Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1375/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Metelko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-862/2021-26 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-862/2021-26 od 24. srpnja 2025. u točkama I., II., IV., V., VIII. i IX. izreke i rješenje u cijelosti.

II. Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-862/2021-26 od 24. srpnja 2025.

- u točkama III., VI., VII. i X. izreke, na način da se u tom dijelu sudi:

„III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103216221, od dana 24. 10. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou-1.395/2006, dana 26. 10. 2006. godine, koji glasi: "=87.600,00 CHF (osamdesetsedamtisućašestoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužitelju BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 899,42 € na ime utvrđenog manjka do dana 30.09.2015. g., uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 01. 10. 2015. godine pa sve do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem glasi: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužitelju BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 3.224,76 €, na ime razlike u glavnici, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 01. 10. 2015. godine pa sve do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.““

X. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.072,34 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana; u preostalom dijelu, u iznosu 822,33 eura, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.“

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 114,37 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 343,09 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103216221, od dana 24. 10. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou- 1.395/2006, dana 26. 10. 2006. godine, koji glasi:" u skladu s važećim odlukama Banke."

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužitelju BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.255,63 €, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku: na iznos od 22,11 EUR od 01.02.2008. pa do isplate

na iznos od 22,11 EUR od 01.03.2008. pa do isplate

na iznos od 22,10 EUR od 01.04.2008. pa do isplate

na iznos od 22,11 EUR od 01.05.2008. pa do isplate

na iznos od 22,10 EUR od 01.06.2008. pa do isplate

na iznos od 22,10 EUR od 01.07.2008. pa do isplate

na iznos od 22,10 EUR od 01.08.2008. pa do isplate

na iznos od 22,09 EUR od 01.09.2008. pa do isplate

na iznos od 22,09 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

na iznos od 22,09 EUR od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 22,08 EUR od 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 22,07 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 22,07 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 22,07 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 22,06 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 37,30 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 37,29 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 37,29 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 37,29 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 37,28 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 37,28 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 37,26 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 37,26 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 37,26 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 37,24 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 37,24 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 37,23 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 37,22 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 37,21 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 37,21 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 37,20 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 37,19 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 37,18 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 26,49 EUR od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 26,49 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 26,48 EUR od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 26,47 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 26,46 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 26,45 EUR od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 26,45 EUR od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 13,73 EUR od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 13,71 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 13,71 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 13,71 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 13,70 EUR od 01.10.2011. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103216221, od dana 24. 10. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou- 1.395/2006, dana 26. 10. 2006. godine, koji glasi: "=87.600,00 CHF (osamdesetsedamtisućašestoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj ".

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103216221, od dana 24. 10. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou- 1.395/2006, dana 26. 10. 2006. godine, koji glasi: "Iznos mjesečnog obroka =434,92 CHF''., ''u visini od =70.080,00 CHF (sedamdesettisućaosamdesetCHF)''., te''Iznos anuiteta

=365,57

CHF''.,

zatim''=17.520,00

CHF

(sedamnaesttisućapetstodvadesetCHF)''., kao i ''=69,35 CHF'', te "obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."

V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužitelju BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 5.602,59 €, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku: na iznos od 15,58 EUR od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 18,80 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 20,12 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 21,44 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 17,49 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 17,95 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 13,44 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 8,17 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 10,34 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 14,16 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 10,44 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 10,07 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 14,50 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 18,05 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 22,69 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 21,57 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 29,55 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 27,82 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 29,72 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 50,96 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 46,26 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 63,55 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 54,98 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 46,24 EUR od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 67,72 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 78,68 EUR od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 70,48 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 73,01 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 66,14 EUR od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 66,90 EUR od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 85,66 EUR od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 89,14 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 113,09 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 109,70 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 90,90 EUR od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 86,81 EUR od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 85,55 EUR od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 90,22 EUR od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 95,43 EUR od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 95,56 EUR od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 92,30 EUR od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 93,37 EUR od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 95,38 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 93,47 EUR od 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 93,61 EUR od 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 91,78 EUR od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 88,14 EUR od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 92,32 EUR od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 93,52 EUR od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 93,61 EUR od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 87,56 EUR od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 91,45 EUR od 01.03.2013. pa do isplate

na iznos od 92,51 EUR od 01.04.2013. pa do isplate

na iznos od 90,17 EUR od 01.05.2013. pa do isplate

na iznos od 83,61 EUR od 01.06.2013. pa do isplate

na iznos od 81,02 EUR od 01.07.2013. pa do isplate

na iznos od 84,25 EUR od 01.08.2013. pa do isplate

na iznos od 86,47 EUR od 01.09.2013. pa do isplate

na iznos od 92,15 EUR od 01.10.2013. pa do isplate

na iznos od 89,02 EUR od 01.11.2013. pa do isplate

na iznos od 90,42 EUR od 01.12.2013. pa do isplate

na iznos od 91,57 EUR od 01.01.2014. pa do isplate

na iznos od 78,60 EUR od 01.02.2014. pa do isplate

na iznos od 80,52 EUR od 01.03.2014. pa do isplate

na iznos od 79,53 EUR od 01.04.2014. pa do isplate

na iznos od 77,62 EUR od 01.05.2014. pa do isplate

na iznos od 76,75 EUR od 01.06.2014. pa do isplate

na iznos od 77,13 EUR od 01.07.2014. pa do isplate

na iznos od 79,54 EUR od 01.08.2014. pa do isplate

na iznos od 82,00 EUR od 01.09.2014. pa do isplate

na iznos od 81,79 EUR od 01.10.2014. pa do isplate

na iznos od 83,02 EUR od 01.11.2014. pa do isplate

na iznos od 84,80 EUR od 01.12.2014. pa do isplate

na iznos od 84,07 EUR od 01.01.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.02.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.03.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.04.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.05.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.06.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.07.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.08.2015. pa do isplate

na iznos od 85,08 EUR od 01.09.2015. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužitelju BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 899,42 € na ime utvrđenog manjka do dana 30.09.2015. g., uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 01. 10. 2015. godine pa sve do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, tužitelju BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 3.224,76 €, na ime razlike u glavnici, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 01. 10. 2015. godine pa sve do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VIII. Utvrđuje se kako nije osnovana tražbina tuženika naspram tužitelji u visini od 203,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

EUR 0,25 od 02.12.2006.pa do isplate,

EUR 0,31 od 02.01.2007.pa do isplate,

EUR 3,48 od 02.02.2007.pa do isplate,

EUR 5,45 od 02.03.2007.pa do isplate,

EUR 4,54 od 02.04.2007. pa do isplate,

EUR 5,07 od 02.05.2007.pa do isplate,

EUR 10,08 od 02.06.2007.pa do isplate,

EUR 11,31 od 02.07.2007.pa do isplate,

EUR 12,93 od 02.08.2007.pa do isplate,

EUR 12,92 od 02.09.2007.pa do isplate,

EUR 14,00 od 02.10.2007.pa do isplate,

EUR 14,08 od 02.11.2007.pa do isplate,

EUR 11,76 od 02.12.2007.pa do isplate,

EUR 12,02 od 02.01.2008.pa do isplate,

EUR 7,50 od 02.02.2008.pa do isplate,

EUR 3,99 od 02.03.2008.pa do isplate,

EUR 0,53 od 02.04.2008.pa do isplate,

EUR 8,66 od 02.05.2008.pa do isplate,

EUR 10,92 od 02.06.2008.pa do isplate,

EUR 8,45 od 02.07.2008.pa do isplate,

EUR 13,37 od 02.08.2008.pa do isplate,

EUR 12,26 od 02.09.2008.pa do isplate,

EUR 7,41 od 02.10.2008.pa do isplate,

EUR 1,90 od 02.11.2008.pa do isplate,

EUR 14,00 od 02.12.2008.pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IX. Utvrđuje se kako nije osnovana tražbina tuženika naspram tužitelja u visini od 1.229,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

EUR 1,04 od 02.11.2011.pa do isplate,

EUR 1,04 od 02.12.2011.pa do isplate,

EUR 1,04 od 02.01.2012.pa do isplate,

EUR 1,04 od 02.02.2012.pa do isplate,

EUR 1,04 od 02.03.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.04.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.05.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.06.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.07.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.08.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.09.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.10.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.11.2012.pa do isplate,

EUR 1,05 od 02.12.2012.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.01.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.02.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.03.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.04.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.05.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.06.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.07.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.08.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.09.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.10.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.11.2013.pa do isplate,

EUR 1,06 od 02.12.2013.pa do isplate,

EUR 1,07 od 02.01.2014.pa do isplate,

EUR 60,54 od 02.02.2014.pa do isplate,

EUR 60,49 od 02.03.2014.pa do isplate,

EUR 60,44 od 02.04.2014.pa do isplate,

EUR 60,39 od 02.05.2014.pa do isplate,

EUR 60,33 od 02.06.2014.pa do isplate,

EUR 60,28 od 02.07.2014.pa do isplate,

EUR 60,23 od 02.08.2014.pa do isplate,

EUR 60,17 od 02.09.2014.pa do isplate,

EUR 60,12 od 02.10.2014.pa do isplate,

EUR 60,07 od 02.11.2014.pa do isplate,

EUR 60,02 od 02.12.2014.pa do isplate,

EUR 59,96 od 02.01.2015.pa do isplate,

EUR 59,90 od 02.02.2015.pa do isplate,

X. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 1.894,67 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2025. isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

1.1. Ujedno je rješenjem dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužitelja od 11. lipnja 2025.

2. Protiv presude i rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11., čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. i čl. 338. ZPP), pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, osporava status potrošača tužitelja, ukazuje da je između stranaka zaključen 8. veljače 2016. Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZIDZPK/15), ukazuje na cilj Konverzije, odredbe ZPK, da je ZIDZPK-om je točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR. Ukazuje na odluku VSRH Rev 637/2019, Gos 1/2019, Suda EU C- 567/2020, da tužitelj ne navodi niti jedan razlog ništetnosti konverzije, da iz navedenih odluka slijedi da sve odredbe ugovornog odnosa između potrošača i trgovca koje proizlaze iz prisilnog propisa ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti, niti je sud ovlašten razmatrati iste; da je potrošač slobodno pristao na sklapanje Aneksa na temelju informiranog pristanka, da je time stvorena nova pravna osnova i uspostavljena ravnoteža između ugovornih stranaka. Ističe da je sud pogrešno zaključio da tužitelju pripada i razlika glavnice u chf i u euro i manjak utvrđen u konverziji, da je nejasno po kojoj je osnovi utvrđena ništetnost dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita; da je u postupku valjalo utvrditi sve okolnosti temeljem kojih bi se imalo smatrati da i te odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na potrošača, da je valjalo provesti kontradiktoran postupak i utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran, da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u pogledu prava jednakost oružja, da iz dokumentacije predane tijekom postupka proizlazi drugačije činjenično stanje, da odredbe nisu uzrokovale znatnu neravnotežu. Glede valutne klauzule ukazuje na odredu čl. 22. Zakona o obveznim odnosima te odluke Suda EU C-81/19 i C-243/20. Ustraje u prigovoru zastare i glede preinačenog dijela; prigovoru u svezi tijek zateznih kamata te prigovorima radi prijeboja. Osporava i odluku o trošku ukazujući na zabranu retroaktivnosti, kao neosnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 11. lipnja 2025. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. U svezi zahtjeva za izuzećem, valja navesti da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj 29 Su-286/2024-2 od 7. lipnja 2024. i 29 Su – 286/2024-4 od 10. lipnja 2024., kao i rješenjem 29 Su – 285/2025-35 od 5. lipnja 2025. odbijen zahtjev tuženika za izuzeće sutkinja Alenke Paus i Ive Kancijanić od postupanja u istovrsnim predmetima, a s obrazloženjem, u bitnom, da ne opstoje okolnosti koje bi opravdale izuzeće jer činjenica da je sutkinja imala kredit u CHF kod Zagrebačke banke d.d. i za koji je podnijela tužbu sudu, cijeneći dužnost suca u obnašanju sudačke dužnosti u smislu pridržavanja načela neovisnosti i nepristranosti te Kodeksa sudačke etike, ne predstavlja zakonsku osnovu za izuzeće, čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP. Sutkinja Dolores Peruško nije imala kredit u valuti CHF. Dakle, kako razlozi koje tuženik navodi već u više navrata nisu ocijenjeni opravdanim razlozima za izuzeće sudaca od postupanja, te uređujući suci, odnosno sutkinje nisu izuzeti od postupanja, to nije ponovno podnošen zahtjev radi odlučivanja o prijedlogu. Osim toga, tuženik zahtjeva izuzeće svih sudaca koji bi u predmetu mogli suditi, a takav je zahtjev nedopušten, čl. 73. st. 2. t. 1. ZPP (tako i Revd 4551/2024-2 od 15. svibnja 2025.).

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za:

- utvrđenjem ništetnom dijela odredbe članka 8. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103216221, od dana 24. 10. 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou-1.395/2006, dana 26. 10. 2006. (dalje u tekstu Ugovor) i to dio koji glasi: "u skladu s važećim odlukama Banke.",

- zahtjev za isplatu osnovom te ništetne odredbe iznosa od 1.255,63 eura sa zateznim kamatama od dospIjeća svakog mjesečnog iznosa od veljače 2008. do listopada 2011.,

- utvrđenje ništetnom dijela odredbe čl. 2. Ugovora i to dijela koji glasi: "=87.600,00 CHF (osamdesetsedamtisućašesto CHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj ",

- utvrđenje ništetnim dijela odredbe sadržane u čl. 7. Ugovora i to dijela koji glasi: "Iznos mjesečnog obroka =434,92 CHF''., ''u visini od = 70.080,00 CHF (sedamdesettisućaosamdeset CHF)''., te ''Iznos anuiteta = 365,57 CHF''., zatim ''=17.520,00 CHF (sedamnaesttisućapetstodvadeset CHF)''., kao i ''= 69,35 CHF'', te "obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.",

- zahtjev za isplatom iznosa od 5.602,59 eura sa zateznim kamatama na svakomjesečne iznose od studenog 2008. do rujna 2015., osnovnom ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli,

- isplata iznosa od 899,42 eura sa zateznim kamatama na ime utvrđenog manjka u konverziji sa zateznim kamatama,

- isplata iznosa od 3.224,76 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. na ime razlike u glavnice u konverziji o tečaju na dan 30. rujna 2015. i ostatka, odnosno nedospjele glavnice u CHF po početkom otplatnom planu i početnom tečaju.

6.1. Predmet spora su i prigovori radi prijeboja koje ističe tuženik i to:

- tražbine u visini 203,89 eura sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od prosinca 2006. do prosinca 2008., a s osnove negativnih tečajnih razlika,

- tražbine u visini od 1.229,11 eura sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od studenog 2011. do veljače 2015. s osnove potplaćenih anuitete koje je tužitelj platio po manjoj kamatnoj stopi od početno ugovorene - 4,75% godišnje.

7. Nije sporno:

- da su stranke dana 24. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103216221kojim je tuženik kao banka - kreditor stavila na raspolaganje tužitelju - korisniku kredita iznos od 87.600,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a da se tužitelj obvezao vratiti kredit u 360 mjesečna anuiteta,

- da je ugovorena kamatna stopa s početne 4,75% godišnje tijekom otplate kredita mijenjana,

- da je kredit otplaćen,

- da su stranke dana 8. veljače 2016. zaključile Aneks Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu Aneks) sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" broj 102/15, dalje ZID ZPK),

- da je prema izračunu konverzije utvrđena neotplaćena glavnica u iznosu 49.312,42 eura i manjak od 867,26 eura,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015., da je ta presuda Trgovačkog suda u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je, stoga, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

9. Sporno je:

- ništetnost odredbe Ugovora o promjeni kamatne stope, sadržana u čl. 8. Ugovora,

- ništetnost odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, sadržana u čl. 2. i čl. 7. Ugovora,

- je li unatoč sklapanju Dodatka uz predmetni Ugovor o kreditu sukladno ZID ZPK („Narodne novine“ 102/15) postoji obveza tuženika izvršiti povrat iznosa koji tužitelj zahtjeva u ovom postupku, a osnovnom ništetnosti odredaba u Ugovoru o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i razlike glavnice i manjka utvrđenog u Dodatku,

- osnovanost zahtjeva za isplatu razlike glavnice utvrđene u konverziji,

- osnovanost zahtjeva za isplatu manjka utvrđenog u konverziji,

- postojanje tražbina tuženika s obzirom na istaknute prigovore radi prijeboja,

- prigovor zastare.

10. Prvostupanjski sud je, nakon provedenog postupka, usvojio zahtjev tužitelja te utvrdio nepostojanje tražbina tuženika prema tužitelju istaknutih prigovorom radi prebijanja utvrdivši, uz zaključke:

- da tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe neovisno o sklopljenom Dodatku Ugovora; da se ništetnost utvrđuje sukladno odredbi čl. 322. i čl. 326. ZOO u trenutku zaključenja ugovora, da sklapanjem Aneksa tužitelju nije onemogućeno tražiti ništetnost pojedinih odredbi Ugovora; da, ukazujući i na odluke VSRH Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. i Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli; da nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, niti je tužitelju vraćeno što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više preplatio, da se tužitelj nije odrekao prava isticanja zahtjeva i potraživanja koja proizlaze iz tih ništetnih ugovornih odredbi,

- da tužitelj ima status potrošača, čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03) jer iz Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja slijedi da je kredit podignut za kupnju stana u [adresa] gdje i danas živi i koristi ga isključivo za osobne potrebe,

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika; da je u biti istovjetno propisano i odredbom čl. 502.c ZPP,

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka,

- da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u Ugovoru nedovoljno razumljiva za prosječnog potrošača; da je samo određeno u čl. 8. Ugovora koliko iznosi stopa kamate, dok ostali podaci odnosno kriteriji temeljem kojih se ta kamatna stopa mijenja nisu bili određeni niti odredivi; da tužitelju službenik u banci nije pojasnio navedenu odredbu, da tužitelj na odredbe ugovora nije mogao utjecati,

- da se radilo o tipskom ugovoru unaprijed formuliranom od strane tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati,

- da nije utvrđeno da je tuženik u konkretnom slučaju tužitelju prilikom sklapanja ugovora na razumljiv način pojasnio postupak formiranja kamatne stope, da ga nije informirao ni o smislu i sadržaju odredbi i skrenuo mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa,

- da se o odredbama ugovora nije pregovaralo,

- da tužitelj nije informiran niti o svim činjenicama važnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule,

- da tuženica nije dokazala da da je tužitelju pružila dovoljno informacija da shvati ekonomske posljedice takve odluke, rizike promjene tečaja,

- da solemnizacija ugovora ne utječe na činjenicu ništetnosti odredbi budući javni bilježnik nije bio u obvezi pregovarati s tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora, niti im je objašnjavao načine i razloge mijenjana kamatne stope i razloge promjene tečaja,

- da su takve odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

a iz čega zaključuje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, čl. 323. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 84. i čl. 87. st. 1. ZZP/03;

- da prigovor zastare za sve tražbine nije osnovan jer tražbina zastarijeva u roku pet godina, čl. 225. ZOO, da je tužitelj tužbu podnio 31. svibnja 2019. , da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.,

- da visina zahtjeva tužitelj slijedi iz nalaza vještaka Dijane Tomljanović-Butković,

- da više plaćeno od strane tužitelja osnovom razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj Ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platio preko početne ugovorene kamate iznosi 1.255,63 eura,

- da više plaćeno od strane tužitelja zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, iznosi 5.602,59 eura,

- da iznos manjka utvrđen u konverziji iznosi 899,42 eura,

- da razlika između konvertirane glavnice odnosno glavnice u konverziji po tečaju na dan 30. rujna 2015. i ostatka nedospjele CHF glavnice po početnom otplatom planu i početnom tečaju iznosi 3.224,76 eura,

- da je konverzija izvršena sukladno ZID ZPK 102/15,

- da tužitelju pripada i iznos na ime razlike glavnice budući je tuženik obračun preostale glavnice na dan 30. rujna 2015. vršio prema tečaju CHF na taj dan koji se ne može primijeniti zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, pa je trebalo primijeniti početno ugovoreni tečaj,

- da tužitelju pripada i iznos manjka utvrđen na dan 30. rujna 2015. jer je u obračunu konverzije korišten tečaj na dan svake pojedine uplate, a ne početni tečaj koji je trebao biti korišten zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli,

- da zatezne kamate tužitelju pripadaju od dana stjecanja svih iznosa od strane tuženika, čl. 1111. i čl. 1115. ZOO,

- da tražbine tuženika istaknute prigovorom radi prijeboja ne postoje; da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa stekao niti primio bez osnove, pa ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio,

- da ne postoji niti tražbina istaknuta prigovorom radi prijeboja u visini 1.229,11 eura s osnova razlike u kamati u periodu od siječnja 2014. do otplate kredita, a koja se odnosi na primjenu zakonski određene kamatne stope od 3,23 % i primjeni početno ugovorene kamatne stope od 4,75%; da je ta niža kamatna stopa propisana odredbom čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13); da se stoga ne radi o kamatnoj stopi jednostrano određenoj od strane banke, te koja kao takva nije nepoštena i ništetna; da nema stjecanja bez osnove na strani tužitelja, pa niti tražbine tuženika koju bi mogao staviti u prijeboj; da u odnosu na razbolje prije 01. siječnja 2014. kada je tuženik smanjio početnu kamatnu stopu isti nema pravo na isplatu; da je ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna samo u onom dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano, bez unaprijed ugovorenih kriterija promjene, mijenjati visinu kamatne stope na štetu tužitelja; da takva promjena ne narušava ravnotežu prava i obveza ugovornih strana na štetu tužitelja.

11. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; ZPP/14), a koji se primjenjuje osnovnom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda dijelom pravilna i zakonita, a dijelom je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. Rješenje je pravilno i zakonito. Odredbom čl. 190. st. 4. ZPP propisano je da će se smatrati postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. Kako se tuženik nije protivio preinaci tužbe te se upustio u raspravljanje, to sada neosnovano u žalbi isti osporava i rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja kako je to isti učinio podneskom od 11. lipnja 2025.

13. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14 nije počinjena jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema niti proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tuženik ne prihvaća izraženo pravno stajalište suda prvog stupnja, međutim to ne znači da je počinjena navedena bitna povreda. Upravo suprotno sud prvog stupnja je dovoljno detaljno i valjano obrazložio sve bitne činjenice, a kroz isto je razvidno i da je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, odnosno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, vodeći pritom računa i o rezultatima cjelokupnog postupka. Zato nije nedostatak obrazloženja, niti povreda prava na pravično suđenje, kada sud prvog stupnja utvrđuje činjenice kako to tuženik smatra da treba. Sud prvog stupnja se pravilno vodio bitnim činjenicama u postupku, iste utvrđivao, što je i valjano obrazložio, pa nema niti nepravilne primjene odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.

14. Nisu počinjene druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP/14.

15. Ovaj sud, u bitnom, prihvaća utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja i nastavno primjenu materijalnog prava, osim u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti i odredbe čl. 2. Ugovora te pravu tužitelja na isplatu iznosa osnovom razlike glavnice obračunate u konverziji i iznosa manjka utvrđenog u konverziji.

16. U odnosu na žalbene navode u svezi ništetnosti navedenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu, a o valutnoj klauzuli u čl. 7. Ugovora, ne i u članku 2. Ugovora (pa zbog toga, ali i jer tužitelj ne navodi niti koji drugi razlog eventualne ništetnosti te odredbe iz čl. 2. Ugovora kojom je određen iznos kredita kao i da se isti plaća u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a što je upravo onaj tečaj osnovom kojeg, odnosno primjenom kojeg je i provedeno vještačenje u predmetnoj pravnoj stari i koji je jedini i bio poznat tužitelju prilikom sklapanja ugovora, i prihvaćen slobodnom voljom kao takav; ta odredba ne sadrži odredbu o valutnoj klauzuli koja bi bila ništetna; pa je u tom dijelu odluku valjalo preinačiti), valja navesti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Nadalje i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tim je odredbama ZPP i ZZP/14 propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, pravilno utemeljio svoju odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi na navedenim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojima je tuženik sudjelovao (kao tuženik).

18. Shvaćanje prvostupanjskog suda o razlozima ništetnosti navedenih ugovornih odredbi kojima je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u švicarskim francima, u cijelosti je podudarno s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženima u odlukama poslovni broj: Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., pa je i iz tog razloga žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

19. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03; ZZP), koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati. Prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i odredbama ZZP iz 2007. godine. Stoga, mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci tijekom otplate kredita uz valutnu klauzulu (koje odredbe nisu razumljive) tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ovakvih nerazumljivih ugovornih odredbi o kojima nije pregovarano, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, ali i odredbi čl. 12. ZOO kojom je određeno da su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača, odnosno urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Tuženik kao banka je stručna osoba koja je sklopila konkretni ugovor iz područja svoje djelatnosti, pa je, čl. 18. st. 2. ZOO, kao sudionik u obveznom odnosu bila dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

20. Dakle, volja ugovornih stranaka bila jest, između ostalog, da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu), niti se iz izvedenih dokaza može izvesti zaključak da je tužena dala tužitelju odgovarajuće obavijesti o npr. potrebnim parametrima vezanim uz promjenu kamatne stope, rizicima moguće aprecijacije tečaja u odnosu na konkretnu valutu CHF. Osim toga, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tuženik tužitelja prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije informirao o smislu i sadržaju tih odredbi.

20.1. Nastavno, tuženik je odustao od izvođenja personalnih dokaza na okolnosti da je tužitelju dao potrebne informacije, obavijesti, a iz izvedenih materijalnih dokaza u svezi s ostalim dokazima, osobito iskazom tužitelja takav se zaključak ne može nikako izvesti. Glede „pisanog iskaza svjedoka OS“ (za što valja navesti da pisani iskaz je moguć samo u postupku pred trgovačkim sudovima, čl. 492.c ZPP, pa se u ovom postupku ne radi o iskazu već pisanoj ispravi koja se kao takva ocjenjuje) ne može se također kao valjan izvesti zaključak da su tužitelju bile dane sve potrebne informacije, obavijesti i da bi se stoga njegov pristanak na ovakve odredbe sadržane u Ugovoru mogao smatrati informiranim i potpunim pristankom. Stoga su i u tome dijelu žalbeni navodi neosnovani, a tuženik neosnovano ukazuje na povredu načela jednakosti oružja.

21. Nastavno, takva promjena početne kamatne stope je istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja povećala kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i tako prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer niti to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.

22. Test poštenosti spornih ugovornih odredbi proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac, banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama, odnosno dijelovima odredbi kako je navedeno, a tužitelj ima pravo na restituciju isplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih odredbi prema pravilima o stjecanju bez osnove.

23. Osim toga, i kod ovoga pitanja, kao i kod sljedećeg pitanja koje se odnosi na zastaru, treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu BSE i BSEU protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba.

23.1. Riječ je o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

24. Stoga sud prvog stupnja pravilno je zaključio i da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu osnovnom ništetnih odredbi (uz ogradu o kojoj nastavno) unatoč tome što je s tuženikom sklopljen Aneks 8. veljače 2016. uz Ugovor o kreditu jer, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog dodatka uz Ugovor o kreditima nije od značaja, za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari koja se tiču ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama nametnula valutnu klauzulu nastavno nepošteno jednostrano mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom uz Ugovor o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, sve uz primjenu valutne klauzule, odnosno primjene promjenjive kamatne stope. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Dodatak uz Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos manjka ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovorenih kamata i valutne klauzule, na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.

24.1. Dakle, sklapanjem navedenog Aneksa uz Ugovor o kreditu nije u potpunosti postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, dakle nije ostvarena djelotvorna zaštita jer istim nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran njihov ugovorni odnos, a tužitelju je i dalje ostalo pravo na povrat više preplaćenog s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Zato neosnovano tuženik ukazuje na odredbe ZID ZPK.

25. Pritom, valja istaknuti da navedeno nije suprotno niti pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali to posljedično ne znači da unatoč sklapanju tog sporazuma ili aneksa tužitelj, kao potrošač ne može i dalje zahtijevati isplatu više preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ako sklapanjem navedenog Aneksa nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača i time nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

26. Osim toga, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019., u bitnome, izraženo je shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, napose kraj činjenice da je postavljen kondemnatorni zahtjev na isplatu (tako i Rev-18/2018, ali i slijedi iz C-118/17).

27. Stoga, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj, unatoč tome što je s tuženikom sklopio Aneks uz Ugovor, ima pravi interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i posljedično tome zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO), a sve kako bi na taj način tužitelj u potpunosti ostvario učinak zaštite, kao potrošača, odnosno kako bi se u potpunosti ostvarila ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja je bila narušena sklapanjem navedenih ništetnih ugovornih odredbi i naplatom određenih novčanih iznosa utemeljenim na tim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka u postupku. Tek tada je zaštita djelotvorna.

28. Valja dodati da nije nedopušteno ugovaranje valutne klauzule budući je tako propisano u odredbi članka 22. ZOO, ali je nedopušteno, kako je navedeno, takvu odredbu unijeti u ugovor, formalni ugovor, o čemu nije pregovarano niti su tužitelju dane sve potrebne informacije, a istom tužitelj snosi sav rizik promjene tečaja. Stoga, takva odredba ne slijedi duh zakonske odredbe, pa nije niti izuzeta od primjene Direktive 93/13, te ne dolazi do primjene stav Suda EU izražen u predmetu C-81/19 (pa i C-567/20, C-593/22, C-243/20). Osim toga Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016., izjasnio se kako je ta odredba (o valutnoj klauzuli) po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla; a upravo je to izostalo u konkretnom slučaju – jednakost obiju ugovornih strana kroz ugovaranje i primjenu tako ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.

29. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. ZOO u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa (osnovnom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nezakonitom promjenom kamatne stope i valutne klauzule od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu. Naime, upravo za taj iznos nije u potpunosti postignut učinak zaštite tužitelja, kao potrošača jer sklapanjem dodatka odnosno Aneksa uz Ugovor o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužitelju i to sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl.1115. ZOO) jer tužitelj ima pravo na punu restituciju od svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, odnosno isplate. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten jer je, cijeneći i sve već navedeno, znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koje predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka; a upravo je postupanjem tuženika tužitelj doveden u neravnopravni položaj koji je u konačnici uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu istog kao potrošača, što sve slijedi iz presude(a) tzv. kolektivnog spora; a navedeno nije otklonjeno sklapanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu.

30. Glede prigovora zastare valja navesti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli), a do podnošenja tužbe u ovom postupku 31. svibnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 371. ZOO.

31. Osim toga, valja dodati da iz iskaza tužitelja slijedi da je kredit uzeo za kupnju nekretnine, stana u kojem i danas živi. Člankom 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine 96/03) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti; a upravo to slijedi iz iskaza tužitelja i izvedenih dokaza u ukupnosti, dakle, da tužitelj ima svojstvo prosječnog potrošača i na njega se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača, pa su žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu neosnovani, odnosno tuženik drugačije nije dokazao.

32. Stoga je pravilno sud prvog stupnja tužitelju dosudio iznos od 1.255,63 eura sa zateznim kamatama osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 5.602,59 eura osnovom ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

33. Nastavno, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prijeboja s osnova razlike u primjeni niže kamate stope u iznosu 1.229,11 eura, kao i potraživanje istaknuto u visini od 203,89 eura tzv. negativne tečajne razlike, a sve sa zateznim kamatama.

34. Naime, kako i navodi sud prvog stupnja, tužitelj nije ništa stekao bez osnove, pa stoga nema niti obveza vraćanja jer ništa nije primio. Osim toga, kamatna stopa od 3,23%, određena je ZID ZPK, dakle radi se o smanjenju stope koje je posljedica zakonske odredbe, ne predmetne ugovorne odredbe, pa neosnovano tuženik ukazuje u osnovi da se tužitelj odrekao primjene iste podnošenjem ovakve tužbe.

35. Također, do ništetnosti već navedenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dovelo je upravo postupanje tuženika koji je samostalno bez pregovora, informiranja tužitelja u Ugovoru nametnuo odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže u odnosu stranaka, pa neosnovano tuženik ukazuje da te ravnoteže nema sagledavajući pritom nedovoljno kritično svoje vlastito postupanje prije, odnosno prilikom sklapanja Ugovora. Zato ne postoje tražbine tuženika istaknute prigovorima radi prijeboja. Neosnovano se tuženik poziva i na učinke ništetnosti jer je sukladno odredbama ZZP zaštita ustanovljena upravo radi zaštite potrošača, a ne drugih, pa niti banaka kao trgovaca u konkretnom slučaju. Stoga, iz svog nepoštenog postupanja (ugovaranjem valutne klauzule, promjenjive kamatne stope prema odluci banke) tuženik ne može izvlačiti koristi. Niti iz odluke VSRH poslovni broj Rev 549/2023 ne može se izvesti zaključak na koji ukazuje tuženik jer je u istoj samo u bitnom navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO/05, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Dakle, nije rečeno da u suprotnom slučaju takav bi istaknuti zahtjev (protutužbom) bio osnovan, odnosno da bi tražbina istaknuta prigovorom radi prijeboja (u ovoj pravnoj stvari) i postojala, pa da bi nastavno ih i valjalo prebiti…

36. Zbog svega toga, tuženik neosnovano u tom dijelu ističe i da tužitelju odredba o valutnoj klauzuli, odnosno promjeni kamatne stope prema odluci banke nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jer, u osnovi, tuženik ne može izvlačiti koristi iz svog nepoštenog postupanja.

37. Međutim, pravilno tuženik ukazuje da je neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu na ime razlike glavnice u iznosu 3.224,76 eura sa zateznim kamatama i iznos od 899,42 eura sa zateznim kamatama na ime manjka utvrđenog na dan konverzije 30. rujna 2015.

38. Naime, obveza nadoplate iznosa od 899,42 eura kao manjka uplaćenih obroka (čl. 19.c st. 1. t. 6. ZIDZPK) navedena je u točki 5.3. Aneksa, a u odredbi čl. 7.1. Aneksa utvrđen je način podmirenja te obveze korisnika kredita, dok je razlika glavnice u iznosu 3.224,76 eura posljedica konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju. Stoga, ti iznosi koje tužitelj potražuje su posljedica sklapanja Aneksa između stranaka, njihovog valjanog dogovora u tom smjeru, a tužitelj niti ne tvrdi da su odredbe istog ništetne, niti se može izvesti zaključak da bi postojali neki razlozi ništetnosti (jer sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti), kraj nesporne činjenice i da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK.

39. Stoga, u tom je dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti jer osnova plaćanja tih iznosa nije posljedica ništetnih odredbi (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) iz osnovnog Ugovora.

40. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

41. S obzirom na izvršenu preinaku valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Pritom je u svezi tužbenog zahtjeva uspjeh stranaka podjednak, ali je valjalo cijeniti i da je utvrđeno nepostojanje potraživanja tuženika u ukupnom iznosu 1.433,00 eura. Dakle, u tom dijelu je uspjeh tužitelja 100%. Dakle, uspjeh tužitelja 50% plus 100% daje 150%, dijeljeno s dva daje 75%. Uspjeh tuženika je 50% plus 0% što daje 50% dijeljeno s dva 25%. Razlika 75% minus 25% jest 50%, i to je dakle uspjeh tužitelja u sporu.

42. Glede odluke o trošku s obzirom na žalbene navode glede retroaktivnosti valja navesti da je odlukom Ustavnog suda RHU-II-714/2024 od 23. travnja 2024. već odbačen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti u Ustavom i zakonom tarifnih brojeva 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ 138/23. U preostalom dijelu žalbeni navodi u vezi odluke o troškovima postupka nisu određeni.

43. Tužitelju je pravilno odmjeren trošak za poduzete radnje, pa i za sastav podneska od 11. lipnja 2025. kojim se tužitelj obrazloženo očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i specificirao tužbeni zahtjev. Stoga, razmjerno uspjehu tužitelju pripada trošak u iznosu (u cijelosti je dosuđen trošak vještačenja u iznosu 250,00 eura), ukupno 1.072,34 eura sa zateznom kamatom primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

44. Tužitelju pripada trošak pristojbe na tužbu jer u vrijeme podnošenja tužbe potrošači još nisu bili oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u ovakvim slučajevima. Oslobođeni su tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskih pristojbama „Narodne novine“ 51/03 koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. Stoga, trošak sudske pristojbe na tužbu pripada mu u plaćenom iznosu od 144,67 eura.

45. Kako je žalba osnovana u omjeru 25% tuženiku je razmjerno tom uspjehu dosuđen trošak žalbenog postupka (sastav žabe i pristojba na žalbu ukupno 457,46 eura) u iznosu 114,37 eura, a u preostalom dijelu je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka valjalo odbiti kao neosnovan; čl. 166. st. 2. ZPP.

U Puli – Pola 20. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte