1

Poslovni broj: 3 P-397/2021-34

 

Poslovni broj: 3 P-397/2021-34

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Draganu Novoselu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G., V. Ž., K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J. i M. B. iz K., protiv tužene L. V., B. u., K., OIB:…, zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 26. rujna 2023., u nazočnosti tužitelja Ž. G. uz punomoćnika M. B., odvjetnika iz K. i tužene L. V. uz punomoćnika S. B., odvjetnika iz Z., 1. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku L. V., K., B., OIB: …, da tužitelju Ž. G., K., Ž., OIB:…, isplati iznos od 110.000,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 27.05.2021.g. pa do isplate po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ujedno se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekući počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

 

II.               Nalaže se tužitelju Ž. G., K., Ž., OIB:…,, da tuženici L. V., K., B., OIB: …,, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.924,08 EUR[1] / 22.031,48 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023. pa do isplate, na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.  

 

Obrazloženje

 

1.     Tužitelj Ž. G. u tužbi navodi da je tuženoj tijekom 2018.g., 2019.g., i 2020.g. pozajmio ukupan iznos od 110.000,00 kn, te je o navedenom tužena dana 02.12.2020.g. potpisala izjavu i obvezala se navedeni iznos vratiti tužitelju do kraja 2021.g. ili kada to tužitelj zatraži od tužene, u kojem slučaju na navedeni iznos ne teče kamata. Navodi da mu tužena nije vratila pozajmljeni iznos niti nakon poziva da to učini, te je očito kako tužena nema namjeru podmiriti svoje dugovanje prema tužitelju. Tužitelj potražuje od tužene isplatu iznosa od 110.000,00 kao i zateznu kamatu na navedeni iznos tekuću počevši od 27.05.2021.g. (dan nakon isteka 15 dana otkada je tužena primila pisanu opomenu tužitelja za povrat novčanog iznosa) pa do isplate.

 

2.     U odgovoru na tužbu (list 10-13 spisa) tužena L. V. ističe prigovor preuranjenosti tužbe s obzirom da se tuženik poziva na dokument „izjava“ kao temelj traženja isplate od tužene, a u navedenoj „izjavi“ je definirano da je rok vraćanja 2021., tj. kada to od tužene zatraži tužitelj, a nisu poštovani zakonom propisani rokovi. Stoga je predložila da sud tužbu odbaci ili odbije u cijelosti. Podredno, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužena napominje da je navedena „Izjava“ na koju se poziva tužitelj kao osnovu za plaćanje, ništava i ne proizvodi pravne učinke, a stoga što je tužena istu potpisala pod fizičkom i psihičkom prisilom, a u vezi čega je protiv tužitelja podnijela kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Z., te Policijskoj postaji K., kako i prijavu zbog nametljivog ponašanja, te ostalih kaznenih djela za koje tužena tereti tužitelja. Tužena napominje da je u spornoj „izjavi“ na koju se poziva tužitelj, datum „2.12.2020“ napisao samoinicijativno i svojeručno tužitelj. Da je spomenuta „izjava“ pisana pod pritiskom i da je tužitelj utjecao na volju tužene, govori i činjenica da se u istoj navode „pozajmice koje su nastale tijekom 2018, 2019, 2020. godine“, pa predlaže da tužitelj dokumentira i dostavi u spis u pisanom obliku dokaz o postojanju navodnih pozajmica, te objasni na što bi se te navodne, pojedinačne pozajmice odnosile, na koje iznose, te da datumski odredi kada su navodno nastale. Tužena napominje da ju  je tužitelj prisilio da potpisuje i razne druge dokumente, kao što je npr. izjava da istome vraća stan, a koji je istoj tužitelj navodno darovao, iako nikakav stan nikada nije tuženoj darovao. Tužena navodi da ju je tužitelj, te njene roditelje uznemiravao, odašiljajući istima SMS poruke i vršeći pritisak ne bi li tužena nastavila svoju ljubavnu vezu, a koja je prije postojala, te je tuženu svojim ponašanjem doveo u takvo stanje u kojem je pomišljala na suicid. Iz svega gore navedenog, te predloženih dokaza je vidljivo da tužena nije nikada pozajmljivala nikakve iznose od tužitelja, već da se radi o prisili tužitelja nad tuženom da potpisuje izjave koje nemaju nikakvo realno uporište u bilo kakvom obvezno-pravnom ili stvarno-pravnom odnosu, već predstavljaju pritisak da se nastavi ljubavna veza koja je postojala između stranaka, odnosno svojevrsno neshvatljivo djelovanje tužitelja prema tuženoj kada se, valjda, razočarao i zamjerio tuženoj kada nije željela sa istim nastaviti intimnu vezu. Tužena prigovara tužbi i u smislu da je ista preuranjena jer se kao rok za povrat pozajmice u navedenoj „izjavi“ navodi kraj 2021. godine, a također uz tužbu tužena nije dobila potvrdu – dostavnicu, o tome kada je istoj tužitelj dostavio „poziv“ za povratom duga. Kulminacija neprihvatljivog odnosa tužitelja prema tuženoj predstavlja i činjenica da je tužitelj neistinito prijavo tuženu policiji da je istome zapalila automobil.

 

3.      U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izjavu od 02. prosinca 2020. (list 5 spisa), u opomenu od 05. svibnja 2021. (list 3 spisa), dopis tužene od 18. svibnja 2015. (list 4 spisa), u povratnicu (list 85 spisa), u račune (list 89-97 spisa), u ugovor (list 107-108) u fotografije (list 50-54 spisa), u osiguranje dokaza (list 71-74, 125 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u K. broja KO-DO-…/21, ranije KP-DO-…/21 i Kir-DO-…/21 (list 169-223 spisa), u spis Općinskog državnog odvjetništva u K. broja Kir-DO-…/2021 i KP-DO…/2021 (list 227-718 spisa), izvršen je uvid u dokumentaciju koju je je tužitelj dostavio u spis, u ispise poruka između tužitelja i tužene ( list 20-70, 85-88, 98-106, 115-123), uvid u spis PU k., Policijske postaje K. broja …(list 731-862 spisa), saslušani su svjedoci V. F. (list 722 spisa), K. P. (list 723 spisa) i  L. V. (list 723-726 spisa), saslušan je tužitelj Ž.G. (list 871-872 spisa) i tuženica L. V. (list 873-874 spisa).

 

4.               Predmet spora je isplata iznosa od 110.000,00 kuna za koji iznos tužitelj tvrdi da ima pravo potraživati od tuženice temeljem ugovora o zajmu.

 

5.              U postupku nije sporno da su tužitelj i tužiteljica bili u intimnoj vezi od 2018. do 2020., te da je tužitelj Ž. G. uplaćivao i davao tuženici novac. Nije sporno da je tuženica potpisala izjavu o dugi od 110.000,00 kuna. U postupku je sporno je li se radilo o zajmu novčanog iznosa koji je okrivljenica u određenom roku morala vratiti ili se radilo o darovima tužitelja tuženici.

 

6.               Iz izjave o dugu (list 5 spisa) proizlazi da je tuženica potpisala izjavu na kojoj je naznačen datum 02. prosinca 2020. kojom priznaje dug u iznosu od 110.000,00 kuna prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020. te da će iznos vratiti do kraja 2021.g. ili kada to od nje zatraži Ž. G.

 

7.              Svjedok V. F. (list 722 spisa) u svom iskazu navodi da mu nije jasno na što sud misli kad me pita da li je u svađi sa strankama, jer da se on ni sa kim ne svađa. Za tužitelja može reći da se služi lažima, da ga je prijavio da mu je zapalio auto, prijavio ga za iznudu, prijavio ga za prijetnju, pa može reći da nije u dobrim odnosima sa tužiteljem. Navodi da nema nikakva saznanja o pozajmicama tužitelja tuženoj, zna da je bilo nekog maltretiranja, ali ne ulazi u to. Navodi da mu je majka tužene na mobitelu pokazala poslikanu izjavu tužene da je od tužitelja posudila novac, a to mu je pokazala majka tužene zato što je sa ocem tužene jako dobar cijeli život, zajedno su odrasli. Navodi da ne zna čijim rukopisom je napisana ta rukom pisana izjava koju je vidio samo na mobitelu. Navodi da je odnos tužitelja prema njegovoj kćeri dok je radila kod tužitelja bio jako loš, dolazila je kući uplakana, navodno ju je tužitelj optuživao da je ukrala neki nescafe i čajeve. Navodi da njegova kćer nije pozajmljivala novac od tužitelja i o tome potpisivala priznanice.

 

8.              Cijeneći iskaz svjedoka V. F. sud je utvrdio da nema neposrednih saznanja u odnosu na konkretni predmet spora, te je istome u tom dijelu poklonio vjeru.

 

9.              Svjedokinja  K. P. (list 723 spisa) u svom iskazu navodi da nema nikakvih saznanja o pozajmicama tužitelja tuženoj od 2018. godine pa nadalje. Navodi da tužitelja Ž. G. poznaje iz …L. gdje je radila. Navodi da tužitelj Ž. G. od nje nije tražio da mu potpiše izjavu o posuđivanju nekog novca, jedino je optužio njezinog oca. Navodi da je njezin radni odnos kod tužitelja prestao 2016. godine zbog toga što ju je tužitelj psihički i fizički maltretirao na poslu. Navodi da joj je tužitelj dao otkaz, a da je ona željela otići.

 

10.              Cijeneći iskaz svjedoka K. P. sud je utvrdio da nema neposrednih saznanja u odnosu na konkretni predmet spora, te je istome u tom dijelu poklonio vjeru.

 

11.              Svjedokinja L.V. (list 723-726 spisa) u svom iskazu navodi da joj je teško reći, ali da mora priznati da je tužena L. V., koja je njezina kćer bila u vezi sa tužiteljem Ž. G., koji je osoba koja je starija od njezinog oca. Navodi da je za njihov odnos i njihovu vezu saznala polovinom 2020. godine, tome se protivila, a u studenom 2020. godine je osobno razgovarala sa tužiteljem te mu je htjela objasniti da ta njihova veza nije u redu, te joj je on rekao da će njezinu kćer pustiti na miru. Navodi da je tom prilikom u studenom 2020. godine pitala Ž. G. je li njezina kći njemu nešto dužna, a on joj je rekao da nije. Nakon toga je smatrala da su njihovi odnosi razriješeni i da će njezina kćer dalje moći živjeti normalan život dvadesetogodišnje djevojke, jer u vrijeme dok je bila u vezi sa tužiteljem njezina kći je imala 23, 24 i 25 godina. Inače njezina kći nije bila u radnom odnosu kod tužitelja. Oko tri dana nakon njezinog razgovora sa tužiteljem, rekla joj je kćer da mora još ići kod tužitelja, zato što mora s njim nešto riješiti. Navodi da se ona tome protivila, no kasnije se ispostavilo da je tada nastala izjava o dugu njezine kćeri prema tužitelju. Njezina kćer je bila uvjerena od strane tužitelja da je tužitelj moćna osoba, te ga se ona bojala. Navodi da je vidjela tu izjavu koju je njezina kćer potpisala, a da je tu izjavu vidjela u postupku koji je proizašao iz toga što su cijelu situaciju prijavili u ožujku 2021. godine.

Nakon toga sudac predočava izjavu na listu 5 spisa svjedokinji uz pitanje da li je to izjava  o kojoj svjedokinja govori, na što svjedokinja izjavljuje, da to je ta izjava, ta izjava je pisana rukopisom njezine kćeri i na njoj se nalazi potpis njezine kćeri ispod riječi "V. L.". Navodi da datum koji se nalazi na donjem desnom dijelu izjave nije pisan rukopisom njezine kćeri. Navodi da je o toj izjavi razgovarala sa svojoj kćeri i ona joj je rekla da nije pozajmljivala novac od tužitelja. Navodi da je njezina kćer dvije godine te njihove veze bila u radnom odnosu te je radila kao m. s…., jer je ona po zanimanju viša m. s. Njezina plaća je u to vrijeme iznosila između 7.000,00 i 8.000,00 kuna, ovisno o tome koliko je imala noćnog rada. Navodi da nije primijetila u tom periodu da bi ona kupovala stvari koje bi bile izvan njezine kupovne moći. Navodi da je u cijeloj 2020. godini tužena bila sklona autodestruktivnom ponašanju, imala je suicidalne misli, a kasnije su saznali da je tome bio razlog što ju je tužitelj kontaktirao.

Navodi da je u tom periodu tužena kupila jednu staru T., koju joj je zapravo poklonio tužitelj, a ona smatra da joj je on taj auto poklonio zato što nije u 11. mjesecu 2020. godine kada ga je pitala je li njegova kćer njemu što dužna rekao da nije. Njezina kćer nije htjela otvoriti nikakvu agenciju. Navodi da su troškove studiranja njezine kćeri, njezinog stanovanja u Z. plaćali suprug i ona, a ne zna točno u kojem trenutku je započela veza između tužitelja i njezine kćeri. Navodi da nije istina da bi neki njezin kredit bio zatvoren koji bi njezina kćer posuđivala. Navodi da njezina kćer nije vadila slezenu niti plaćala za takav medicinski zahvat. Nije joj poznato da bi njezina kćer išla na bioterapiju i ne sjeća se nikakvog D.. Navodi da ona nije bolovala od karcinoma za vrijeme trajanja njihove veze. Navodi da je točno da njezina kćer ima određenih problema sa želucem, ali joj nije dokazana kronova bolest te nema nikakvih saznanja da bi ona za neki pregled za kronovu bolest posuđivala novac. Navodi da se ne sjeća da bi njezina kćer svojoj sestri poklonila mobitel u 2020. godini. Navodi da je mobitel tuženoj kupila ona i to Iphone, prije godinu dana koji još otplaćuje. Svjedokinja navodi da je njezina kćer završila studij 2017. ili 2018. godine, a počela je studirati odmah nakon završetka srednje škole. Navodi da su svaku godinu studija plaćali 10.000,00 kuna, na rate. Navodi da je njezina kćer podizala kredit u bankama, čim je počela raditi, pa joj zbog toga nije bilo jasno u toj njihovoj vezi tko tu koga financira, da li njezina kćer gospodina G. ili kako on tvrdi da bi on financirao nju. Navodi da nije nikada posuđivala novac od tužitelja, te da nema saznanja da bi tužena imala dijagnozu multiple. Navodi da nije imala 16. studenoga 2018. zloćudnu tvorevinu na jajniku i karcinom maternice, te 6 dana kasnije metastaze na žlijezdi sa desne strane dojke te kemoterapiju. Navodi da je pitala kćer zašto je potpisala izjavu ako novac nije posudila od tužitelja, te joj je rekla da je ona rukama i nogama htjela izaći iz te veze sa tužiteljem te je potpisivanje te izjave doživjela kao kartu za slobodu. Kada se vratila sa tog potpisivanja njezina kći se sva tresla, bila je vidno uznemirena te joj je rekla da se ona tužitelja nikada neće riješiti i da nikada neće imati normalan život. Navodi da joj u prosincu 2018. nije bilo do života kako je to tada u poruci tužena pisala tužitelju, te da će joj majka umrijeti. Navodi da je tužitelj odmaknuo njezinu kćer od svih njezinih prijatelja pa je on ostao jedina osoba u njezinom životu. Svjedokinja navodi da je kupila test na drogu u apoteci te je testirala svoju kćer tim testom na droge, koji je ispao negativan, a to zato što je sumnjala i bila u strahu da ju tužitelj drogira.

 

12.              Cijeneći iskaz svjedokinje L. V.sud je istome poklonio vjeru jer je uskladu s iskazom tuženice i drugim dokazima u spisu, a djelomično s iskazom tužitelja koji je naveo da svjedokinja nije bolovala od karcinoma i da joj nije rekao da postoji dug tužiteljice prema njemu.

 

13.              Tužitelj Ž. G. (list 871 - 872 spisa) u svom iskazu navodi da je sa tuženom bio u vezi od 2018. do 2020. Ona ga je tražila novac za različite pozajmice koje u tom trenutku nisu izgledale kao gluposti, pa ga je tako tražila 4.500,00 kuna koji su joj potrebni za fakultet, rekla joj je da joj mama ima dva karcinoma, a da ona boluje od multiple skleroze te im je odlučio pomoći. Navodi da mu je tužena također navela da ima problema sa slezenom u vezi čega joj je isto pomogao. Radilo se o problemima koji su bili vezani uz zdravlje. Navodi da su nakon potpisivanja predmetne izjave bili još 7 mjeseci skupa, kada je ona dolazila kod njega i išli su zajedno u Z. i tada ga je tražila dodatne novce što je predmet drugog spora. Šest mjeseci nakon potpisivanja potvrde o dugu ga je prijavila za kaznena djela nametljivog ponašanja i iznudu što je državno odvjetništvo odbacilo. Navodi da je tužena dizala raznorazne kredite, misli da se radilo o iznosima od 220.000,00 do 240.000,00 kuna. Pričala mu je da će biti blokirana i dizala kredite čak i od kamatara kao npr. F. b. Navodi da je bila jako rastrošna pa je tako za tri majice mogla potrošiti i do 4.500,00 kuna. Tužitelj navodi da joj je 2018. godine sam odlučio pomoći u vezi mame i nje i liječenja i kupio joj je automobil T.. Kasnije je saznao da joj majka nije bila bolesna i nije imala zdravstvenih problema. Navodi da su potvrdu sastavili, odnosno tužena je potpisala svojevoljno, a do toga je došlo kada je tužitelj shvatio da će prekinuti vezu jer je bio iskorišten i bankomat. Navodi da mu je sama donijela potvrdu i sama je na njoj napisala iznos, možda se radilo i o većem iznosu ali da je on odlučio to prihvatiti i prekinuti sve. Navodi da 2019. godine  nije od nje htio primiti 70.000,00 kuna koje mu je ponudila jer nije znao od kuda joj novci i nije se htio "uvaliti u probleme", a kasnije je saznao da se radilo o novcu kojeg je dobila potpisivanjem kredita. Navodi da ga je prije potpisivanja izjave tražila novce za upis doktorata, te mu spominjala da će dobiti dekanovu nagradu u iznosu od 50.000,00 kuna i da će njezin djed na nju prepisati kuću. Navodi da je odlučio izaći iz te veze i tražiti povrat novca, te da mu je tužena obećala da će vratiti  novce i smatrao je da je rok od godinu, godinu i pol, dovoljan. Navodi da nije istina da ju je nagovarao ili prisilio da potpiše izjavu o dugu jer ne bi bila s njime u vezi još sedam mjeseci i ne bi u to vrijeme tražila da joj kupi još jedan automobil. Navodi da je teško sam priznati da si "budala" i da te netko iskorištava i sada smatra da je ona klasična prevarantica i manipulatorica. Navodi da su svi ti iznosi koje traži bili predmet posudbe i nije se radilo o poklonima, a da joj je u vezi davao poklone koji nisu predmet ove tužbe. Navodi da kada ga je majka tužene pitala je li mu tužena dužna neke novce rekao je njezinoj majci da nije jer je htio postupiti džentlmenski i to riješiti sa tuženom.

Navodi da je tužena sastavila izjavu i donijela mu je, a da on nema ništa sa sastavljanjem predmetne izjave. Navodi da je vodio evidenciju o svakoj posudbi, na jednom papiru sa datumima i iznosima, a što je predano i na spis kao dokaz. Navodi da tužena nije potpisivala evidenciju o svakoj posudbi, zato što nije bilo potrebe za to jer se sve može vidjeti iz poruka koje su međusobno izmjenjivali. Tužitelj navodi kako se u porukama vidi kako tužena pita možeš li mi posuditi novac, možeš li mi pomoći, a u gotovo svakoj poruci se navodi i iznos. Navodi da je na izjavi o dugu nije on napisao datum, jer da nije njegov rukopis i da ne zna tko je napisao datum na izjavi koju je tužena donijela. Navodi da nije istina da je tuženu prijavio policiju kao osumnjičenu da mu je zapalila auto, već da je ona bila pozvana na razgovor pred inspektora Ž. J., a on je rekao da tragovi možda idu i prema njoj u vezi tih posuđenih novaca. Navodi da nije prijavio tuženu da mu je otuđila novac u iznosu od 500,00 EUR nakon podnošenja ove tužbe a radilo se o iznosima koje mu je navodno otuđila prije podnošenja tužbe, tužitelj odgovara da je to istina jer mu je znala iz novčanika nekoliko puta uzeti novce bez njegovog znanja.

 

14.              Cijeneći iskaz tužitelja Ž.G., sud je istome poklonio vjeru u dijelu u kojem navodi da je predavao novac i kupovao stvari tuženici, da je odbio primiti novac od tuženice krajem 2021., te da su bili u intimnoj vezi, ali mu nije poklonio vjeru u dijelu u kojem navodi da su svi ti iznosi bili predmet posudbe.

 

15.              Tužena L.V. (list 873-874 spisa) u svom iskazu navodi da je izjavu

o dugu sastavila prema riječima Ž. G., pisala ju je vlastoručno pred njim, a datum na izjavu nije stavljala. Navodi da je navedenu izjavu potpisala da izađe iz svega toga na slobodu, da ima mira. Navodi da želi pojasniti da je to potpisala jer se željela maknuti od tužitelja jer joj je on rekao da će ju on pustiti na miru ako mu potpiše tu izjavu. Navodi da ju je nakon toga tužitelj nastavio kontaktirati, da je išla psihijatru zbog suicidalnosti. Navodi da je nakon potpisivanja izjave u vezi s tužiteljem bila tri mjeseca, a nakon što je podnijela prijavu protiv tužitelja zbog nametljivog ponašanja, s tužiteljem više nije bila u vezi. Navodi da nakon što je ona podnijela predmetnu prijavu, tužitelj je dva mjeseca nakon toga podnio tužbu koja je predmet ovog spora. Navodi da ju tužitelj nije upoznao s nikakvom evidencijom niti je znala da ju vodi. Navodi da je istina da nije bolovala od multiple skleroze već da je to navela zbog toga što je željela prekinuti vezu s tužiteljem i da je mislila da nakon toga on više neće željeti biti s njome. Navodi da što se tiče novaca koji joj je davao tužitelj i stvari koje joj je kupovao tužitelj se uvijek sam nudio za pomoć. Navodi da joj je T. Y. kupio svojom voljom i da joj  je auto dovezao u ulicu M. D.i obavijestio ju da ga je kupio. Navodi da taj auto nije niti tražila niti željela. Navodi da je tužitelj njezinoj majci rekao da mu nije ništa dužna nakon što ga je ona to nekoliko puta pitala. Navodi da je i nakon toga trajalo njegovo nametljivo ponašanje prema njoj kao npr. vozio bi se stalno oko bolnice gdje je radila kako bi provjerio je li tamo. Navodi da je zbog svega toga bila u teškoj depresiji i suicidalna jer nije vidjela izlaz iz te situacije. Sastavila je i oproštajno pismo jer je bila korak do toga da počini suicid obzirom da ju tužitelj nije pustio na miru. Navodi da prvi puta tražio da mu vrati novac nakon podnošenja kaznene prijave ODO u ožujku 2021. Datum koji je stavljen kao dan potpisivanja izjave nije točan jer je izjavu sastavila i potpisala nakon 10. prosinca kada je bio njezin rođendan. Za vrijeme trajanja njihove veze tužitelj joj nije nikada izričito rekao da novac koji mi daje i stvari koje joj kupuje predstavljaju posudbu i da mu je dužna vratiti novac. Navodi da joj tužitelj nikada nije dao novac koji je predmet te izjave o posudbi. Tužena navodi da je bila u velikom strahu od Ž. G., jer je od početka veze on njom manipulirao i maknuo od nje sve njezine prijatelje, također je nakon podnošenja tužbe podnosio anonimne prijave protiv nje O… gdje je radila, govorio joj je da će izgubiti posao i da će njezinoj majci srediti otkaz, da se zbog svega toga bojala ići u grad obzirom da on ima nekoliko kafića u gradu te je postojala mogućnost da ga sretne. Tužena navodi da je bila pozivana na policiju u vezi požara na automobilu tužitelja i sumnje da je od njega otuđila iznos od 500 EUR i da su ju tamo ispitivali na okolnost je li ima saznanja da je tužitelj sam sebi zapalio auto, obzirom da se radilo o nečem s osiguranjem, a da je također pozvana na policiju u vezi navoda tužitelja da je otuđila 500 EUR. Taj poziv na policiju se dogodio nakon podnošenja tužbe. Tužena navodi da tužitelja poznaje od svoje 14. ili 15. godine jer je on tada bio vlasnik R. čiji je tužitelj tada bio vlasnik. Navodi da je bila u vezi s tužiteljem  od 2018. godine. Navodi da nije upisivala fakultet 2018. jer je tada završavala fakultet, te da je fakultet plaćao njezin otac i ne sjeća se koliko je koštala školarina na fakultetu. Tužena navodi da je slala tužitelju poruke na whatsapp u vezi posudbe novca, ali da se ne može sjetiti točno koje poruke.

Navodi da i dalje ima strah od tužitelja te da i dalje ide na psihoterapije. Navodi da je 25. studenog 2019. digla iznos od 70.000,00 kuna kako bi tužitelju vratila novac, jer joj je on rekao da će prekinuti vezu s njom ako će mu donijeti novac. Navodi da je "tužitelj dobio taj novac na stol i odbio ga", te napominje da joj je rekao da mu ona nije ništa dužna i da želi da nastave vezu kako su krenuli. Tužitelj joj nije slao nikakve mailove kojima je tražio povrat novca prije tužbe. Tužena navodi da se ne sjeća nikakve poruke

u kojoj bi ga molila za posudbu novca.

 

16.              Cijeneći iskaz tužene L. V. sud je istoj u potpunosti poklonio vjeru jer je iskazivala jasno, životnu i u skladu s drugim dokazima priloženim uz tužbu, a djelomično i u skladu s navodima tužitelja koji je naveo da je odlučio izaći iz te veze i tražiti povrat novca i da je odbio primiti novac od nje kada mu je ponudila.

 

17.              Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženica potpisala izjavu kojom potvrđuje da je tuženiku dužna 110.000,00 kuna s osnova ugovora o zajmu za razne pozajmice u razdoblju od 2018. do 2020. godine u koje vrijeme su tužitelj Ž. G. i tuženica L. V. bili u intimnoj vezi. Nadalje je utvrđeno da tužitelj i tuženica nisu nikada potpisali ugovor o zajmu, niti su u vrijeme isplate navedenih iznosa verbalno utvrdili točan iznos obveze i vrijeme vraćanja. Nesporno je da je do isplate novca u navedenom iznosu došlo, no prilikom isplata nije nikada točno ugovoreno do kada se novac treba vratiti i nije jasno da li se radi o ugovoru o zajmu ili o jednostavnim uplatama koje predstavljaju darove tuženici ili plaćanje računa i dugova tuženice obzirom da ona nije sama imala novaca da ih plati pa se obraćala tužitelju s kojim je bila u intimnoj vezi. Također je utvrđeno da tužitelj dok je intimna veza trajala nije tražio povrat novca i da je odlučio tražiti povrat novca tek kada je tuženica željela prekinuti njihovu vezu. Utvrđeno je da je tužitelj odbio primiti povrat novca koje mu je ponudila tuženica 2019. godine, u iznosu od 70.000,00 kuna, dok je njihova intimna veza još trajala. Tek nakon što je njihova intimna veza završila je tužitelj odlučio napraviti obračun i tražio je vraćanje iznosa od 110.000,00 kuna, u vezi čega je tuženica prema kazivanju tužitelja napisala spornu izjavu i vlastoručno je potpisala, ali iz razloga jer je željela prekinuti vezu i jer nije htjela da ju tužitelj Ž. G. uznemirava. Također je utvrđeno da tuženica nije postupila po predmetnoj izjavi i nije uplatila novac tužitelju jer smatra da se radilo o darovima tužitelja jer su bili u intimnoj vezi.

 

18.               Odredba članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Članak 504. Zakona o obveznim odnosima propisuje da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

 

19.               Dakle, iz svega navedenog proizlazi da tužitelj s tuženicom nikada nije sklopio pojedinačne ugovore o zajmu dok je trajala njihova intimna veza, pa je čak u studenom 2019. odbio primiti iznos od 70.000,00 kuna koje mu je ponudila tužiteljica iz razloga što "nije znao od kuda joj novci i nije se htio uvaliti u probleme" što je po ocjeni suda neuvjerljivo obrazloženje, iz čega jasno proizlazi da tužitelj nije smatrao da se radi o zajmu i da tuženica treba vratiti pozajmljeni novac dok njihova intimna veza traje. Također proizlazi da, kada je tužitelju bilo jasno da će njihova veza završiti, je tužitelj odlučio tražiti povrat novca koju je davao tuženici na njezin zahtjev dok je njihova veza trajala. Ovo jasno proizlazi iz iskaza tužitelja kada je naveo da "su potvrdu sastavili, odnosno tužena je potpisala svojevoljno, a do toga je došlo kada je tužitelj shvatio da će prekinuti vezu jer je bio iskorišten i bankomat" i kada tužitelj navodi da je "odlučio izaći iz te veze i tražiti povrat novca, te da mu je tužena obećala da će vratiti novce i smatrao je da je rok od godinu, godinu i pol, dovoljan". Također proizlazi da je tuženica potpisala spornu potvrdu jer je željela izaći iz veze i željela je da je tužitelj pusti na miru, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje L.V. Dakle, obzirom da nije utvrđeno da su tužitelj i tuženica ikada sklopili ugovore o zajmu, sud smatra da tužitelj nije dokazao da može od tužiteljice potraživati iznos od 110.000,00 kuna na osnovu ugovora o zajmu. Slijedom svega navedenog je valjalo tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u točki I. izreke.

 

20.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je tužitelj dužan tuženici platiti troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

 

21.              Trošak tuženice L. V. sastoji se od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 EUR, zastupanja na ročištima od 13. lipnja 2022., 18. listopada 2022. i 26. rujna 2023. u iznosima od po 497,71 EUR, zastupanja na ročištu od 04. travnja 2022. u iznosu od 248,86 EUR, te troška sastava obrazloženog podnesaka od 24. svibnja 2022. u iznosu od 99,54 EUR, na koji iznos je obračunat PDV od 25 % u iznosu od 584,84 EUR, što sveukupno iznosi 2.924,08 EUR / 22.031,48 kuna. Tuženici nije priznat trošak podneska zaprimljenog 06. svibnja 2022. jer se radi o prijedlogu za odgodu ročišta zbog bolesti odvjetnika, zatim podneska od 20. lipnja 2022. jer se samo radi o dostavi adresa već predloženih svjedoka i poslovnog broja spisa koji je tuženik predložio kao dokaz. Tuženiku nije priznat trošak pristupa raspravi od 23. siječnja 2023. jer ista nije održana, o čemu su stranke na vrijeme obaviještene, te nisu niti pristupile na navedenu raspravu. Tuženiku je za raspravu od 04. travnja 2022. priznat trošak u iznosu od 248,86 EUR, a ne kako je zatraženo iznos od 497,71 EUR, jer je navedena rasprava na ročištu odgođena i raspravljalo se samo o procesnim pitanjima

 

21.              Slijedom svega iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

 

U Karlovcu, 1. prosinca 2023.

 

     Sudac:

Dragan Novosel

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

Dostavljeno: