Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1972/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tu žiteljice Emice Majer iz Antunovca, Kolodvorska 27, OIB: 36187688845, koju zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak odvjetnica iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 20. kolovoza 2025., poslovni broj P-355/2025-9 , u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-355/2025-9 od 20. kolovoza 2025:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je sud utvrdio ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140030250- 63000119522/2006. u članku 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, članak 4. u dijelu u kojem se određuje da je kamatna stopa promjenjiva te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez sklapanja aneksa tome ugovoru, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici s osnova preplate kamata i tečaja iznos od 2.523,60 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u odluci o parničnom trošku (toč. I/, II/ i III/).

b) preinačuje u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, važećem na dan korištenja kredita (toč. I/.), tako da se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140030250-63000119522/2006 zaključen između tužiteljice Emice Majer, OIB:36187688845, Kolodvorska 27, Antunovac i Slavonske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno da banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, članak 4. u dijelu u kojem se da je kamatna stopa promjenjiva te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez sklapanja aneksa tome ugovoru.

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb da tužiteljici EMICI MAJER iz Antunovca, Kolodvorska 27, OIB:36187688845 s osnova pretplate kamata i tečaja isplati iznos od 2.523,60 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj u članku 1.Uredbe o visini zatezne kamate a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, i od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, 1. siječnja 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje i glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena:

- 7,62 EUR od 02.10.2007.

- 7,63 EUR od 02.11.2007.

- 7,44 EUR od 02.12.2007.

- 7,53 EUR od 02.01.2008.

- 7,66 EUR od 02.02.2008.

- 7,05 EUR od 02.03.2008.

- 7,62 EUR od 02.04.2008.

- 7,23 EUR od 02.05.2008.

- 7,13 EUR od 02.06.2008.

- 6,87 EUR od 02.07.2008.

- 6,91 EUR od 02.08.2008.

- 6,85 EUR od 02.09.2008.

- 6,63 EUR od 02.10.2008.

-11,94 EUR od 02.11.2008.

- 6,59 EUR od 02.12.2008.

-15,69 EUR od 02.01.2009.

-17,21 EUR od 02.02.2009.

-18,29 EUR od 02.03.2009.

-16,16 EUR od 02.04.2009.

-15,89 EUR od 02.05.2009.

-15,79 EUR od 02.06.2009.

-14,82 EUR od 02.07.2009.

- 15,14 EUR od 02.08.2009.

- 15,82 EUR od 02.09.2009.

- 14,73 EUR od 02.10.2009.

- 14,34 EUR od 02.11.2009.

- 16,10 EUR od 02.12.2009.

- 18,39 EUR od 02.01.2010.

- 20,80 EUR od 02.02.2010.

- 20,17 EUR od 02.03.2010.

- 24,23 EUR od 02.04.2010.

- 23,18 EUR od 02.05.2010.

- 25,22 EUR od 02.06.2010.

- 36,72 EUR od 02.07.2010.

- 34,10 EUR od 02.08.2010.

- 43,91 EUR od 02.09.2010.

- 38,74 EUR od 02.10.2010.

- 34,85 EUR od 02.11.2010.

- 46,69 EUR od 02.12.2010.

- 53,41 EUR od 02.01.2011.

- 48,12 EUR od 02.02.2011.

- 48,89 EUR od 02.03.2011.

- 45,09 EUR od 02.04.2011.

- 46,27 EUR od 02.05.2011.

- 59,19 EUR od 02.06.2011.

- 61,01 EUR od 02.07.2011.

- 75,31 EUR od 02.08.2011.

- 70,12 EUR od 02.09.2011.

- 62,03 EUR od 02.10.2011.

- 61,42 EUR od 02.11.2011.

- 60,54 EUR od 02.12.2011.

- 63,47 EUR od 02.01.2012.

- 66,70 EUR od 02.02.2012.

- 66,80 EUR od 02.03.2012.

- 64,77 EUR od 02.04.2012.

- 65,60 EUR od 02.05.2012.

- 66,81 EUR od 02.06.2012.

- 65,50 EUR od 02.07.2012.

- 65,61 EUR od 02.08.2012.

- 64,41 EUR od 02.09.2012.

- 62,18 EUR od 02.10.2012.

- 64,90 EUR od 02.11.2012.

- 65,88 EUR od 02.12.2012.

- 65,49 EUR od02.01.2013.

- 61,52 EUR od 02.02.2013.

- 64,27 EUR od 02.03.2013.

- 64,90 EUR od 02.04.2013.

- 63,67 EUR od 02.05.2013. i

- 60,03 EUR od 02.06.2013.

do isplate, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb da tužiteljici EMICI MAJER iz Antunovca, Kolodvorska 27, OIB:36187688845 plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.951,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. kolovoza 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140030250- 63000119522/2006 zaključenog između tužiteljice i Slavonske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika i to odredbe članka 2. u dijelu u kojem je ugovoreno da banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita, članka 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, te članka 4. u dijelu u kojem se određuje da je kamatna stopa promjenjiva te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez sklapanja aneksa tome Ugovoru.

6.1. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da s osnova preplate kamata i tečaja isplati tužiteljici iznos od 2.523,60 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140030250-63000119522/2006, da je navedenim Ugovorom određeno da tuženik odobrava tužiteljici stambeni kredit za kupovinu kuće u iznosu od 18.600,00 CHF u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (čl. 2.), da je odredbom članka 3. određeno da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je odredbom članka 4. Ugovora određeno da su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom tog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa tom ugovoru.

8. Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica koristila kredit za kupnju kuće, da joj u banci nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači valutna klauzula i kakve su posljedice promjene, da joj nitko nije rekao da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu EUR, ali ne i prema ostalim valutama, da joj u banci nije ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti, da joj je u banci rečeno da je takav kredit za nju najpovoljniji, te da joj nitko nije objasnio da može mijenjati valutu ugovora o kreditu.

9. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama ZZP-a.

12. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i vezana za određenu valutnu klauzulu, kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula o kojim se nije pojedinačno pregovaralo niti tužiteljici na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi ništetne sukladno odredbi članka 87. st. 1. ZZP-a.

16. Pri tome okolnost što u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije sasvim identična odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u kolektivnom sporu jer je vezana uz valutnu klauzulu, te što je odredbom članka 5. ugovorena mogućnost promjene valute na način da korisnik kredita može Banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu najmanje mjesec dana prije dospijeća slijedećeg anuiteta, nije od značaja za presuđenje ove pravne stvari.

16.1. Naime, i u ovom slučaju radi se o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su dio tipskog ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koji nije mogao utjecati na sadržaj ugovora.

16.2. Odredom članka 4. st. 2. Ugovora o kreditu određeno je tako da će se izmjena kamatne stope vršiti bez posebnog zaključivanja Aneksa, a odredbom članka 5. Ugovora da će Banka zahtjev za promjenu valute provesti na način da će izvršiti konverziju glavnice u novu valutnu klauzulu, te promijeniti kamatnu stopu bez sklapanja Aneksa tom Ugovoru, da će se dostavljanje novog otplatnog plana od strane Banke korisniku kredita smatrat prihvatom tih izmjena od strane obiju ugovornih strana, te da će se izmjena valutne klauzule vraćanja kredita vršit sukladno internim aktima Banke i koeficijentu konverzije, iz čega sve proizlazi da bi i do navedenih izmjena došlo bez posebnih pregovora i sukladno internim aktima Banke.

17. S pravom je stoga prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati tužiteljici s osnova preplate kamata i tečaja iznos od 2.523,60 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

17.1. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu od 4,30% godišnje postoji razlika u ukupnom iznosu od 4.587,18 kn/608.82 EUR, te da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita postoji razlika u iznosu od 14.426,91 kn/1.914,78 EUR, odnosno razlika u ukupnom iznosu od 19.014,09 kn/2.523,60 EUR, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

17.2. S pravom prvostupanjski sud pri tome suprotno žalbenim navodima tuženika nije uzeo u izračun tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži na način da od preplate oduzme manje plaćeni iznos, s obzirom da spomenuta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužiteljica potražuje razliku s osnova ništetnosti pojedinih odredbi ugovora zbog povrede njezinih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora.

18. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

19. S pravom je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanje.

19.1. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19.2. Od pravomoćnosti odluke pak koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a).

20. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na tuženika budući da su ugovori sklopljeni sa Slavonskom bankom d.d. koja nije obuhvaćena izrekama presuda donijetim u tom sporu, iz razloga što je tuženik pravni sljednik Slavonske banke d.d., a što je prvostupanjski sud i obrazložio.

21. Ne mogu se prihvatiti ni žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije bila prosječan potrošač.

21.1. Naime, iz same činjenice da je tužiteljica bila imateljica obrta na koju se poziva tuženik to ne proizlazi.

22. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi i da tužiteljici ne pripada trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, s obzirom da je navedeno ročište prvostupanjski sud održao 20. kolovoza 2025., a punomoćnica tužiteljice je pristupila na navedeno ročište, tako da ima pravo na trošak sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023.).

22.1. Navedeni trošak pak bio je potreban s obzirom da se radi o ročištu na kojem se donosi, objavljuje i dostavlja presuda (članak 155. st. 1. ZPP-a).

23. Međutim, ovaj sud nalazi suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda da nije ništetna odredba članka 2. u dijelu u kojem je ugovoreno da banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita.

23.1. Naime, navedenom odredbom određen je iznos kredita koji se korisniku kredita stavlja na raspolaganje, a koji nije obuhvaćen tečajnim razlikama zbog kojih su ništetne druge pojedine odredbe Ugovora o kreditu.

24. Stoga je djelomičnim uvažavanjem izjavljene žalbe preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost navedene odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu, tako da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

25. S obzirom da je tuženik s izjavljenom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, tako da zbog toga nije promijenjen odnos uspjeha u parnici, to je u cijelosti potvrđena i odluka o parničnom trošku, a tuženiku nije dosuđen trošak izjavljene žalbe (čl. 154. st. 5. i 166. st. 1. i 2. ZPP-a).

26. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović