Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1260/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SĆ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade troška u ovršnom postupku, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o trošku sadržanom u rješenju o namirenju Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr-16452/2015-7 od 12. studenog 2019., dana 20. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja SĆ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr- 16452/2015-7 od 12. studenog 2019. u točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja SĆ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 62,21 EUR/468,75 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr-16452/2015-7 od 12. studenog 2019. naloženo je da će se iznosom od 10.727,92 kuna namiriti ovrhovoditelj SĆ i to u iznosu od 4.018,92 kuna s naslova neto plaće, a u iznosu od 4.729,86 kuna s naslova zateznih kamata na iznos neto plaće (točka I. izreke rješenja). U odnosu na preostali iznos od 1.979,14 kuna, a koji iznos predstavlja zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, ovrha je obustavljena i u tom dijelu su ukinute sve provedene ovršne radnje (točka II. izreke rješenja). Naposljetku, ovrhovoditelju je naloženo da ovršeniku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.406,25 kuna (točka III. izreke rješenja), dok je ovršenik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka preko priznatog iznosa od 1.406,25 kuna do iznosa od 2.812,50 kuna (točka IV. izreke rješenja).

2. Protiv točke III. izreke prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga. Ovrhovoditelj ističe da je ovršeniku priznat trošak sastava podneska od 16. lipnja 2014. u iznosu od 1.406,25 kuna. Međutim, ovrhovoditelj je dužan ovršeniku nadoknaditi isključivo one troškove koje je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio ovršeniku, sukladno čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona, a što u konkretnom predmetu nije primjenjivo. Naime, ovrhovoditelj ističe kako ovršenik nije obračunao njegovu plaću prema kolektivnom ugovoru, tj. plaća je bila obračunata na štetu ovrhovoditelja, radi čega je ovrhovoditelj bio primoran ostvariti svoja prava s osnove neisplaćene plaće u parničnom postupku, koji je okončan pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2008., poslovni broj Pr-18427/04. Iako je presuda postala pravomoćna i ovršna, ovršenik svoju obvezu nije dobrovoljno ispunio i ovrhovoditelj je morao svoje pravo ostvarivati prisilnim putem, tj. u ovome ovršnom postupku. Kako ovršenik nije postupao po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, a što ovršenik nije ni sporio tijekom postupka, ne može doći do primjene odredbe čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona i dosuditi ovršeniku troškove postupka, budući da ti troškovi nisu nastali neosnovanim postupanjem ovrhovoditelja, dapače, ovršno potraživanje ovrhovoditelja je osnovano i utvrđeno je pravomoćnom i ovršnom presudom. Ovrhovoditelj predlaže ukinuti rješenje u pobijanom dijelu i odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,21 EUR/468,75 kn.

3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

4. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj, dana 29. srpnja 2011., podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2008., poslovni broj Pr-18427/04, a radi naplate potraživanja u iznosu od 7.125,74 kn, zajedno sa zateznom kamatom

- da se ovršno potraživanje u iznosu od 7.125,74 kn odnosi na neisplaćenu razliku plaće u bruto iznosu

- da je prvostupanjski sud donio, dana 6. srpnja 2012., rješenje o ovrsi te naložio Financijskoj agenciji da neisplaćeni iznos bruto plaće, zajedno sa zateznom kamatom, zaplijeni i prenese s računa ovršenika na račun prvostupanjskog suda

- da je Financijska agencija, dana 10. kolovoza 2012., obavijestila prvostupanjski sud da je s računa ovršenika zaplijenila i prenijela na račun prvostupanjskog suda iznos od 15.511,99 kuna, od čega se iznos od 7.125,74 kn odnosi na neisplaćeni iznos bruto plaće, a iznos od 8.386,25 kn se odnosi na zateznu kamatu koja je tekla na neisplaćeni iznos bruto plaće od dospijeća pa sve do zapljene i prijenosa

- da je prvostupanjski sud, zaključkom od 12. listopada 2012., zatražio od nadležne porezne uprave da obračuna porez, prirez i doprinose, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz naplaćenog iznosa od 15.511,99 kuna, ali i da obračuna pripadajuće zatezne kamate na pojedina davanja iz bruto plaće, odnosno na neto iznos koji pripada ovrhovoditelju, te da naznači propisane račune na koje će se uplatiti doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez

- da je nadležna porezna uprava, dana 9. siječnja 2013., dostavila obračun poreza, prireza i doprinosa, a iz kojeg proizlazi da se iznos od 1.068,86 kuna odnosi na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup), iznos od 1.257,94 kuna se odnosi na zateznu kamatu na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup), iznos od 356,29 kuna se odnosi na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi rada (II stup), iznos od 419,31 kuna se odnosi na zateznu kamatu na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi rada (II stup), iznos od 1.681,67 kuna se odnosi na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, a iznos od 10.727,92 kuna se odnosi na neto plaću i kamatu na iznos neto plaće (4.018,92 kn je neto plaća, a 6.709,00 su kamate na neto plaću)

- da se ovršenik, dana 25. veljače 2013., očitovao na obračun nadležne porezne uprave, ističući da porezna uprava nije obračunala kamatu u iznosu od 1.979,14 kn na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, već je tu kamatu uključila u iznos kamate na neto plaću, a radi čega je ta kamata neosnovano raspoređena ovrhovoditelju

- da je prvostupanjski sud, dana 2. travnja 2013., donio rješenje o namirenju na temelju obračuna porezne uprave

- da se ovrhovoditelj nije žalio protiv rješenja o namirenju

- da je ovršenik protiv tog rješenja o namirenju podnio žalbu, koja žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2014., poslovni broj Gžovr-26/14-2

- da je ovršenik potom podnio izvanrednu reviziju protiv drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem od 2. srpnja 2019., poslovni broj Rev 2699/2019-2, prihvatio reviziju ovršenika i ukinuo drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci zauzeo stav kako se ovrhovoditelju nije trebao isplatiti iznos zatezne kamate na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, budući da to ovrhovoditelj nije niti tražio u ovršnom zahtjevu, te da je za taj iznos ovrhu trebalo obustaviti

- da je prvostupanjski sud potom donio pobijano rješenje o namirenju

5. Ono što je sporno u žalbenom postupku jest ima li ovršenik pravo na naknadu troška sastava revizije u iznosu od 186,64 EUR/1.406,25 kn, a koji trošak je ovršeniku priznat točkom III. pobijanog rješenja.

6. Prilikom ispitivanja rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i u vezi odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 139/2010, dalje u tekstu: OZ).

7. Predmetni ovršni postupak je pokrenut radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u brutoiznosu, sukladno čl. 127. st. 1. OZ-a. Iznos nenaplaćene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa se prenosi na poseban račun suda koji provodi ovrhu, nakon čega sud o tome obavještava nadležnu poreznu upravu i od nje traži da obračuna porez, prirez i doprinose, sukladno čl. 127. st. 2. OZ-a. Nadležna porezna uprava potom izrađuje obračun u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti doprinosi, porez i prirez, sukladno čl. 127. st. 3 OZ-a. Na temelju takvog obračuna, nakon što sud omogući ovrhovoditelju i ovršeniku da se o tom obračunu izjasne, sud donosi rješenje o namirenju u kojem određuje dio iznosa koji se isplaćuje ovrhovoditelju, dio iznosa koji se isplaćuje poreznoj upravi te dio iznosa koji se uplaćuje na račun na koji se uplaćuje doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, sukladno čl. 127. st. 5. OZ-a.

7.1. Dakle, riječ je o ovršnom postupku gdje ovrhovoditelj (radnik) pokreće ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (poslodavca), a radi neisplaćenog bruto iznosa plaće. Nakon što se iznos bruto plaće, ali i iznos kamata na bruto plaću, zaplijeni i prenese na poseban račun prvostupanjskog suda koji provodi ovrhu, tada bitnu ulogu ima nadležna porezna uprava. Porezna uprava nije stranka u ovršnom postupku, ali ima pomoćno svojstvo u provedbi postupka. Naime, porezna uprava utvrđuje koji iznos pripada ovrhovoditelju (radniku), tj. iznos neto plaće koji pripada ovrhovoditelju, te utvrđuje i koji iznos pripada državi i drugim javnopravnim tijelima, tj. iznos doprinosa i poreza.

8. U postupku je bio sporan obračun nadležne porezne uprave, tj. ovršenik je osporavao obračun na način da je isticao kako nadležna porezna uprava nije obračunala kamatu u iznosu od 1.979,14 kn na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, već je tu kamatu uključila u iznos kamate na neto plaću, a radi čega je ta kamata neosnovano raspoređena ovrhovoditelju, budući da taj iznos predstavlja javno davanje te ne pripada ovrhovoditelju. Radi navedenog je ovršenik podnio reviziju, a s kojom revizijom je uspio, te u ponovljenom postupku kamata na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada nije raspoređena ovrhovoditelju, već je za tu kamatu obustavljena ovrha.

9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, ovrhovoditelj je prouzročio trošak sastava revizije, a s kojom je ovršenik uspio, radi čega mu je dužan nadoknaditi prouzročeni trošak, sukladno čl. 14. st. 5. OZ-a.

10. Nije sporno da je ovrhovoditelj bio primoran pokrenuti ovaj ovršni postupak, budući da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu isplate iznosa od 7.125,74 kn, koji iznos se odnosi na neisplaćenu razliku plaće u bruto iznosu, a koja obveza ovršenika je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2008., poslovni broj Pr-18427/04.

11. Nadalje, nije sporno da je ovršenik u postupku uspio s revizijom, a koju reviziju je podnio protiv prvobitno donesenog rješenja o namirenju, ističući da je ovrhovoditelj neosnovano namiren s kamatom u iznosu od 1.979,14 kn na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada.

12. Također nije sporno da je prvobitnim rješenjem o namirenju ovrhovoditelju neosnovano dosuđen iznos zatezne kamate na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada od 1.979,14 kn, a koji iznos ovrhovoditelj nije tražio u svome ovršnom zahtjevu.

13. U takvim okolnostima, ovrhovoditelj se trebao, nakon što mu je dostavljen obračun porezne uprave (na koji obračun ovrhovoditelj ima pravo da se izjasni), a potom i nakon što je doneseno prvobitno rješenje o namirenju, izjasniti kako je došlo do prekoračenja njegovog ovršnog zahtjeva, budući da ovršnim zahtjevom nije potraživao iznos zatezne kamate na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada. Međutim, ovrhovoditelj je to propustio uraditi te je svojim procesnim držanjem prihvatio pogrešan obračun porezne uprave, ali i rješenje o namirenju kojim je prekoračen njegov ovršni zahtjev.

14. Naime, ovrhovoditelj, analognom primjenom odredbe čl. 50. st. 6. OZ-a, može pobijati rješenje o namirenju ako je njime prekoračen njegov ovršni zahtjev, ali je u konkretnom slučaju to propustio napraviti te je prešutno prihvatio da se namiri sa određenim iznosom koji mu zapravo ne pripada.

15. Radi takvog postupanja ovrhovoditelja, ovršenik je podnio žalbu, a potom i reviziju, a s kojom revizijom je uspio, te u ponovljenom postupku kamata na predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada nije raspoređena ovrhovoditelju, već je za tu kamatu obustavljena ovrha.

16. Budući da je ovršenik uspio sa revizijom, koja revizija je podnesena radi procesne povrede da je ovrhovoditelju isplaćen određeni iznos kojeg nije tražio ovršnim zahtjevom i koji iznos mu ne pripada, a koju procesnu povredu ovrhovoditelj ni na koji način nije pokušao otkloniti, ovaj sud zaključuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku nadoknaditi trošak sastava revizije, sukladno čl. 14. st. 5. OZ-a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP- a, u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Sukladno čl. 166. st.1. ZPP, u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a, odlučeno je i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

U Zagrebu, 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević