Republika Hrvatska
Gž Ovr-187/2025-2
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PBZ-LEASING d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 44, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici OD PENEZIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1679/2025-3 od 14. svibnja 2025. godine, dana 17. listopada 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1679/2025-3 od 14. svibnja 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika da se naloži Financijskoj agenciji (dalje: FINA) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice potvrđene 25. veljače 2014. godine od javnog bilježnika u Zagrebu Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-1796/14, te je odbijen zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka.
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbenih razloga pobijano rješenje preinači na način da prijedloge ovršenika prihvati i odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema stanju spisa predmeta ovršenik je dana 7. svibnja 2025. godine podnio prvostupanjskom sudu prijedlog radi odgode ovrhe – odgode izdavanja naloga bankama za prijenosom zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji je ovrhovoditelj pokrenuo pred FINOM dana 24. ožujka 2025. godine radi naplate tražbine po ovršnoj ispravi – bjanko zadužnici potvrđenoj 25. veljače 2014. godine od javnog bilježnika u Zagrebu Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-1796/14, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 132.722,80 eura s kamatama.
5. Prema razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe - izravne naplate navodeći u bitnome da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje razloga iz članka 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/20 i 06/24, dalje: OZ), na primjenu kojeg upućuje odredba članka 210. stavak 2. OZ, jer uz postojanje razloga iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ (podnesen prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi spriječio nasilje, kao drugog razloga koji kumulativno treba biti ispunjen da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu, odnosno prijenos sredstava u postupku izravne naplate.
6. Žalbenim navodima ovršenik sadržajno u bitnome ističe da je umirovljenik s minimalnim primanjima kojima uzdržava i suprugu te da bi prijenos iznosa od 132.722,80 eura „imalo za posljedicu njegovu ugrozu s mogućim ozbiljnim posljedicama po fizičko i psihičko zdravlje, što nedvojbeno predstavlja teško nadoknadivu štetu, te dodatno, u slučaju njegove smrti, preneseni iznos ne bi ušao u ostavinu, čime bi šteta bila nenadoknadiva i za njegove nasljednike“.
6.1. Nadalje, ovršenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zauzeo pretjerano formalistički stav tumačeći pojam štete isključivo kroz (ne)sposobnost ovrhovoditelja za eventualnu restituciju, a koji stav da ne proizlazi iz zakona te koji ovršeniku nameće nerazuman teret u pogledu dokazivanja ispunjenja uvjeta za odgodu ovrhe.
6.2. Uz navedene ovršenik žalbom sadržajno u pretežitom dijelu ističe razloge za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao da se radi o žalbi protiv rješenja o ovrsi (razlozi iz članka 50. stavak 1. OZ) te ističe počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).
7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njegov prijedlog za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate kod FINE kao neosnovan odbio jer uistinu, i po stavu ovog suda, žalitelj nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. To iz razloga što, sve da je i istinit navod žalitelja da je „umirovljenik starije životne dobi s minimalnim primanjima koji uzdržava suprugu“, taj navod sam po sebi ne čini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer svrha ovršnog postupka je provedba prisilnog ostvarenja tražbina ovrhovoditelja na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, a zaštita dostojanstva ovršenika propisana odredbom članka 6. OZ ima za cilj da se pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika kako bi ona za njega bila što manje nepovoljna, te će se dostojanstvo ovršenika, pod okolnostima slučaja u ovom postupku pri provedbi ovrhe štititi visinom zaplijenjenog iznosa ovisno o sredstvima na kojima se ovrha provodi (stanju po računima ovršenika).
7.1. Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi ističe da provedbom ovrhe za njegove nasljednike može nastati nenadoknadiva šteta, jer prema pravilima nasljednog prava nasljednici su sveopći pravni sljednici ostavitelja i sva prava i obveze smrću ostavitelja prelaze na nasljednike osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje naravi ili po zakonu.
8. Pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja iznosi stav da vjerojatnost postojanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete postoji u situaciji kada se protuovrhom ili restitucijskom parnicom ne bi mogla ovršena tražbina nadoknaditi od ovrhovoditelja, čime vjerojatnost nastanka takve štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja, u okolnostima predmetnog slučaja, a kada ovršenik niti ne upire na taj razlog, ne predstavlja formalistički stav niti ovršeniku nameće nerazuman teret u pogledu ispunjavanja uvjeta za odgodu ovrhe, kako to žalbom ističe ovršenik, već predstavlja isključivo utvrđenje od strane prvostupanjskog suda nepostojanje tog razloga.
9. U odnosu na istaknute žalbene razloge za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao da se radi o žalbi protiv rješenja o ovrsi (razlozi iz članka 50. stavak 1. OZ) nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu, jer ti razlozi mogu biti od utjecaja na odluku u povodu prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, a ne na odluku o predmetnom prijedlogu za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava.
10. Konačno ovaj sud ne nalazi niti da je pobijano rješenje doneseno uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kako žalbom upire ovršenik, jer suprotno navodima žalbe da „o tvrdnjama i dokazima koji se odnose na činjenice da je ovršenik umirovljenik starije životne dobi kao i činjenice da je tražbina ovrhovoditelja prestala, pobijano rješenje nema nikakvih razloga“ ovaj sud ne nalazi da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti da su razlozi rješenja nejasni i proturječni.
11. Stoga, a kako ovršenik žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te kako ovaj sud povodom žalbe ovršenika postupajući po odredbama članka 365. stavak 2. ZPP, a na primjenu koje upućuje odredba članka 21. stavak 1. OZ, nije našao da je pobijano rješenje doneseno uz neku drugu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu ovršenika kao neosnovanu valjalo odbiti (članak 380. točka 2. ZPP) i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točci II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u svezi članaka 14. stavak 5. OZ, te kako ovršenik nije uspio u žalbenom postupku neosnovano od ovrhovoditelja zahtijeva naknadu troška nastalog povodom predmetne žalbe.
U Šibeniku, 17. listopada 2025. godine
S U D A C
Ljudevit Zoričić
