Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -982/2023-

 

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

Poslovni broj: -982/2023-

 

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. K. Z., OIB: ..., 2. K. L., OIB: ..., 3. K. J., OIB: ... i 4. K. M., OIB: ..., svi iz V., protiv tuženika R. S.. S. J. W. G. M. 23, Republika Austrija, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, pod posl.br. P-130/2018 od 19. travnja 2018. (spis predmeta zaprimljen na ovome sudu 13. studenoga 2023.), 1. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, pod posl.br. P-130/2018 od 19. travnja 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena tužba tužitelja kao nepotpuna.

 

2. Protiv tog rješenja žale se tužitelji pozivajući se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava budući se protivno utvrđenju prvostupanjskog suda i dalje vodi ovršni postupak iz kojeg je proizašla ova tužba, a k tome da je sud propustio imati u vidu i primijeniti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima potrebnih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" 72/17 i 131/20; dalje Zakon o ništetnosti). Predlažu uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji zajedno s 5-tužiteljem K.-D. d.o.o. u stečaju podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi pod Ovr-1349/14 kod istoga suda. Jedno vrijeme predmet se vodio pred stvarno nadležnim Trgovačkim sudom u Varaždinu koji je sud rješenjem od 19. srpnja 2016. vratio tužiteljima tužbu na ispravak te su tužitelji podneskom od 25. srpnja 2016. dostavili primjerak tužbe, naveli adrese prebivališta, te zatražili proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi pod Ovr-1349/14 pozivajući se na odredbe čl. 31. st. 2. i čl. 32. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08,; dalje OZ) uz tvrdnju da su ovršne isprave odnosno Ugovor o kreditu i Ugovor o jamstvu zelenaški pravni poslovi i da tuženik kao davaoc kredita nije imao odobrenje za rad izdan od strane Hrvatske narodne banke čime je njegovo poslovanje na području Republike Hrvatske nezakonito i time su ovršne isprave ništetne. Iako sud prvog stupnja ove razloge u obrazloženju pobijane odluke nabraja i prepisuje iz podneska od 25. srpnja 2016. ne daje im pravni značaj, pa valja reći da osnovu podnesene tužbe zapravo predstavljaju tvrdnje koje su prethodno navedene.

 

5. U međuvremenu je društvo K.-D. d.o.o. koji je u postupku bilo označeno kao 5.-tužitelj brisano pa se spis predmeta sukladno rješenju Vrhovnog suda RH pod brojem Gr1-393/17 vratio na daljnje postupanje stvarno nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu. Taj je sud donio pobijano rješenje uz obrazloženje kako 1.-4-tužitelji nisu ispravili tužbu sukladno traženju Trgovačkog suda u Varaždinu iz rješenja od 19. srpnja 2016. pa je ista nepotpuna jer nedostaje zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje ZPP). Prvostupanjski sud još navodi da je provjerom kroz e-upisnik ovršnih predmeta utvrdio kako je ovršni predmet pod posl.br. Ovr-1349/14 "otvoren" iz drugog ovršnog predmeta istog suda pod posl.br. Ovr-1683/10 a u kojem kao ovrhovoditelj nastupa ovdje tuženik protiv 5.-ovršenika K.-D. d.o.o. u stečaju i u kojem je rješenjem od 12. ožujka 2015. utvrđeno da je ovrha dovršena budući je nekretnina (poslovna zgrada) prodana u ovršnom postupku. Tužitelji da se pozivaju na nedopuštenost ovrhe na nekretnini k.č. br. 204/53 (kuća i dvorište) koja se razlikuje od one koja je prodana u ovršnom postupku čije se proglašenje traži nedopuštenim. Stoga sud u primjeni odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a odbacuje tužbu.

 

6. Za sada se ne bi mogla prihvatiti kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja zbog čega nije moguće ispitati pravilnost u primjeni materijalnih prava.

 

7. Podnesak tužitelja od 25. srpnja 2016. sadrži tužbeni zahtjev jer je u podnesku navedeno da se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom a koja se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod posl.br. Ovr-1349/14.

 

8. Historijat ispravljene tužbe ima dostatne podatke da bi se zaključivalo o činjenicama na kojima tužitelji temelje tužbu, a te se odnose na tvrdnju da bi ovršna isprava Ugovor o jednokratnom kreditu i Ugovor o jamstvu bili ništetni jer predstavljaju zelenaške ugovore i sklopljeni su od strane pravne osobe koja nije imala odobrenje za rad izdan od strane Hrvatske narodne banke zbog čega po mišljenju tužitelja njezino sudjelovanje u pravnom prometu nije zakonito. Tužitelji su predložili dokaze u vidu određenih isprava i saslušanja svjedoka Z. R.

 

9. Iz navedenog proizlazi, a suprotno stajalištu prvostupanjskog suda kako su tužitelji udovoljili rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu i ispravili tužbu po kojoj je moguće postupati budući ima elemente iz odredbe čl. 186. st 1. ZPP-a pa sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 109. st. 4. ZPP-a kada je tužbu odbacio.

 

10. Uz navedene razloge koje sadrži pobijano rješenje u odnosu na neurednost tužbe, sud se prvog stupnja bavio jednom od procesnih pretpostavki za pokretanje ove vrste parnice budući je zaključio kako tužitelji nemaju status ovršenika u ovršnom predmetu Ovr-1349/14. Međutim, za sada se ne bi moglo prihvatiti pravilnim niti ovo utvrđenje budući su razlozi o odlučnim činjenicama nedostatni te umjesto da su utvrđeni uvidom u spis predmeta, utvrđeni su uvidom u e-upisnik ovršnih predmeta i to na proturječan način. Sud prvog stupnja uvidom kroz e-upisnik utvrđuje da tužitelji nisu ovršenici u predmetu Ovr-1349/14 iako je ovaj sud uvidom u isti broj predmeta utvrdio  da su kao ovršenici navedeni tužitelji J. K. i M. K. jednako kao i u predmetu Ovr-1683/10. U citiranim ovršnim spisima predmeta nema podataka o statusu tužitelja L. K. i Z. K.

 

11. Prema odredbi čl. 48. st. 1. OZ-a u parnicu se upućuje ovršenik iz žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. t. 7. i t. 9.-11. OZ-a s time što je odredbom čl. 51. st. 1. OZ-a propisano da je ovršenik dužan pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu i tužbu kojom pokreće parnicu može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (čl. 51. st. 3. OZ-a). Prema odredbi čl. 51. st. 5. OZ-a ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom st. 4. stoga članka sud će odbaciti tužbu.

 

12. Pretpostavke za upućivanje na parnicu trećih osoba propisane su odredbom čl. 55. i čl. 56. OZ-a što se napominje za slučaj ukoliko bi bilo utvrđeno da bi tužitelji L. K. i Z. K. imali status trećih osoba.

 

13. Imajući u vidu citirane odredbe OZ-a potrebno je u nastavku postupka nakon što se pribave ovršni spisi predmeta Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Ovr-1349/14 i posl.br. Ovr-1683/10 neposrednim uvidom u iste, utvrditi imaju li 1.-4.-tužitelji status ovršenika ili eventualno trećih osoba, te jesu li rješenjem ovršnog suda upućeni na pokretanje parnice i iz kojih žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. t. 7. i t. 9.-11. OZ-a. Radi se o procesnim pretpostavkama kojima mora biti udovoljeno za dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno ovršenik ili treća osoba moraju biti upućeni na parnicu rješenjem ovršnog suda i tužbu moraju temeljiti na razlozima zbog kojih su upućeni na parnicu. O ovisnosti od ovih utvrđenja sud će prvog stupnja ponovno ocijeniti je li podnesena tužba dopuštena te ukoliko bi utvrdio da je tome tako provesti će dokazni postupak i donijeti meritornu odluku.

 

14. U ovoj fazi postupka kada se odlučuje o dopuštenosti tužbe neodlučeni žalbeni navod o primjeni Zakona o ništetnosti budući bi taj Zakon kada bi još uvijek bio na snazi bio relevantan za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Međutim, Zakon je ukinut odlukom Ustavnog suda pod posl.br. U-I-3678/17 objavljena u Narodnim novinama br. 72/17 i time više nije u primjeni.

 

 

15. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja usvojiti i prvostupanjsko rješenje ukinuti sukladno odredbi čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 1. prosinac 2023.

Sutkinja

Tajana Polić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu