Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-2038/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, na temelju generalne punomoći broj Su-1400/19, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4466/2024-9 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4466/2024-9 od 29. kolovoza 2025. pod toč. I., II. i III. izreke.

II. Žalba tužitelja na odluku o trošku pod toč. III. izreke presude suda prvog stupnja se djelomično uvažava, preinačava se odluka o trošku i sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 EURA sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025., pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Strankama se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom t. 3. Ugovora o kreditu broj 078-50-5165179, sklopljenog 17. studenoga 2008. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i tužitelja IL, kao korisnika kredita, kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu 1,00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 520,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. studenoga 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 559,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu, te u odluci o trošku (toč. I. do III. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj pravovremeno odnesenom žalbom pobija odluku o trošku (toč. III. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka o trošku preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispitao sve bitne navode stranaka, nije povrijedio pravo na jednakost oružja, pa prvostupanjska presuda nije u suprotnosti s odlukama Ustavnog suda poslovni broj U-III-5038/2015 od 22. srpnja 2018. i U-III-4150/2010 od 12. siječnja 2015. na koje se u žalbi poziva tuženik.

7. Nastavno, prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga presude nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 17. studenoga 2008., da je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit s flexi otplatom bez početka u iznosu od 85.140,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. i 5. Ugovora).

9. U čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena je naknada od 1% od iznosa kredita, jednokratno, uplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

10. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih pisanih dokaza, te na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja utvrdio da je naknada za obradu kredita bila sadržana u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru trgovca, da tužitelj s djelatnikom banke nije pojedinačno pregovarao o visini naknade, da potrošač nije mogao utjecati na sadržaj čl. 3. Ugovora, da je ova odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 79/07.), nepoštena zbog povrede načela transparentnosti, te ništetna po odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a koja glasi: Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, te pod toč. 13. i 14. obrazloženja presude dao iscrpne, i valjane razloge o prihvaćanju tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke, koje u cijelosti prihvaća ispravnim ovaj sud.

11. Tuženiku valja ukazati da je prvostupanjski sud razmotrio sve odlučne činjenice koje su od značaja za ocjenu ništetnosti čl. 3. Ugovora o kreditu, dao valjane razloge zašto je čl. 3. Ugovora nepošten i ništetan. Tuženik, na kome leži teret dokaza, nije dokazao da se o čl. 3. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, za koje je točno svrhe potrošač platio naknadu za obradu kredita, pa stoga u žalbi ne može s uspjehom prigovarati činjeničnim utvrđenjima, zaključcima i pravilnosti u primjeni materijalnog prava glede osnovanosti zahtjeva pod toč. I. izreke. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda je u skladu s već ustaljenom sudskom praksom sudova (Revd- 637/2024 od 12. studenoga 2024. i Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024.).

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju naplaćena naknada 26. studenoga 2008., o restitucijskom zahtjevu odlučio po odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111., a o tijeku zateznih kamata po odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Prigovor zastare prvostupanjski sud je ispravno odbio kao neosnovan, a odbijanje prigovora zastare je u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

13. Tuženiku valja na žalbene navode odgovoriti da je prvostupanjski sud o kondemnatornom dijelu zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo, da za ocjenu prigovora zastare nije od značaja kada je tražbina tužitelja dospjela.

14. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora je nepošten od dana stjecanja koristi (tj. od dana naplate naknade), pa je dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana naplate naknade za obradu kredita (čl. 1115. ZOO).

15. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva (toč. II. izreke).

16. Budući je prema dokazima sadržanim u spisu tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 EURA i na presudu 26,54 EURA, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispravno odlučio kada je tužitelju dosudio trošak plaćenih sudskih pristojbi (čl. 155. ZPP-a).

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno tužitelju odobrio trošak sastava podneska od 3. lipnja 2025. (50 bodova – Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

18. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 520,65 EURA i za donošenje svoje odluke dao ispravne razloge u toč. 20. obrazloženja.

19. Tužitelju valja odgovoriti da nije od značaja za određivanje vrijednosti predmeta spora što je istaknut i deklaratorni zahtjev, jer se o ništetnosti čl. 3. Ugovora o kreditu može odlučiti kao prejudicijelnom pitanju (čl. 12. ZPP-a).

20. U svezi troška objave presude, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakon kada tužitelju nije priznao trošak objave presude, i da je takvo shvaćanje prvostupanjskog suda suprotno shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.

21. Stoga je samo u tom dijelu uvažena žalba tužitelja na odluku o trošku (ukupno osporeno 625,00 EURA), te preinačena odluka o trošku na način da je tužitelju dosuđen daljnji trošak od 100,00 EURA uvećan za stopu PDV-a od 25%, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (čl. 155. ZPP-a i Tbr. 9. toč. 3. Tarife.).

22. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, te da je tužitelj uspio sa žalbom u neznatnom dijelu, strankama nisu priznati troškovi sastava žalbi (čl. 166. st.1. ZPP- a).

23. Temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš