Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1541/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Jura Strgačić odvjetnik iz Zadra, protiv tuženika OTP banke Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić&Anić d.o.o. iz Splita, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 23. listopada 2023., poslovni broj P-2187/2022-18, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 23. listopada 2023., poslovni broj P-2187/2022-18 u pobijanom dijelu pod toč. I. i II.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., [osobni identifikacijski broj], (pravni sljednik HVB SPLITSKA BANKA d.d.), isplatiti tužitelju ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.966,79 EUR (188.112,29 kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 9,61 EUR (72,39 kn) od 12.12.2005.g. do isplate,

-4,27 EUR (32,17 kn) 0d 10.01.2006.g. do isplate,

-19,38 EUR (146,00 kn) 0d 12.03.2007.g. do isplate,

-15,38 EUR (115,88 kn) 0d 10.04.2007.g. do isplate,

-0,31 EUR (2,32 kn) 0d 11.06.2007.g. do isplate,

-1,10 EUR (8,28 kn) 0d 10.08.2007.g. do isplate,

-0,66 EUR (4,97 kn) 0d 10.09.2007.g. do isplate,

-9,01 EUR (67,87 kn) 0d 10.01.2008.g. do isplate,

-22,37 EUR (168,51 kn) 0d 11.02.2008.g. do isplate,

-41,39 EUR (3 11,87 kn) 0d 10.03.2008.g. do isplate,

-24,94 EUR (187,88 kn) 0d 10.04.2008.g. do isplate,

-13,27 EUR (99,99 kn) 0d 12.05.2008.g. do isplate,

-11,58 EUR (87,24 kn) 0d 10.06.2008.g. do isplate,

-8,02 EUR (60,42 kn) 0d 10.07.2008.g. do isplate,

-2,44 EUR (18,38 kn) 0d 11.08.2008.g. do isplate,

-5,45 EUR (41,06 kn) 0d 10.09.2008.g. do isplate,

-35,59 EUR (268,17 kn) 0d 10.10.2008.g. do isplate,

-59,87 EUR (451,08 kn) 0d 10.11.2008.g. do isplate,

-50,84 EUR (383,05 kn) 0d 10.12.2008.g. do isplate,

-102,40 EUR (771,55 kn) 0d 12.01.2009.g. do isplate,

-191,64 EUR (1.443,88 kn) 0d 10.02.2009.g. do isplate,

-217,25 EUR (1.636,83 kn) 0d 10.03.2009.g. do isplate,

-172,28 EUR (1.298,06 kn) 0d 10.04.2009.g. do isplate,

-164,27 EUR (1.237,73 kn) 0d 11.05.2009.g. do isplate,

-159,77 EUR (1.203,78 kn) 0d 10.06.2009.g. do isplate,

-168,83 EUR (1.272,03 kn) 0d 10.07.2009.g. do isplate,

-150,73 EUR (1.135,71 kn) 0d 10.08.2009.g. do isplate,

-158,95 EUR (1.197,62 kn) 0d 10.09.2009.g. do isplate,

-144,85 EUR (1.091,38 kn) 0d 12.10.2009.g. do isplate,

-157,39 EUR (1.185,84 kn) 0d 10.11.2009.g. do isplate,

-150,20 EUR (1.131,66 kn) 0d 10.12.2009.g. do isplate,

-238,17 EUR (1.794,48 kn) 0d 11.01.2010.g. do isplate,

-258,30 EUR (1.946,15 kn) 0d 10.02.2010.g. do isplate,

-195,03 EUR (1.469,44 kn) 0d 10.03.2010.g. do isplate,

-211,33 EUR (1.592,27 kn) 0d 12.04.2010.g. do isplate,

-234,78 EUR (1.768,95 kn) 0d 10.05.2010.g. do isplate,

-255,68 EUR (1.926,45 kn) 0d 10.06.2010.g. do isplate,

-295,76 EUR (2.228,43 kn) 0d 12.07.2010.g. do isplate,

-256,57 EUR (1.933,14 kn) 0d 10.08.2010.g. do isplate,

-356,14 EUR (2.683,33 kn) 0d 10.09.2010.g. do isplate,

-303,89 EUR (2.289,67 kn) 0d 11.10.2010.g. do isplate,

-314,00 EUR (2.365,87 kn) 0d 10.11.2010.g. do isplate,

-357,33 EUR (2.692,31 kn) 0d 10.12.2010.g. do isplate,

-414,60 EUR (3.123,80 kn) od 10.01.2011.g. do isplate,

-306,75 EUR (2.311,18 kn) od 10.02.2011.g. do isplate,

-326,09 EUR (2.456,93 kn) od 10.03. 2011.g. do isplate,

-298,72 EUR (2.250,74 kn) od 11.04.2011.g. do isplate,

-360,64 EUR (2.717,27 kn) od 10.05.2011.g. do isplate,

-403,08 EUR (3.037,03 kn) od 10.06.2011.g. do isplate,

-422,34 EUR (3.182,10 kn) od 11.07.2011.g. do isplate,

-636,34 EUR (4.794,53 kn) od 10.08.2011.g. do isplate,

-433,36 EUR (3.265,19 kn) od 12.09.2011.g. do isplate,

-403,08 EUR (3.037,03 kn) od 10.10.2011.g. do isplate,

-410,54 EUR (3.093,22 kn) od 10.11.2011.g. do isplate,

-407,78 EUR (3.072,45 kn) od 12.12.2011 g. do isplate,

-434,20 EUR (3.271,49 kn) od 10.01.2012.g. do isplate,

-452,66 EUR (3.410,60 kn) od 10.02.2012.g. do isplate,

-458,36 EUR (3.453,50 kn) od 12.03.2012.g. do isplate,

-444,94 EUR (3.352,36 kn) od 10.04.2012.g. do isplate,

-452,10 EUR (3.406,34 kn) od 10.05.2012.g. do isplate,

-459,49 EUR (3.462,02 kn) od 11.06.2012.g. do isplate,

-448,42 EUR (3.378,59 kn) od 10.07.2012.g. do isplate,

-447,38 EUR (3.370,75 kn) od 10.08.2012.g. do isplate,

-426,52 EUR (3.213,60 kn) od 10.09.2012.g. do isplate,

-433,64 EUR (3.267,23 kn) od 10.10.2012.g. do isplate,

-449,14 EUR (3.384,03 kn) od 12.11.2012.g. do isplate,

-444,21 EUR (3.34692 kn) od 10.12.2012.g. do isplate,

-451,33 EUR (3.400,55 kn) od 10.01.2013.g. do isplate,

-431,11 EUR (3.248,16 kn) od 11.02.2013.g. do isplate,

-423,29 EUR (3.189,25 kn) od 11.03.2013.g. do isplate,

-445,59 EUR (3.357,30 kn) od 10.04.2013.g. do isplate,

-423,76 EUR (3.192,82 kn) od 10.05.2013.g. do isplate,

-412,26 EUR (3.106,16 kn) od 10.06.2013.g. do isplate,

-399,29 EUR (3.008,43 kn) od 10.07.2013.g. do isplate,

-415,17 EUR (3.128,12 kn) od 12.08.2013.g. do isplate,

-423,87 EUR (3.193,68 kn) od 10.09.2013.g. do isplate,

-432,14 EUR (3.25599 kn) od 10.10.2013.g. do isplate,

-433,98 EUR (3.269,78 kn) od 11.11.2013.g. do isplate,

-444,91 EUR (3.352,19 kn) od 10.12.2013.g. do isplate,

-350,06 EUR (2.637,54 kn) od 10.01.2014.g. do isplate,

-179,09 EUR (1.349,37 kn) od 10.02.2014.g. do isplate,

-184,67 EUR (1.391,36 kn) od 10.03.2014.g. do isplate,

-183,64 EUR (1.383,60 kn) od 10.04.2014.g. do isplate,

-174,64 EUR (1.315,82 kn) od 12.05.2014.g. do isplate,

-173,33 EUR (1.305,98 kn) od 10.06.2014.g. do isplate,

-181,13 EUR (1.364,75 kn) od 10.07.2014.g. do isplate,

-189,06 EUR (1.424,49 kn) od 11.08.2014.g. do isplate,

-193,18 EUR (1.455,53 kn) od 10.09.2014.g. do isplate,

-193,66 EUR (1.459,14 kn) od 10.10.2014.g. do isplate,

-201,24 EUR (1.516,24 kn) od 10.11.2014.g. do isplate,

-203,59 EUR (1.533,98 kn) od 10.12.2014.g. do isplate,

-206,67 EUR (1.557,13 kn) od 12.01.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.02.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.03.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.04.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 11.05.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.06.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.07.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.08.2015.g. do isplate,

-186,34 EUR (1.404,00 kn) od 10.09.2015.g. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne Stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne Stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne Stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., [osobni identifikacijski broj], (pravni sljednik HVB SPLITSKA BANKA d.d.), da tužitelju ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.974,48 EUR-a /37.480,22 HRK, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne Stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. U preostalom dijelu od presuđenog do zatraženog zahtjev tužitelja za naknadom troška je odbijen kao neosnovan."

2. Ovu presudu u dijelu pod toč. I. pravovremeno podnesenom žalom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku pod toč. II., s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žaba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 24.966,79 EUR (188.112,29 kn) po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 90041/05. od 3. studenog 2005.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d. 3. studenog 2005. zaključen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 263.000,00 CHF, da je Ugovorom određena kamatna stopa od 4,99% i da je promjenjiva, da je kredit odobren na rok od 25 godina, da je ugovoreno da se otplata kredita vrši u 300 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća odnosno isplate.

7.1. Među strankama nije sporno i razvidno je iz priloženog spisa predmeta da je između tužitelja i prednika tuženika 30. lipnja 2016. zaključen Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu br. 90041/05. sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15. – dalje ZID ZPK) koji su sklopili radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je Dodatkom br. 2. Utvrđena razlika u iznosu od 2.854,11 EUR između uplaćenih sredstava po kreditu i simuliranih obveza, a koja predstavlja dug koji je tužitelj kao dužnik dužan podmiriti kreditoru te da je između stranaka sklopljen Sporazum o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu kojim je utvrđen sveukupan dug od 2.854,11 EUR koji je korisnik kredita dužan namiriti kreditoru, te se korisnik kredita/dužnik obvezao otplaćivati uvećanu glavnicu.

8. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je podigao namjenski stambeni kredit, da je od strane banke bio savjetovan da uzme kredit u švicarcima kao najpovoljniji, da nije bio posebno upozoren na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu jer mu je rečeno da je to jako stabilna valuta već godinama, da je dobio tipski ugovor, da se ni o kojoj odredbi ugovora nije pregovaralo niti je imao tu mogućnost iz razloga što mu je ponuđen ugovor koji je već bio sastavljen, te da mu u momentu sklapanja ugovora nije bila poznata takozvana izlazna naknada koja se odnosila na prijevremenu otplatu kredita, a koja je kako se ispostavio prilikom zatvaranja kredita iznosila 4% od glavnice.

9. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je banka bez osnove stekla iznos od 188.112,29 kn (24.966,79 EUR) u slučaju da je od početka otplate kredita do dana konverzije (30. rujna 2015.) pri izračunu iznosa anuiteta primijenjen fiksni početni tečaj na dan isplate kredita (11.11. 2005. izvršena isplata kredita) i da je za cijelo vrijeme otplate obračunata kamata u visini određenoj Ugovorom o kreditu, dakle bez jednostranih povećanja kamatne stope od strane banke, a koja početna kamatna stopa utvrđena ugovorom je iznosila 4,99%.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003-dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013., donesenom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2024. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i ugovorom utvrdili egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

14. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati, kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZPP-a.

16.1. Navedene odredbe suprotne su i temeljnim načelima obveznog prava načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i dužnosti suradnje (članak 3., 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23. – dalje ZOO).

17. Sporno je između parničnih stranaka ima li tužitelj pravo na kondemnatorni zahtjev za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i u slučaju kad su stranke nakon sklapanja Ugovora o kreditu provele konverziju u skladu sa zakonskim propisima sadržanim u odredbama ZID ZPK/15.

18. Uzimajući u obzir da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je u razdoblju otplate kredita do dana konverzije zbog povećanja kamatne stope, te zbog povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita utvrđeno postojanje preplate u iznosu od 188.112,29 kn/24.966,79 EUR, te da konverzijom Dodatkom br. 2. i Sporazumom o podmiri duga nije utvrđeno postojanje preplate u korist tužitelja već postojanje duga u ukupnom iznosu od 2.854,11 EUR koji je tužitelj dužan namiriti tuženiku, to ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju provođenje konverzije nije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da nije ispravljen položaj tužitelja u odnosu na posljedice do kojih je dovelo ugovaranje ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da tužitelj iako je provedena konverzija ima pravo na restitucijski zahtjev.

19. S pravom je stoga prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 24.966,79 EUR (188.112,29 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

19.1. Naime, prema pravnom shvaćaju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev 1096/2922-2 od 8. studenog 2022. sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15. ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

19.2. I iz odluke Suda Europske unije broj C-118/17. od **.**.2019. (IG protiv Erste Bank Hungari Zit.) može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.

20. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka 2. ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF, te da nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev za isplatu.

20.1. Naime, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru tužitelj se nije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

20.2. Da tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba osnovnog ugovora o kreditu proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2868/2918-2 od 12. veljače 2019.

21. S pravom je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja.

21.1. Naime prema objedinjenom pravnom shvaćaju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21.2. Od pravomoćnosti odluke pak koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 11. lipnja 2019., nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a).

22. S pravom prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži na način da od preplate oduzme manje plaćeni iznos, s obzirom da spomenuta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužitelj potražuje razliku s osnova ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu.

23. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović