Poslovni broj: Us I-5546/23-30
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi poništavanja rješenja, 20. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/23-01/649, URBROJ: 338- 01-06-05-23-04 od 06. listopada 2023. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/1720, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 05. srpnja 2023. godine.
II. Tužiteljici se ozljede pretrpljene 29. ožujka 2023. godine pod dijagnozama kontuzije desnog koljena (S80.0) i kontuzije desnog kuka (S70.0) priznaju kao ozljeda na radu te joj se u vezi toga priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 5.500,00 €.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.
Obrazloženje
Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj ozljeda nastala 29. ožujka 2023. godine pod dijagnozama kontuzije desnog koljena (S80.0) i kontuzije desnog kuka (S70.0) nije priznata kao ozljeda na radu. Oba rješenja su donesena na temelju nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih tuženikovih liječničkih povjerenstava.
Tužiteljica u tužbi osporava medicinska utvrđenja iz upravnog postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvani tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, saslušana je tužiteljica te je provedeno vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku Romanu Paviću.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Nesporno je da se tužiteljica 29. ožujka 2023. godine ozlijedila na radnom mjestu, tako što je pala dok je metlom čistila pod. Također je nesporno da je tada zadobila kontuziju desnog koljena i kontuziju desnog kuka.
Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 29. lipnja 2023. godine zaključilo da se tužiteljičine ozljede mogu povezati s događajem od 29. ožujka 2023. godine, ali je utvrdilo da se ne radi o ozljedi na radu jer je riječ o predispoziciji zdravstvenog stanja, s obzirom na to da iz tužiteljičinog zdravstvenog kartona proizlazi da je prethodno (10. veljače 2023. godine) bila slaba i malaksala.
Nasuprot tome, drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je 04. listopada 2023. godine zaključilo da se tužiteljičina predispozicija zdravstvenog stanja zapravo odnosi na slabost zbog koje je pala, a koja sâma po sebi predstavlja poremećaj zdravstvenog stanja.
Zbog ovakvih kontradiktornih nalaza, mišljenja i ocjenâ tuženikovih liječničkih povjerenstava sud je prihvatio prijedlog tužiteljice za provedbu nezavisnog sudskog vještačenja u upravnom sporu. Vještačenje je povjereno vještaku kirurgu, traumatologu i ortopedu Romanu Paviću.
Vještak je prije svega potvrdio pravilnost tužiteljičinih uputnih dijagnoza kontuzije desnog koljena (S80.0) i kontuzije desnog kuka (S70.0).
Vještak je na temelju uvida u priloženu dokumentaciju utvrdio da tužiteljica u svojim izjavama nije dala siguran odgovor na pitanje zbog čega je pala na pod. Međutim, vještak je također utvrdio da u postojećoj tužiteljičinoj medicinskoj dokumentaciji nema dijagnosticirane ni evidentirane nikakve kronične bolesti ni predispozicije zdravstvenog stanja, a što bi uvjetovalo njezin gubitak svijesti, gubitak ravnoteže ili kolaps.
Vještak je potvrdio da je u tužiteljičinom zdravstvenom kartonu 10. veljače 2023. godine evidentirano da je slaba i malaksala. Međutim, vještak je naveo da tužiteljica povodom toga nikada nije bila upućena na pretrage kojima bi se eventualno dijagnosticirala i potom liječila neka bolest, a ta prethodna slabost i malaksalost stoga mogu primjerice biti i simptomi lakše bolesti (viroze) koja prolazi za nekoliko dana, o čemu se sa stručne strane ne može nagađati.
Tužiteljica je bila suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka, a s rezultatom vještačenja je bio suglasan i tužiteljičin poslodavac, koji stoga ne može imati status zainteresirane osobe na strani tuženika u ovom upravnom sporu.
Tuženik je pak u spis dostavio primjedbe svog liječničkog povjerenstva, u kojima je ponovljen stav da tužiteljičina slabost zbog koje je pala sâma po sebi predstavlja poremećaj zdravstvenog stanja.
Sud je vještaka Romana Pavića saslušao i na ročištu, kojom prilikom je vještak ponovio da kronične bolesti ili predispozicije zdravstvenog stanja (kao razloge isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu) nije moguće pronaći u tužiteljičinoj medicinskoj dokumentaciji.
Nakon usmenog izlaganja vještačenja, na nalaz i mišljenje vještaka Romana Pavića više nije bilo nikakvih pitanja niti primjedbi pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.
Iz vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica prilikom pada na radnom mjestu 29. ožujka 2023. godine zadobila kontuziju desnog koljena (S80.0) i kontuziju desnog kuka (S70.0), pri čemu za nastanak tog štetnog događaja nisu utvrđeni nikakvi elementi krivnje tužiteljice.
U tom smislu se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu u smislu čl. 66. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19 - ZOZO). Nadalje, u konkretnom slučaju je stalni sudski vještak sa stručne medicinske strane argumentirano osporio postojanje razloga isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu iz čl. 67. t. 4. i 5. ZOZO-a, jer na temelju postojeće medicinske dokumentacije nije moguće utvrditi da bi tužiteljica u štetnom događaju pala zbog ataka kronične bolesti, odnosno zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja.
Tuženik niti njegovo liječničko povjerenstvo niti ne tvrde da bi postojala medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazili razlozi isključenja iz čl. 67. t. 4. i 5. ZOZO-a, ali smatraju da predispoziciju zdravstvenog stanja sâma po sebi predstavlja slabost zbog koje je tužiteljica pala.
Sud ne prihvaća ovaj argument jer slabost koja kao takva neposredno dovodi do pada sâma po sebi ne predstavlja bolesno stanje izraženo određenom šifrom dijagnoze koja bi predstavljala kroničnu bolest ili predispoziciju zdravstvenog stanja, već je u takvom slučaju potrebno utvrditi medicinski uzrok slabosti izražen određenom šifrom dijagnoze nekog bolesnog stanja, a toga u konkretnom slučaju u tužiteljičinoj medicinskoj dokumentaciji nema.
Zbog svega navedenog sud na temelju provedenog vještačenja po nezavisnom sudskom vještaku otklanja mogućnost da bi u konkretnom slučaju egzistirali razlozi isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu iz čl. 67. t. 4. i 5. ZOZO-a.
Iz toga proizlazi da je tužiteljici trebalo priznati ozljedu na radu pa su osporavana rješenja iz upravnog postupka nepravilna i nezakonita te su stoga na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena.
Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 66. t. 1. ZOZO-a tužiteljici ozljede pretrpljene 29. ožujka 2023. godine pod dijagnozama kontuzije desnog koljena (S80.0) i kontuzije desnog kuka (S70.0) priznao kao ozljedu na radu i u vezi toga joj priznao sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na tri raspravna ročišta, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 5.000,00 €, čemu treba pribrojiti i trošak vještačenja od 500,00 € pa sveukupan opravdan trošak tužiteljice iznosi 5.500,00 €.
Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. godine, jer taj podnesak po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora.
U Zagrebu, 20. listopada 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Blaženka Musulin
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3
3. na znanje: Bauhaus - Zagreb k.d. Zagreb, Ulica V. Škorpika 27
