na adresi njegove obiteljske kuće najkasnije od 2016. pa do svoje smrti.

23.Dodatno, glede prigovora iskazima saslušanih svjedoka, odgovoriti je kako iz istih ne proizlazi nešto drugo ili protivno navodima samih predloženika tijekom postupka ili izjavama predlagatelja i sad pok. ČU sadržanim u Ugovoru kojim su postojanje izvanbračne zajednice potvrdili.

24.Nadalje, posebno je žaliteljima odgovoriti kako za ovu parnicu nije od značaja što predlagatelj u posebnoj parnici osporava valjanost Ugovora izvanbračnih supruga o odricanju od međusobnog nasljeđivanja, te kako se, sukladno članku 352. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 2. ZVP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi.

25.Konačno je reći i kako se u ovom postupku utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za postojanje izvanbračne zajednice sukladno odredbama ObZ-a, dok se odredbom članka 22. ZOMO uopće ne reguliraju uvjeti za postojanje izvanbračne zajednice već koji članovi obitelji preminulog osiguranika ili korisnika su osigurani (stavak 1.) i u kojem postupku se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice (stavak 3.), pa se o tome hoće li predlagatelj ostvariti obiteljsku mirovinu iza smrti preminule supružnice odlučuje u upravnom postupku.

26.Dosljedno, kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 2. ZVP-a žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

U Splitu, 20. listopada 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić