REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1371/2023-9

Osijek, Vukovarska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, Kralja Zvonimira 19, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23-01/120, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. kolovoza 2023. i poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-02/22-01/156, URBROJ: 513-07-14-23-09 od 8. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/120, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-02/22-01/156, URBROJ: 513-07-14-23-09 od 8. veljače 2023.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem, u točki I. poreznom obvezniku GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje se manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine: (1.) porezna osnovica poreza na dohodak od 30.227,08 EUR / 227.746,00 kn, (2.) porezna stopa od 24%, (3.) porezna obveza poreza na dohodak od 7.254,50 EUR / 54.659,04 kn, (4.) porezna osnovica prireza porezu na dohodak od 7.254,50 EUR / 54.659,04 kn, (5.) porezna stopa od 13%, (6.) porezna obveza prireza od 943,08 EUR / 7.105,68 kn, (7.) kamate od 836,76 EUR / 6.304,59 kn. U točki II. nalaže se – da uplati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u iznosu od 8.197,59 EUR / 61.764,72 kn na račun Zajedničkog prihoda županijskih, gradskih i općinskih proračuna broj: HR 8110010051731212002, brojčana oznaka vrste prihoda 1619 – porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi za 2020. godinu; - da uplati kamate za porez na dohodak i prirez porezu na dohodak obračunate do dana sastavljanja zapisnika u iznosu od 943,08 EUR / 7.105.68 kn na račun zajedničkog prihoda županijskih, gradskih i općinskih proračuna broj: [broj bankovnog računa], brojčana oznaka vrste prihoda 1619 – porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi za 2020. godinu; - da obračuna i uplati kamate za porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od dana sastavlja zapisnika do dana uplate na račun Zajedničkog prihoda županijskih, gradskih i općinskih proračuna broj: [broj bankovnog računa], brojčana oznaka vrste prihoda 1619 – porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi za 2020. godinu. U točki III. nalaže se da temeljem točke I. i II. ovog rješenja provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanja porezne osnovice poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak. U točki IV. određuje se da će porezni obveznik izvršiti rješenje u roku od 8 (osam) dana od dana njegove konačnosti. U točki V. određuje se da ako porezni obveznik ne izvrši uplatu iz točke II. u roku iz točke IV. izreke ovog rješenja, naplata će se izvršiti ovrhom.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje smatrajući kako je isto doneseno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog postupka.

2.1. Smatra da je odlučno je li ili nije tužitelj bio u sustavu paušalnog oporezivanja dohotka. Pojašnjava kako iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja proizlazi da je u 2020. godini evidentiran u informacijskom sustavu kao obveznik poreza na dodanu vrijednost i kao obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji je u obvezi vođenja poslovnih knjiga i utvrđivanja dohotka na temelju podataka iz poslovnih knjiga prema člancima 30. do 35. Zakona o porezu na dohodak. Ističe da evidentiranje u informacijskom sustavu mora biti utemeljeno na rješenju i dostavljeno tužitelju, a činjenica da se u evidencijama vodi na jedan ili na drugi način ne može stvoriti porezne obveze za tužitelja. Da bi utvrđenja poreznih tijela bila netočna proizlazi i iz rješenja od 7. studenoga 2019. i knjigovodstvene kartice tužitelja za 2020. te plana dospijeća poreznih odveza za 2020. Naime, iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužitelj u 2019. i 2020. bio obveznik poreza na dobit kao paušalnog iznosa po članku 82. stavku 6. i iznosa po članku 62. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak te je porezna uprava u knjigovodstvenu karticu evidentirala predujmove paušalnog iznosa. Dakle, smatra netočnim zaključak da bi tužitelj bio evidentiran u sustavu kao obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji je u obvezi vođenja poslovnih knjiga, a ako je tako evidentiran onda za to mora postojati podloga u rješenju.

2.2. Nadalje, poziva se na mišljenje Porezne uprave KLASA: 410-01/17-01/838, URBROJ: 513-07-21-01/17-1 od 24. travnja 2017. i ističe kako tuženik predmetno mišljenje ignorira. Pojašnjava da je 2020. obavljao djelatnost savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem koju je obavljao kroz obrt [obrt] te djelatnost zakupa poslovnih prostora koju je obavljao kao vlasnik navedenih prostora, a prihode od tih dviju djelatnosti primao je na različite bankovne račune radi jednostavnijeg razlikovanja prihoda. Po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti putem obrta [obrt] ostvario je primitke od 172.746,00 kn, a prema zaključku Porezne uprave ostvario je na ime najamnina primitke od 155.000,00 kn. Smatra kako se radi o identičnoj situaciji koja je opisana u citiranom Mišljenju Porezne uprave, pa kako ni po jednoj djelatnosti koju je obavljao nije prešao tada propisani iznos od 300.000,00 kn mogao je i trebao i dalje ostati u sustavu paušalnog oporezivanja.

2.3. Osporava da je "prividnim pravnim poslom prikrivao neki drugi pravni posao" te ističe kako porezna tijela ne navode koji je to "prividan pravni posao", a koji je to "drugi pravni posao". Naime, pojašnjava da je kao vlasnik poslovnih prostora, a ujedno i suvlasnik trgovačkih društava Discipula d.o.o., Vaco d.o.o. i Dina apartmani d.o.o. radi pandemije COVID-19 i smanjenog obima poslovanja svojih trgovačkih društava donio odluku tim društvima ne naplaćivati najamninu u 2020. godini. Konačnu je odluku o tome donio 31. srpnja 2020. kada je već vidio u kakvim bi se problemima mogla naći njegova trgovačka društva, a o istoj je obavijestio navedena trgovačka društva te su uplaćene najamnine i kod tužitelja i kod ova tri društva preknjižene na druge knjigovodstvene kategorije.

2.4. Dakle, suštinski je uplate najamnina vratio trgovačkim društvima, pa stoga smatra netočnim utvrđenje da je od najamnina u 2020. godina uprihodio 155.000,00 kn. Stoga, kako su navedeni iznosi trgovačkim društvima vraćeni, društva ih nisu u 2020. knjižila kao rashode te je stoga porezna osnovica tim društvima bila veća i njima je obračunat porez prema većoj poreznoj osnovici. Mišljenja je kako osporavanim rješenjem dolazi do dvostruke naplate poreza i to kod tužitelja po osnovi poreza na dohodak (od prihoda koje zaista nije ostvario), te kod trgovačkih društava koja nisu imala trošak najma pa samim time niti umanjenje porezne osnovice.

2.5. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovoga spora sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže spor riješiti bez rasprave i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Kod ovoga Suda održana je rasprava 26. rujna 2025. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, a uredno pozvani tuženik nije pristupio raspravi niti je svoj dolazak opravdao, stoga je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.1. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva i svih navoda iz tužbe te je naglasio kako su uz tužbu dostavljena tri dokumenta iz kojih proizlazi da je tužitelj obveznik plaćanja poreza na dohodak po paušalu i da ne postoji rješenje tuženika da bi bio u nekom drugom sustavu. Također, istaknuo je i kako iz spisu priloženog mišljenja Porezne uprave proizlazi da i nadalje može biti paušalist.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a ujedno je izvršen uvid u spis upravnog postupka koji je dostavljen u spis ovoga Suda poslovni broj Us I-1758/2023 i sve isprave koje su istome priložene.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama je sporno je li tužitelju zakonito utvrđen manje obračunati porez na dohodak za 2020. godinu.

8. Iz dostavljanog spisa upravnog postupka proizlazi da je od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor, kod tužitelja obavljen nadzor primjene Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', 115/16., 106/18., 121/19., i 32/20., dalje: Zakon o porezu na dohodak) za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., a o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: UP/I-471-02/22-01/156, URBROJ: 513-07-14-23-07 od 11. siječnja 2023.

9. Porezni nadzor proveden je u razdoblju 15. studenoga 2022. do 4. siječnja 2023.

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je u postupku nadzora vršen nadzor ispravnosti obračunavanja, evidencije, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. kod tužitelja koji je u 2020. godini evidentiran u Informacijskom sustavu Porezne uprave kao obveznik poreza na dodanu vrijednost i kao obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji je u obvezi vođenja poslovnih knjiga te mu je Zaključkom od 16. studenoga 2022. naloženo ustrojavanje i ažuriranje poslovnih knjiga i knjigovodstvenih evidencija za 2020. godinu. Tužitelj je Izvršio nalog iz Zaključka na način da je dostavio Knjigu primitaka i izdataka i Knjigu prometa. Uvidom u dostavljenu Knjigu prometa, koja je vođena od 24. siječnja do 22. listopada 2020. do rednog broja 10, utvrđeni su virmanski naplaćeni izlazni računi za usluge savjetovanja kupca Finlink Inc, Kalifornija u ukupnom iznosu od 172.746,00 kn, što ujedno čini i ukupno naplaćeni iznos razdoblja. U Knjizi primitaka i izdataka, koja je vođena od 22. siječnja do 31. srpnja 2020., utvrđeni su ukupni primici u iznosu od 0,00 kn i ukupno dopušteni izdaci u iznosu od 0,00 kn. Nadalje, tužitelj je upisan u sustav PDV-a po sili zakona s danom 1. siječnja 2020. o čemu je doneseno rješenje. U postupku nadzora izjavio je kako nije imao prihoda niti troškova u 2020. godini na ime najma nekretnina za što je dostavio anekse kojima se regulira cijena najmanje za 2020. godinu. Ugovor o vođenju poslovnih knjiga nije imao niti je vodio poslovne knjige jer nije imao ni prihode ni rashode. Međutim, uvidom u poslovni žiro račun tužitelja prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je, u razdoblju od 22. siječnja 2020. do 30. rujna 2020., potražni promet u iznosu od 155.000,34 kn, a na izvodima kod uplate navedeno je najamnina i ukupno su izvršene 24 uplate na ime najamnine. Uvidom u temeljnice za knjiženje i kartice iz financijskog knjigovodstva povezanih društava, utvrđeno je da se navedene uplate odnose na plaćene najmove od strane najmoprimaca (Discipula d.o.o., Vaco d.o.o. i Dina Apartmani d.o.o.) s kojima ima sklopljene ugovore o najmu. Tijekom nadzora dostavio je samo Anekse Ugovora o najmu nekretnine od 31. srpnja 2020. prema kojima je utvrđeno da tužitelj i njegova povezana društva utvrđuju da se najamnina za cijelu 2020. godinu neće obračunati, odnosno ugovoreni iznos mjesečne najamnine za razdoblje od 1 . siječnja do 31. prosinca 2020. iznosi 0,00 kn. Uz navedene Anekse dostavio je i temeljnice za knjiženje te kartice iz financijskog knjigovodstva povezanih društava u kojima je naknadno proveo knjiženja i storniranja kako je sve opširnije navedeno na stranicama 3 i 4 obrazloženja pobijenog poreznog rješenja. U postupku nadzora utvrđeno je da je tužitelj navedene Anekse ugovora sastavio i dostavio u Poreznu upravu nakon saznanja da je postao obveznik PDV-a, odnosno nakon što je primio rješenje o ulasku u sustav PDV-a, da su navedena preknjiženja izvršenih plaćanja najamnina kao povrat primljenih pozajmica provedena nakon saznanja za ulaz u sustav PDV-a (18. siječnja 2021., 25. studenoga 2020. i 24. studenoga 2020.). Slijedom svega utvrđenoga u nadzoru proizlazi da je tužitelj netočno utvrdio poreznu osnovu te mu je na evidentirane primitke na žiro računu od najamnine u ukupnom iznosu od 155.000,00 kn, uplaćene tijekom 2020. godine od strane navedenih povezanih društava, utvrđena porezna osnova poreza na dohodak od samostalne djelatnosti na način i u iznosu kako je to općenito navedeno u obrazloženju pobijenog rješenja (stranice 3, 4 i 5).

11. Uvidom u rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-19/20-02/124, URBROJ: 513-07-03/04- 2020-1 od 25. lipnja 2020., a koje prileži spisu tuženika u ovosudnom predmetu Us I- 1758/2023, utvrđeno je kako je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2020. te se s danom donošenja toga rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (točka I. izreke). Ujedno, predmetnim rješenjem naloženo mu je za razdoblje od 1. siječnja 2020. do dana donošenja predmetnog rješenja utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost te istu iskazati u prijavi poreza na dodanu vrijednost koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (točka II. izreke.). Navedeno rješenje doneseno je jer je tužitelj u 2019. godini imao isporuke dobara i usluga veće od 300.000,00 kuna.

12. Prvostupanjsko porezno tijelo je uvidom u žiro račun broj HR16 4124 0033 1270 0079 0 koji se vodi kod Kentbank d.d., a glasi na GM, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. utvrdilo potražni promet u razdoblju od 22. siječnja 2020. do 30. rujna 2020. u iznosu od 155.000,34 kn, a na izvodima je kod uplate navedena NAJAMNINA te su izvršene ukupno 24 uplate na ime NAJAMNINA. Također, po drugom žiro računu broj [broj bankovnog računa] koji se vodi kod KentBank d.d., [obrt] obrt za savjetovanje vlasnik GM, utvrđen je za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. promet u iznosu od 172.747,42 kn. Predmetni izvaci po žiro računima priloženi su spisu tuženika u ovosudnom predmetu UsI-1758/2023, a okolnost da su mu predmetne uplate izvršene tužitelj ne osporava.

13. Spisu tuženika u ovosudnom predmetu Us I-1758/2023 priložen je i Ugovor o najmu stambene zgrade od 1. svibnja 2018., a iz kojega proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao najmodavca i društva Dina apartmani d.o.o. kao najmoprimca. Predmet Ugovora je najam polovice dijela stambene zgrade ukupne površine 663 m² na adresi [adresa], a mjesečna najamnina iznosi 8.500,00 kn (članak 1. i 4. Ugovora).

13.1. Nadalje, iz Ugovora o najmu garaže od 10. listopada 2019. koji prileži istom spisu tuženika proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao najmodavca i društva Vaco d.o.o. kao najmoprimca. Predmet Ugovora je najam garaže u [adresa], a mjesečna najamnina iznosi 750,00 kn (članak 1. i 4. Ugovora).

13.2. Iz Ugovora o najmu stana od 5. siječnja 2017. koji prileži također prileži istom spisu tuženika proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao najmodavca i društva Discipula d.o.o. kao najmoprimca. Predmet Ugovora je najam stana u stambeno-poslovnoj zgradi u [adresa], ukupne površine 56 m², mjesečna najamnina iznosi 4.166,66 kn (članak 1. i 5. Ugovora).

13.3. Iz Ugovora o najmu nekretnine od 1. studenoga 2017. koji također prileži spisu tuženika u predmetu Us I-1758/2023 proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao najmodavca i društva Discipula d.o.o. kao najmoprimca. Predmet Ugovora je najam nekretnine u Osijeku, Vinkovačka 29, stambenog prostora ukupne površine 263,59 m² i skladišnog prostora površine 145,38 m², a mjesečna najamnina iznosi 4.000,00 kn (članak 1. i 5. Ugovora).

14. Spisu ovoga Suda Us I-1758/2023 priložena su i tri Aneksa predmetnih Ugovora, sva tri sklopljena 31. srpnja 2020. i to jedan između tužitelja i društva Dina apartmani d.o.o., pa između tužitelja i društva Discipula d.o.o. te jedan između tužitelja i društva Vaco d.o.o.

14.1. Sva tri predmetna Aneksa sadrže bitno istovjetne odredbe. Naime, u članku 1. konstatira se da se uslijed djelovanja pandemije COVID-19 i otežanog poslovanja tim Aneksom najamnina za cijelu 2020. godinu neće obračunavati odnosno da ugovoreni iznos mjesečne najamnine za period od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi nula kuna.

14.2. Nadalje, sva tri Aneksa u članku 2. uređuju da će do sada isplaćeni najmovi (Vaco d.o.o. - 31.500,00 kn, Discipula d.o.o. - 49.000,00 kn i Dina apartmani d.o.o. - 74.500,00 kn) biti vraćeni najmoprimcu na račun ili smanjivanjem obveze s osnove pozajmice ukoliko ista postoji najkasnije do 31. prosinca 2020.

15. Prema izvacima iz sudskog registra koji prileže spisu tuženika koji se nalazi u spisu ovosudnog predmeta Us I-1758/2023 proizlazi da je tužitelj u društvu Vaco d.o.o. suvlasnik i član uprave, u društvu Discipula d.o.o. direktor, dok je vlasnik toga društva društvo Vaco d.o.o., a ujedno tužitelj je i član uprave društva Dina apartmani d.o.o., dok je vlasnik toga društva također društvo Vaco d.o.o.

16. Prema članku 12. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. dalje: OPZ) ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.

17. Nadalje, člankom 49. stavku 3. OPZ-a određeno je da će ugovori i poslovni odnosi između povezanih osoba porezno biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.

18. Valja reći kako se u smislu članka 12. OPZ-a prividnost koju spominju porezna tijela u konkretnom slučaju očituje u činjenici da je tužitelj sklopljenim Aneksima (kojima je ugovoreno da najamnine za 2020. godinu, koje bi tužitelj po redovnom tijeku stvari ostvario prema ranije sklopljenim ugovorima o najmu sa povezanim društvima, iznose 0,00 kuna), a nakon što je već zaprimio uplate najamnina od tri povezana društva u dijelu 2020., pokušao prikriti isplate predmetnih najamnina po ulasku u sustava PDV-a, a sve u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza i to na način da su izvršene uplate najamnina kod povezanih društava naknadno preknjižene na povrate pozajmica.

18.1. Dakle, i prema mišljenju ovoga Suda, predmetni Aneksi predstavljaju prividne pravne poslove sklopljene u svrhu prikrivanja isplata najamnina sa osnove sklopljenih ugovora o najmu sa povezanim društvima Dina apartmani d.o.o. (Ugovor od 1. svibnja 2018.), Discipula d.o.o. (Ugovori od 5. siječnja. studenoga 2017. i 1. studenoga 2017.) i Vaco d.o.o. (Ugovor od 10. listopada 2019.).

18.2. Pri tome valja reći i kako nije vjerojatno da bi i druge osobe koje nisu u međusobnom odnosu kao tužitelj i društva sa kojima je sklopio Anekse ugovora o najmu (povezane osobe) pod istim i sličnim okolnostima utvrdile ugovorne uvjete na način da bi otpustile dug – odnosno potraživanja najamnina za 2020. godinu.

18.3. Stoga je ovaj Sud mišljenja kako porezna tijela, u smislu članka 49. stavka 3. OPZ-a, opravdano nisu priznala predmetne Anekse sklopljene između tužitelja i njemu povezanih društava. Naime, i sam tužitelj u tužbi ističe kako je predmetne Anekse sklapao da bi olakšao poslovnu situaciju društava kojih je član što govori u prilog tome da je tužitelj tako postupio isključivo zato što se radi o njemu povezanim društvima te da nije vjerojatno da bi drugi nepovezani subjekti postupili na taj način.

19. Nadalje, člankom 11. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak određeno je da su primici sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, a stavkom 3. istog članka određeno je da se primici i izdaci utvrđuju primjenom načela blagajne.

19.1. Dakle, neosnovani su navodi tužitelja kako nije ostvario primitke od najamnina u 2020. godini i to iz razloga što su na račun tužitelja uplate najamnina izvršene i iste nisu vraćene platiteljima (najmoprimcima), nego su te uplate kod tih društava kasnije preknjižene na povrate pozajmica tužitelju, a prema Aneksima za koje je u smislu članka 12. OPZ-a u poreznom postupku utvrđeno da predstavljaju prividne pravne poslove.

20. Prema članku 40. stavku 1. točki l) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19.) PDV-a je oslobođen najam stambenih prostorija.

20.1. Člankom 73. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19., 1/20.) propisano je da je najam stambenih prostorija i dijelova stana u svrhu stanovanja oslobođen plaćanja PDV-a. Prema stavku 2. toga članka pod stanovanjem u smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se trajni boravak

- življenje u stambenom prostoru. Stavkom 3. članka propisano je da iznajmljivanje namještenih ili nenamještenih soba i stambenih prostorija, radi povremenog boravka, bez namjere trajnog življenja, u turističke svrhe (povremenim gostima) i poslovne svrhe (predstavnicima tvrtki i sl.) nije oslobođeno plaćanja PDV-a. Prema stavku 5. toga članka usluge kao npr. iznajmljivanje parkirnih mjesta u zajedničkoj garaži stambene zgrade, oporezive su neovisno jesu li vezane uz iznajmljivanje stambenog prostora u turističke i poslovne svrhe ili uz iznajmljivanje u svrhu stanovanja.

21. Iz sadržaja ugovora o najmu koje je tužitelj sklopio sa povezanim društvima, a koji prileže spisu tuženika u predmetu Us I-1758/2023, vidljivo je kako nije riječ o najmu u svrhu stanovanja pa se na njega ne primjenjuju oslobođenja iz članka 40. stavka 1. točke l) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Dakle, radi se o najmu koji nije oslobođen PDV-a.

22. Nadalje, člankom 29. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se samostalnom djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), u smislu ovoga Zakona, smatraju: 1. djelatnosti u smislu zakona kojim se uređuje obavljanje obrta i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti i/ili 2. ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru obrtničke djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka.

23. Prema članku 61. Zakona o porezu na dohodak porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a obveznik je po toj osnovi poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost ili po osnovi obavljenih usluga od te imovine, koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, u poreznom razdoblju ostvaruje ukupne primitke veće od iznosa propisanog za obvezni upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost utvrđuje dohodak od imovine u skladu s člancima 30. - 35. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.

24. Nadalje, člankom 34. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak određeno je da su porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona dužni upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija.

25. Također, člankom 43. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj: 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20.) određeno je da su se prema odredbama članka 34. Zakona porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. Zakona dužni upisati u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga. Stavkom 2. istog članka određeno je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost novinara, umjetnika i športaša iz članka 29. stavka 2. točke 4. Zakona, koji su po osnovi tih djelatnosti odabrali oporezivanje u skladu s člancima 39. i 40. Zakona, ne utvrđuju dohodak na temelju poslovnih knjiga. Nadalje, prema stavku 3. navedenog članka poslovne knjige iz stavka 1. ovoga članka jesu Knjiga primitaka i izdataka, Popis dugotrajne imovine, Knjiga prometa i Evidencija o tražbinama i obvezama.

26. Člankom 82. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano da se poreznom obvezniku koji obavlja djelatnost iz članka 29. stavka 1. točke 1. i stavka 3. ovoga Zakona, a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost te koji po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupni godišnji primitak veći od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može se utvrđivati i u paušalnom iznosu.

27. Prema prethodno citiranim odredbama, pravilno tužitelj tvrdi da se poreznom obvezniku porez na dohodak može utvrđivati paušalno, međutim, to ovisi o tome je li porezni obveznik obveznik poreza na dohodak od davanja u najam ili zakup istovremeno, na toj osnovi, i obveznik poreza na dodanu vrijednost. Dakle, ako je porezni obveznik poreza na dohodak od davanja u najam ili zakup ujedno i obveznik poreza na dodanu vrijednost po toj osnovi, a što je u konkretnom slučaju tužitelj, isti ne može utvrđivati porez na dohodak paušalno.

27.1. Stoga, u konkretnom slučaju nije primjenjivo shvaćanje tužitelja da bez obzira na ulazak u sustav PDV-a može i nadalje plaćati porez na dohodak po paušalu, a niti je je primjenjivo mišljenje Porezne uprave Porezne uprave KLASA: 410-01/17- 01/838, URBROJ: 513-07-21-01/17-1 od 24. travnja 2017. na koje se tužitelj u ovome sporu poziva jer se navedeno odnosi na poreznog obveznika koji ostvaruje dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i od organiziranja kampova, a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost.

27.2. Također, od utjecaja na drugačiju odluku u ovome sporu nisu niti navodi tužitelja kako raspolaže dokumentacijom iz koje proizlazi da je obveznik plaćanja poreza na dohodak po paušalu. Naime, rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-23/2019-025/01621, URBROJ: 513-007- 14-01-2019-0002 od 7. studenoga 2019. tužitelju je određen godišnji paušalni dohodak za razdoblje od 12. rujna 2019. pa do donošenja novog rješenja, a predmetno rješenje doneseno je prije nego li je rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-19/20-02/124, URBROJ: 513-07-03/04-2020-1 od 25. lipnja 2020., utvrđeno da je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2020. te se s danom donošenja toga rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.

27.3. Dakle, tužitelju, kao osobi koja ostvaruje dohodak od davanja u najam nekretnina i po toj je istoj osnovi obveznik PDV-a, nije prema pozitivnim zakonskim propisima dano na izbor hoće li ili ne porez na dohodak plaćati po paušalu, nego taj dohodak mora utvrđivati na temelju podataka iz poslovnih knjiga.

28. Prema članku 19. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak godišnji porez na dohodak plaća se po stopi od 24% na poreznu osnovicu do visine 360.000,00 kuna te po stopi od 36% na dio porezne osnovice koji prelazi iznos od 360.000,00 kuna.

29. Slijedom prethodno navedenoga, ovaj Sud smatra da su porezna tijela u postupku nadzora pravilno utvrdila da je porezni obveznik manje obračunao i prijavio porez na dohodak za 2020. godinu, pa je osporavana odluka tuženika zakonita, a prigovori koje tužitelj ističe u tužbi nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

30. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 17. listopada 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku