Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-846/2024-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika IE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Letica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-178/2022-53 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-178/2022-53 od 23. travnja 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu za isplatu (točka I. izreke), kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke).
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 22.540,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. siječnja 2016. do isplate kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 5.062,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude i to dosuđujućeg dijela za isplatu (točka I. izreke), kao i protiv odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) pravovremenu žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbu odbije u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
5.1. Navedena presuda donijeta je u ponovnom postupku, nakon rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-3947/2020 od 10. veljače 2022., a kojom odlukom je ukinuta ranija prvostupanjska presuda poslovni broj P-186/2019-21 od 17. travnja 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Iz obrazloženja ukidbene odluke ovoga suda proizlazi da je prvostupanjski sud u ponovnom postupku trebao utvrditi koje materijalno pravo treba biti primijenjeno jer je u ocjenjivanju pravne osnove vezan činjeničnim navodima tužbe, kao i da se pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat - isplatu iznosa od 23.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama, za koji iznos tužitelj tvrdi da ga je početkom prosinca 2014. pozajmio tuženiku, a kojeg tuženik nije vratio do dogovorenog krajnjeg roka, odnosno krajem kolovoza 2015.
7. Među strankama je nesporno da se tužitelj i tuženik poznaju od prije vremena prijepora, budući su se susretali prilikom ljetovanja u mjestu Privlaka i u udruzi veterana Domovinskog rata u Zagrebu, kao i da su imali određene kontakte u svezi pomoći tužitelja oko poslovnih i privatnih problema tuženika.
8. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja tužitelja.
9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužitelj kao zajmodavac sa tuženikom kao zajmoprimcem sklopio početkom prosinca 2014. usmeni ugovor o zajmu na iznos od 23.000,00 EUR s rokom vraćanja do kraja kolovoza 2015.,
- da je do primopredaje novca došlo na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu,
- da je primopredaji bio nazočan svjedok TE, koji stranke poznaje iz udruge veterana Domovinskog rata,
- da je naknadno tuženik dao pisanu izjavu od 17. srpnja 2017., koja je ovjerena kod javnog bilježnika i kojom tuženik potvrđuje primitak predmetnog iznosa u vidu pozajmice i da će isti iznos vratiti do 20. kolovoza 2015.,
- da je tuženik u nekoliko navrata uplatio na račun tužitelja novčane iznose u svrhu vraćanja pozajmice,
- da je tuženik podnio kaznenu prijavu policiji protiv tužitelja radi iznude, ali da po toj prijavi nije proveden postupak, jer iz službene zabilješke proizlazi da je tuženik u izjavi kod policije negirao postojanje prisile tužitelja prema njemu kod sastavljanja izjave kojom potvrđuje primitak novca od tužitelja,
- da je razlog posudbe bila loša materijalna situacija tuženika, kao i bolest supruge,
- da saznanja o financijskim problemima tuženika i posudbi novca od tužitelja imaju sinovi tuženika, dok je supruga bila nazočna jednom susretu s tužiteljem kad je zajedno sa tuženikom predala dio novca tužitelju,
- da je tuženik tijekom postupka prvenstveno osporavao da je od tužitelja primio novac te potom tvrdio kako je cjelokupni iznos zajma vratio,
- da je tuženik tužitelju vratio samo dio pozajmljenog iznosa pa je ostao dužan 22.540,85 EUR.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, sukladno uputi iz ukidbenog rješenja ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo i to čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) koji propisuje da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
11. Ovaj sud ponavlja kako u predmetnom parničnom postupku tužitelj tvrdi da je tuženiku krajem prosinca 2014. pozajmio iznos od 23.000,00 EUR i da se tuženik primljeni zajam obvezao vratiti do kraja kolovoza 2015., a tuženik spori da bi od tužitelja primio bilo kakav novčani iznos, a posebice da bi primio zajam kako to navodi tužitelj pa je na tužitelju bio teret dokaza da je zajam dat i pod kojim uvjetima (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
12. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je u dostatnom (pravnorelevantnom) stupnju sigurnosti (čl. 221.a ZPP-a) dokazao da je tuženiku predao iznos od 23.000,00 EUR i to u kuverti te činjenica da o istome između stranaka nije odmah izrađena pismena potvrda, već je ista izrađena naknadno, po ocjeni ovog suda, ne utječe na zakonitost predmetnog pravnog posla između stranaka niti ima utjecaja na obvezu tuženika da pozajmljeni iznos vrati tužitelju.
13. Naime, tužitelj je naveo da su primopredaji novca u kuverti nazočili svjedoci TE i AE te je svjedok TE potvrdio te navode, dok je svjedok AE iskazao kako nije nazočio primopredaji, ali da ima saznanja o navedenom pravnom poslu između stranaka pa iako svjedok AE negira da je nazočio primopredaji novca, ta činjenica nema odlučni utjecaj na pravilnost činjeničnog utvrđenja oko izvršene primopredaje.
14. Okolnost da ne postoji valjani pisani trag o prijemu novca, na dan kada je izvršena primopredaja, nije od utjecaja, jer je potvrda o istome izrađena naknadno, a sve u situaciji kada svjedok TE potvrđuje izvršenu primopredaju te kada sinovi tuženika potvrđuju da im je tuženik govorio o potraživanju tužitelja, dok je supruga tuženika također upoznata s potraživanjem tužitelja te je i sudjelovala u vraćanju dijela duga pa se radi o logičnim i životno uvjerljivim dokazima, koji su dali valjanu osnovu za zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kritičnog dana preuzeo navedeni iznos te da ga nije u cijelosti vratio tužitelju, u dogovorenom roku.
15. Isto tako i određene nejasnoće u iskazima svjedoka, kao i različito navođenje datuma primopredaje novca u opomeni pred tužbu i tužbi, odnosno iskazu tužitelja, ne dovode u sumnju zaključak da je predaja novca tuženiku stvarno izvršena, a iskazivanje o mjestu, vremenu i načinu isplate drugačije od sada utvrđenog može se pripisati proteku roka od više godina od dana pozajmice do dana davanja iskaza, kada zasigurno pamćenje nekih sporednih činjenica gubi na intenzitetu, a što se moglo dogoditi i u konkretnom slučaju.
16. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio i iskazivanje samog tuženika tijekom postupka, budući je isti iskazivao da nije pozajmio predmetni iznos, da bi zatim tvrdio kako je dužni iznos vratio tužitelju.
17. Pri tome, prava volja ugovornih (parničnih) stranaka, u svezi ugovora o zajmu koji je između parničnih stranka sklopljen, proizlazi iz ovjerene izjave tuženika, pri čemu tuženik nije dokazao da na njegovoj strani postoje mane volje koje bi tu izjavu činile pobojnom, a napose nije dokazao da je ista nastala kao posljedica kaznenog djela na njegovu štetu.
18. U situaciji postojanja navedene izjave o postojanju duga kao i činjenice da je u istoj naveden iznos koji je tuženik zaprimio, kao i rok do kojeg iznos treba vratiti, teret dokazivanja suprotnog bio je na tuženiku (čl. 9. ZOO-a). Tuženik tu činjenicu nije uspio dokazati pa je stoga pravilno prihvaćen zahtjev tužitelja za povratom pozajmljenog iznosa.
19. Nastavno na navedeno, valja reći da u situaciji različitih, međusobno suprotstavljenih navoda stranaka, kada je sud prvog stupnja uvjerljivijim i logičnijim pa i istinitijim prihvatio navode i argumente tužitelja, ničim nije povrijedio pravo tuženika već je samo adekvatno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a.
20. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud prema čl. 29. st. 1. ZOO-a utvrdio da je tuženik kao dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze pa duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Obzirom da je ranije postao pravomoćan dio odluke u kojem je tužitelj odbijen sa zakonskim zateznim kamatama od 21. kolovoza 2015. do 20. siječnja 2016., to je prvostupanjski sud zakonske zatezne kamate dosudio na predmetni iznos od 21. siječnja 2016.
21. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
22. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. ZPP-a).
21. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
