Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1543/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1838/19-28 od 12. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1838/19-28 od 12. listopada 2023.:
a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu za isplatu i dijelu odluke o visini kamatne stope do 31. prosinca 2022., sadržanim u točki II. izreke,
b) potvrđuje u odnosu na odluku o visini troškova postupka u točki III. izreke, c) preinačava u odnosu na dio odluke o visini kamatne stope, na dosuđujući dio za isplatu, sadržane u točki II. izreke, tako da preinačena glasi:
Tužitelju od 1. siječnja 2023. pa do isplate pripada kamatna stopa koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, d) preinačava u odnosu na odluku o visini kamatne stope na troškove postupka (točka III. izreke rješenja), tako da preinačena glasi:
Tužitelju na troškove postupka pripada zakonska zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude (12. listopada 2023.) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju: PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15.751,35 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 2,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2006. do isplate,
- 1,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2006. do isplate,
- 1,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2006. do isplate,
- 53,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
- 84,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,
- 89,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 78,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,
- 74,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,
- 79,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008. do isplate,
- 71,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,
- 72,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 78,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 110,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,
- 86,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,
- 112,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,
- 116,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,
- 118,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,
- 113,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,
- 113,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,
- 106,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 100,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,
- 123,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,
- 127,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,
- 124,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 122,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,
- 128,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 133,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 139,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 137,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 147,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,
- 145,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,
- 150,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 177,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 171,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,
- 194,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,
- 182,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,
- 173,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,
- 201,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 218,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 206,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 207,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,
- 198,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,
- 201,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,
- 232,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,
- 237,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,
- 273,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 261,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 242,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 241,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 239,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,
- 246,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,
- 253,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,
- 254,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 249,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 251,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,
- 254,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,
- 251,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,
- 251,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,
- 248,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,
- 243,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 249,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 252,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,
- 251,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,
- 241,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 248,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,
- 249,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,
- 246,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,
- 238,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,
- 232,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 237,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,
- 240,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,
- 249,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,
- 244,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,
- 246,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,
- 248,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,
- 129,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,
- 131,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,
- 130,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 127,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,
- 126,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,
- 127,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,
- 130,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,
- 133,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 133,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,
- 135,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,
- 137,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 136,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,
- 137,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,
- 161,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.535,40 EUR (koji iznos odgovara iznosu od 79.378,97 kuna po tečaju konverzije 1EUR=7,53450kuna), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku i to na iznos od:
- 7,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 87,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,
- 93,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 99,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 104,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 103,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 113,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,
- 110,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,
- 115,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 142,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 136,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,
- 160,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,
- 147,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,
- 138,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,
- 166,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 184,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 171,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 173,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,
- 164,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,
- 167,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,
- 198,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,
- 202,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,
- 223,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 211,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 192,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 192,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 189,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,
- 196,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,
- 204,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,
- 204,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 199,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 201,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,
- 204,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,
- 201,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,
- 201,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,
- 199,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,
- 193,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 200,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 202,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,
- 201,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,
- 192,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 198,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,
- 200,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,
- 197,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,
- 188,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,
- 183,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 188,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,
- 191,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,
- 199,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,
- 195,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,
- 197,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,
- 198,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,
- 79,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,
- 82,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,
- 80,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 78,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,
- 77,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,
- 77,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,
- 80,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,
- 84,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 83,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,
- 85,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,
- 87,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 86,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
i to do 30.06.2011. godine po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana,
dok se odbija za preostali više zatraženi iznos od 1.347,91 EUR (što odgovara iznosu od 10.155,85 kuna po tečaju 1EUR=7,53450kuna), zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.399,74 EUR (što odgovara iznosu od 18.080,84 HRK po tečaju 1EUR=7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude (12. listopada 2023.) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu, u dijelu u kojem je usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (toč II. izreke), kao i u dijelu u kojem mu je naloženo da naknadi troškove postupka (toč. III. izreke), žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužba tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i trošak žalbe.
2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj: 61/06 od 26. lipnja 2006 (dalje: Ugovor), a da pri tome nije imao u vidu da je kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15., dalje: ZID ZPK) te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, što je utvrđeno i provedenim vještačenjem, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i da je donesenom presudom tužitelj ostvario pravo koje je protivno čl. 19.a, 19.b, 19.c i 19.e ZID ZPK.
2.2. Dodatno ističe da se ne može prihvatiti tvrdnja da tužitelju nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja dodatka Ugovora, obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke, kao kreditori, bili dužni ponuditi sklapanje takvog Dodatka korisnicima kredita u valuti CHF, a da je potrošačima ostavljen rok od 30 dana u kojem su se trebali izjasniti prihvaćaju li konverziju, odnosno ponudu za sklapanje novog ugovora o kreditu te da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluku Suda EU C-567/20, odluke Vrhovnog suda RH, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos- 1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima.
2.3. Ukazuje kako prvostupanjski sud odluku donosi prema pravnoj osnovi kao da sporazum o konverziji nikada nije sklopljen te tužitelju priznaje iznose koji su uračunati u sporazum o konverziji. Ovo sve iz razloga jer je dodatak Ugovoru usklađen sa svim prisilnim propisima Republike Hrvatske te izrađen u cijelosti prema intenciji donošenja samog ZID ZPK. Dodaje kako Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. dalje: Direktiva) nije primjenjiva na konkretni slučaj, u svezi mogućnosti vođenja predmetnog postupka od strane tužiteljice, nakon što je sklopljen dodatak Ugovoru.
2.4. Osim navedenog tuženik smatra da se iz ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te njegova prava i obveze, vezano za razloge i kriterije promjene kamatne stope i promjene tečaja po spornom kreditu, a da iz toga nesporno proizlazi da su tužitelju takve promjene bile jasne i razumljive, dok je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, ali da je pri tome bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze u pogledu obavještavanja klijenata, što je tuženik i učinio.
2.5. Ističe i da iz presude nije vidljivo koji iznos je prihvaćen kao posljedica vezivanja glavnice kredita uz CHF, a koji kao posljedica ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope te da nije dovoljno obrazloženo temeljem čega je utvrđena ništetnost pojedinih odredbi Ugovora te da u pobijanoj toč. II. izreke iznosi nisu iskazani u kunama.
2.6. Osporava i dopuštenu preinaku tužbe, budući smatra da je izvršena suprotno čl. 190. ZPP-a. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužitelja u smislu prekida zastare te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, odnosno da se u presudi suviše oslanja na učinke kolektivne tužbe. Ukazuje kako iz dokaza u spisu ne proizlazi da tužitelju treba priznati status potrošača. Osporava i iznos dosuđenih kamata, s obzirom na datume kada su izvršene uplate, tako i dosuđenu visinu kamatne stope na iznose tužbenog zahtjeva i troškova postupka.
2.7. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Smatra da je uspjeh tužitelja manji od 50%, jer je odbijen sa glavnim zahtjevom. Posebno ukazuje kako se tužitelju ne može priznati dosuđeni trošak za sastav podnesaka od 11. studenog 2019. i 18. svibnja 2023. u punom iznosu, kao i za pripremno ročište od 6. ožujka 2023. te trošak ročišta za objavu presude. Smatra da je tužitelju neosnovano dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu, jer je tužitelj imao mogućnost platiti manji iznos pristojbe za 50 %.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva. Presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude nije proizvoljno već je utemeljeno na sadržaju provedenih dokaza i pravnom stavu prvostupanjskog suda, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.883,31 EUR (dosuđeno 10.535,40 CHF) s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 26. lipnja 2006. sklopili Ugovor, za iznos od 106.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% te da je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF. Nadalje nije sporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru (dalje: Dodatak) na način da je s danom 15. veljače 2016. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.
8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Dodatak, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru ništetne i da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove te da li je nastupila zastara potraživanja. Također je sporno da li tužitelj ima status potrošača, sporno je što je u izreci presude ukupno utvrđen iznos za isplatu, što u izreci nisu navedeni pojedinačni iznosi u kunama, sporan je tijek i visina kamatne stope te je sporna dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva.
9. Neosnovano tuženik osporava da tužitelj nema status potrošača.
9.1 Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj potrošač na temelju čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) i čl. 2. Direktive Vijeća 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, jer je pravni posao sklopio kao fizička osoba, a sredstva kredita je utrošio na adaptaciju obiteljske kuće, kako je navedeno u samom Ugovoru, koju koristi za stanovanje. Prvostupanjski je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja i provođenjem tog dokaza utvrdio činjenicu statusa potrošača, a na taj iskaz tuženik nije stavio nikakve prigovore.
10. Pravni interes tužitelja proizlazi iz toga da sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbama čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19.; u daljnjem tekstu: ZZP/14), odredbe kojeg su se primjenjivale u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, postoji vezanost suda za utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u pojedinačnim sporovima koje pokrenu potrošači.
11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj.
12. Naime, cijeneći iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj kredit podigao za adaptaciju kuće koja služi za stanovanje, da su mu u banci ponudili kredit u CHF navodeći da su kamate puno manje, da su uvjeti puno bolji i da je švicarski franak najbolja valuta, odnosno najstabilnija te da o odredbama kredita nije pregovarao jer mu to nije niti omogućeno, da je ugovor bio tipski na obrascu koji je već bio ispunjen i kojeg je samo trebalo potpisati, a nakon toga ovjeriti kod javnog bilježnika. Teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule prije sklapanja ugovora o kreditu, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač, a što je bio i korisnik kredita u konkretnom slučaju, uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje ugovora, je na tuženiku, što tuženik nije dokazao (čl. 7. i č. 219. ZPP-a). To što je tuženik u ponudi imao kredite uz valutnu klauzulu kod koje je glavnica bila vezana za druge valute ne znači da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu pregovarao s korisnikom kredita i upozorio ga na rizike ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Tako je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja te isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017 te primjenjujući odredbe čl. 81. i 82. ZZP/03 u vezi sa čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno čl. 87. ZZP-a, kao i čla. 322. ZOO-a. Stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu parničnog postupka kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.
13. Što se tiče Direktiva Vijeća Europskih zajednica, valja napomenuti da se pojedine direktive ne primjenjuju izravno u našem pravnom sustavu već je iste potrebno implementirati, pri čemu proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. Međutim, Sud EU ustanovio je u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU, te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednica, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti. Navedena Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 78/12.).
14. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju čl. 323. i 326. ZOO- a pravilno zaključio da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora i kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka. Nadalje, iako Dodatak predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe čl. 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelja nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
15. Dakle, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.
16. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, kojeg je prihvatio u cijelosti nalazeći da je isti izrađen po pravilima struke temeljem vjerodostojne dokumentacije, stručno i objektivno te u skladu sa rješenjem o određivanju vještačenja, utvrdio da preplaćeni iznos po osnovi toga da nije primijenjena valutna klauzula i po osnovi promjenjive kamatne stope s osnova promjene tečaja, odnosno uz visinu redovne kamatne stope prema početnoj kamatnoj stopi iz Ugovora (4,50%) te uz kriterij da je tečaj bio stalan, iznosi 11.883,31 EUR / 89.534,79 kn, kao i da je prilikom provođenja konverzije tuženik uzeo u obzir sve uplate tužitelja i da je u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK priznao preplatu tužitelja u iznosu 1.347,91 EUR / 10.155,85 kn pa da stoga razlika iznosi 10.535,97 EUR / 79.378,97 kn.
17. Dakle, prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio koji bi iznos tužitelju kao korisniku kredita pripadao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos stavio u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga utvrdio razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Pritom se ne radi o kumuliranju preplate koja je priznata konverzijom i one koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije niti je prebijanjem navedenih iznosa došlo do dvostrukog obeštećenja tužitelja. Okolnost da je prvostupanjski sud u izreci naložio tuženiku isplatu ukupnog dužnog iznosa bez posebnog navođenja iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova promjene tečaja, ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na temelju kojeg izračuna je prvostupanjski sud odredio ukupni iznos za isplatu. Nadalje, time što u izreci mjesečni anuiteti nisu iskazani u kunama, prvostupanjski sud nije postupio nepravilno, već u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ broj 57/22. i 88/22., dalje Zakon). Naime, kako je glavna rasprava zaključena 14. rujna 2023., dakle nakon stupanja na snagu odredbi Zakona, koje su smisleno čl. 96. tog Zakona stupile na snagu 15. srpnja 2022. te kako je čl. 14. st. 1. Zakona određeno da se novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97, dok je st. 5. tog članka, između ostalog, određeno kako je tijelo javne vlasti (dakle i prvostupanjski sud) dužno preračunati novčane iznose iz st. 1. ovoga članka uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 i sukladno ovom članku te, ako je primjenjivo, sukladno čl. 15. ovoga Zakona, to nema nepravilnosti u činjenici da su sporni anuiteti navedeni u valuti EUR.
18. Tuženik u žalbi navodi da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon što je vještak financijske struke izradio nalaz i mišljenje preinačio tužbu, čemu se on protivio, a prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe čime je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. ZPP-a. Prema zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. (Su IV - 162/2021), u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Stoga je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja mogao preinačiti tužbu jer je vještak u nalazi i mišljenju utvrdio konačni iznos preplate. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
18.1. Nadalje, nema nikakvih nezakonitosti niti u pogledu činjenice usvajanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelj je uz postojeći tužbeni zahtjev, u tužbi, postavio i drugi tužbeni zahtjev koji je u međusobnoj vezi s prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom te se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, jer tužitelj prema navedenoj odredbi može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Pobijanom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 10.535,40 EUR, dakle, djelomično je udovoljeno drugom (eventualnom) tužbenom zahtjevu tužitelja.
19. Pravilno je prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, primjenom čl. 1111. ZOO-a zaključio da tužitelju osim dosuđenog iznosa koji je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe (čl. 323. st. 1. ZOO), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogao znati da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i posljedično tome ništetna pa tužitelj ima pravo na kamate od dana stjecanja iznosa koje je primio tuženik, a koji mu ne pripadaju (čl. 1115. ZOO-a). U ovom slučaju smatra se da je tuženik sastavio predmetni Ugovor koji je sklopljen prema unaprijed pripremljenom sadržaju nepošteni stjecatelj pa je postupljeno u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO. Također, tuženik nije stavljao primjedbe na dio nalaza i mišljenja u dijelu koji se odnosi na promet po kreditu i izvršene uplate te isti sada neosnovano u žalbenom stadiju osporava činjenična utvrđenja po toj osnovi.
20. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
20.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
21. Imajući u vidu sve izneseno te da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, isplatu s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, kao i da su primjedbe tuženika na navedeni nalaz i mišljenje samo pravne naravi, odnosno da se odnose na metodologiju izračuna koju je vještak izradio sukladno postavljenom zadatku u rješenju o određivanju vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, imajući pri tome u vidu da u slučaju ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora tužitelj ima pravo na razliku preplaćenog iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.
22. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je u odnosu na dio odluke o visini kamatne stope, na dosuđujući dio za isplatu, sadržane u točki II. izreke, računajući od 1. siječnja 2023. prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio visinu kamatne stope uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, a što je suprotno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koji određuje uvećanje za tri postotna poena pa je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda.
23. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u pogledu osnove, a 94,5 % po visini i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
23.1. U pogledu žalbenih navoda kojima se osporava postotak uspjeha tužitelja u parnici, u svezi usvajanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ovaj sud ponavlja kako je pobijanom presudom tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 10.535,40 EUR, dakle, djelomično je udovoljeno drugom (eventualnom) tužbenom zahtjevu tužitelja. Obzirom na navedenu činjenicu, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti zahtjeva kojem je udovoljeno, koja vrijednost predstavlja mjerodavnu vrijednost predmeta spora za obračun troškova postupka, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
23.2. Što se tiče troška obrazloženih podnesaka tužitelja od 11. studenog 2019. i 18. svibnja 2023., riječ je o podnescima koji su s obzirom na njihov sadržaj bili potrebni za vođenje parnice te su i priznati tužitelju u okviru Tbr. 8.1. Tarife, a i za trošak za zastupanje na pripremnom ročištu pripada naknada odvjetniku u punom iznosu po Tbr. 9. toč. 1. Tarife.
23.3. Također, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak objave presude kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) obzirom da se radi o procesnoj radnji objave presude na ročištu propisanoj odredbom čl. 335. st. 3. i 6. ZPP-a i za koju je određena nagrada odvjetniku prema Tbr. 9.3. Tarife.
24. No, pravilno tuženik upire u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio visinu kamatne stope na trošak uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, a što je suprotno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koji određuje uvećanje za tri postotna poena pa je u tom dijelu preinačena odluka o troškovima postupka.
25. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je uspio sa žalbom u neznatnom dijelu odluke o glavnoj stvari, odnosno troška i time nije promijenjen odnos uspjeha u sporu te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove odluke.
26. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
