REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-764/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Gluić Ninčević d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Kotlar, Vidov & Partneri d.o.o. iz Zadra, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 28. lipnja 2024., poslovni broj: P- 1398/2022-38, u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja TU, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, od 28. lipnja 2024., poslovni broj: P-1398/2022-38.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da su SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakupodavac i TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakupnik sklopili Ugovor zakupu poslovnog prostora koji se nalazi na adresi [adresa]. u [adresa], označen kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, ukupne površine 212 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] koji Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i traje do 01. lipnja 2026. godine.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku SU isplatiti tužitelju TU iznos od 20.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do naplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

I. Zabranom protivniku osiguranja SU na izvođenju bilo kakvih radova na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. U slučaju da protivnik osiguranja SU ne postupi po ovom rješenju izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 2.000,00 ( dvijetisuće ) EUR-a ili kaznu zatvora u trajanju od 30 dana.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskom sudom u Zadru broj P-1398/2022.

IV. Ova privremena mjera ima učinak rješenja o ovrsi.

V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj koji presudu pobija pod točkom I, II i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; - dalje: ZPP).

3.1. U žalbi navodi da da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda vezani za ulaganja u poslovni prostor tuženika obzirom da sud u cijelosti vjeruje iskazima tuženika i njegove majke svjedokinje VU, dok su iskazi njegovih svjedoka ocijenjeni kao međusobno neusklađeni te da su ti iskazi samo paušalno obrazloženi pa smatra da je sud arbitrarno ocijenio dokaze. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio i primijenio odredbu članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ponovno kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ističe da je 2019. izvršio ulaganja na način da je kupio jedan klima uređaj, stolove, visoke stolove, barske sjedalice, barske stolove na što je potrošio oko 6.000,00 eura, pa postavlja pitanje zašto mu taj iznos nije dosuđen, te navodi da presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da proturječi sama sebi, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, a kako su navedena ulaganja učinjena nakon završetka ugovora o zakupu tako nisu obuhvaćena ranijim dogovorom, pa da je stoga u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a uz to da je raniji ugovor od 3. lipnja 2013., potpisao kao direktor društva TALINE d.o.o., da se odredbe istog ne mogu primijeniti na način kako to tumači prvostupanjski sud jer da je on osobno vršio ulaganja u predmetni poslovni prostor. Napose navodi da u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz da bi 2008. od oca tuženika preuzeo predmetni poslovni prostor kao novoizgrađen i novoopremljen, a da ga je tuženik dobio povratno nazad kao devastiran, što da potvrđuju i saslušani svjedoci.

3.2. Predlaže da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se prihvati jedan od postavljenih tužbenih zahtjeva, te naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura uvećan za pripadajući PDV i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

3.3. Tužitelj žalbom ne pobija rješenje kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev.

7. Predmet spora glavnog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je kao zakupnik sa tuženikom kao zakupodavcem zaključio usmeni ugovor o zakupu poslovnog prostora (kafića) koji se nalazi u [adresa]., koji ugovor je zaključen na određeno vrijeme i traje do 1. lipnja 2026., a predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva podnesenog sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 eura na ime izvršenih ulaganja u predmetni poslovni prostor, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor,

- da je tuženik kao zakupodavac sa trgovačkim društvom Taline Bibinje j.d.o.o., kao zakupnikom čiji je zakonski zastupnik tužitelj TU, imao zaključen pisani Ugovor o zakupu za predmetni poslovni prostor na određeno vrijeme tj. za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 3. lipnja 2019.,

- prethodno za isti poslovni prostor isti ugovaratelji imali su zaključen pisani Ugovor o zakupu od 3. lipnja 2013., a prije toga tj. 2008., Ugovor je kao zakupodavac, zaključio otac tuženika ŽU,

- da zakupnik trgovačko društvo Taline Bibinje j.d.o.o. po isteku Ugovora, 3. lipnja 2019. nije dobrovoljno predalo poslovni prostor tuženiku kao zakupodavcu SU, već je i dalje nastavilo obavljati ugostiteljsku djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru,

- da je zakupodavac SU, u prosincu 2019. kao tužitelj podnio tužbu radi iseljenja tuženika trgovačkog društva Taline Bibinje j.d.o.o. i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, a tuženik je podnio protutužbu protiv tužitelja (predmet Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ps-22/2019),

- da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ps-22/2019 od 30. studenog 2020., prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku Taline Bibinje j.d.o.o. da preda u posjed tužitelju SU slobodnu od osoba i stvari nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 212 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Taline Bibinje j.d.o.o. za utvrđenjem da su SU i Taline Bibinje j.d.o.o., 4. lipnja 2019. sklopili usmeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 7 godina, odnosno za razdoblje od 4. lipnja 2019. do 4. lipnja 2026., kao i eventualni protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su tuženik Taline Bibinje j.d.o.o. i SU, sklopili usmeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora za razdoblje od 4. lipnja 2019. do 4. lipnja 2022., sve uz visinu zakupnine od 45.000,00 kn godišnje,

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-166/2021-7 od 7. srpnja 2021., odbijena kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ps-22/2019 od 30. studenog 2020.,

- da je SU kao ovrhovoditelj protiv Taline Bibinje j.d.o.o. kao ovršenika, 20. rujna 2021. podnio prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine u posjed, u kojem predmetu je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ps-22/2019 od 30. studenog 2020., doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-558/2021 od 28. rujna 2021.,

- da je 14. veljače 2023. ovrhovoditelj SU uveden u posjed predmetnog poslovnog prostora na način da je promijenjena brava na vratima ugostiteljskog objekta i da mu je predan ključ objekta, nakon čega je rješenjem od 16. ožujka 2023. utvrđeno da je ovrha dovršena,

- da su parnične stranke na ročištu održanom u predmetnoj parnici 5. listopada 2023. učinile nespornim da je tuženik nakon uvođenja u posjed renovirao kompletan predmetni poslovni prostor i da se u prostoru ne nalaze tužiteljeve stvari.

8.1. U žalbenom postupku sporna je osnovanost istaknutih tužbenih zahtjeva odnosno je li nakon isteka Ugovora o zakupu od 1. prosinca 2017. zaključenog između trgovačkog društva Taline Bibinje j.d.o.o., tužitelj TU osobno kao fizička osoba zaključio usmeni Ugovor o zakupu na određeno vrijeme, sa tuženikom SU s trajanjem zakupa do 1. lipnja 2026., a podredno je li osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik zbog ulaganja u predmetni poslovni prostor isplati iznos od 20.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Na konkretni spor vezano za zaključivanje ugovora o zakupu primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 64/15, 112/18; - dalje ZZKPP), kojim je odredbom članka 4. stavka 1. propisano da se zakup poslovnoga prostora zasniva ugovorom o zakupu, stavkom 2. istog članka da ugovor o zakupu poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a stavkom 4. da je ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. i 3. toga članka ništetan.

10. Analizom iskaza u postupku saslušanih svjedoka i stranaka, te slijedom navedene zakonske odredbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su za isto dani jasni razlozi utemeljeni na provedenim dokazima.

10.1. Naime, nesporno je da je svaki ugovor pa i ugovor o zakupu dvostrani, konsenzualni posao za koji je potrebna suglasna volja obje ugovorne strane, što u konkretnom nije slučaj, jer nedostaje volja tuženika, a osim toga ugovor u zakupu poslovnog prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, u kojem obliku ugovor između parničnih stranaka nesporno nije zaključen. Korištenje poslovnim prostorom nakon isteka ugovora o zakupu ne može zamijeniti zakonom propisani oblik ugovora, jer bi se time u svakoj situaciji kada istekne pisani ugovor, a zakupnik ostane samovoljno u prostoru, kao što je ovdje slučaj, smatralo da je došlo do konvalidacije ništetnog ugovora, što je u suprotnosti sa ciljem koji se htio postići propisivanjem pisanog oblika ugovora o zakupu ZZKPP-om (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-870/2016-2 od 7. lipnja 2019.), pa činjenica što je tužitelj nakon isteka ugovora samovoljno ostao u poslovnom prostoru i što je na ime zakupnine za godinu dana samovoljno isplatio tuženiku iznos od 45.000,00 kn (za razdoblje od 4. lipnja 2019. do 4. lipnja 2020.) nema za posljedicu nastanak ugovora o zakupu. Neosnovano se stoga tužitelj poziva na odredbu članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; - dalje: ZOO), jer protivno njegovom mišljenju, ZZKPP kojim je propisano da je ugovor o zakupu poslovnog prostora koji nije sastavljen u pisanom obliku, ništav, predstavlja lex specialis u odnosu na odredbu članka 294. ZOO-a, slijedom čega čak i da je između parničnih stranaka zaključen usmeni ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora (a što nije), isti ne bi mogao konvalidirati sukladno članku 294. ZOO-a jer mu nedostaje zakonom propisana pisana forma.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je neosnovan i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 eura na ime ulaganja u poslovni prostor, što je detaljno i jasno obrazložio.

11.1. Naime iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su sva ulaganja u poslovni prostor izvršena za vrijeme trajanja zakupnog odnosa između tužitelja i oca tuženika (a ne tuženika) tj. u razdoblju od 2008. do 2013., da zbog ulaganja a u cilju da poslovni prostor prilagodi svojim potrebama nije platio zakupninu za tri mjeseca, da je među strankama ugovorom iz 2017. bilo ugovoreno da tužitelj nema pravo na naknadu za izvršena ulaganja, da su iskazi svjedoka BU, CU, ČU, T HU i GU međusobno neusklađeni, a nisu sukladni niti sa iskazom tužitelja, dok svjedoci PU, KU, MU, EU i HU nemaju bitnih i odlučujućih saznanja o ulaganjima tužitelja u predmetni poslovni prostor, da svjedok BU, brat tužitelja iskazuje da je tužitelj u poslovni prostor uložio 70.000,00 do 80.000,00 eura, dok tužitelj iskazuje da je za radove koje je izvršio 2006. (što se ispostavilo omaškom u iskazu jer su radovi izvršeni 2008.) potrošio 30.000,00 eura, a da je 2019. ulagao na način što je platio zakupninu i kupio sjedalice, jednu klimu, stolove, visoke stolove, barske sjedalice, barske stolove, za što je ukupno potrošio oko 6.000,00 eura. Na ime ulaganja u poslovni prostor, tužitelj od tuženika potražuje isplatu 20.000,00 eura, koji iznos proturječi iznosu navedenom u njegovom iskazu (30.000,00 + 6.000,00 eura), a utuženi iznos ne proizlazi iz iskaza niti jednog od saslušanih svjedoka, kao niti iz iskaza svjedokinje ŠU, niti iz iskaza tuženika. Osim toga valja navesti da tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio materijalnim dokazima (računima), te da kupnja inventara u navodnoj vrijednosti od 6.000,00 eura, prema mišljenju ovog suda, ne predstavlja ulaganje, posebno iz razloga što tužitelju nitko nije zabranio da iz poslovnog prostora odnese svoje stvari. Neosnovano stoga tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud samo paušalno i arbitrarno ocijenio iskaze svjedoka i stranaka, te da je pogrešno primijenio odredbu članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

11.2. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je taj sud pravilno ocijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu pobijano rješenje sadrži jasne i prihvatljive razloge. Sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a u smislu članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, prema stavu ovog suda tužitelj nije dokazao odlučne činjenice za usvajanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud pravilno odbio i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Vezano za naprijed navedena utvrđenja, irelevantni su žalbeni navodi tužitelja da je stupio u posjed odnosno ušao u zakup neuređenog poslovnog prostora.

13. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i u cijelosti je potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki II izreke pobijane presude (ispravno je točka III), a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja kojom pobija odluku o troškovima nije osnovana.

14.1. Odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je tuženiku osnovano dosuđen trošak u iznosu od 4.000,00 eura, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: OT).

15. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 17. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić