Poslovni broj: Usž-3001/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, kojeg zastupa opunomoćenica ĐĐ, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1.) Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29 a, 2.) BĐ iz [adresa], 3.) IĐ iz [adresa]. i 4.) MĐ iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26 a, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja i zainteresiranih osoba 2.) do 4.) protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2526/2023 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2526/2023 od 27. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba 2.) do 4.) za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 942-01/21-01/123, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 27. srpnja 2023. i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela-Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/00067, URBROJ: 2181/1- 13/565-21-60 od 24. veljače 2021. te je tužitelju naloženo zainteresiranim osobama 2.) do 4.) naknaditi trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 EUR u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok je njihov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 24. veljače 2021. kojim je zainteresiranim osobama 2.) do 4.), svakome u 1/3 dijela, utvrđeno pravo na naturalni povrat 642/19162 idealnog dijela zemljišta označenog kao čest. zem [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 19162 m[2] , a koji dio je nastao od dijela oduzetog neizgrađenog građevinskog zemljišta ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 730 m2, kao obveznik povrata određen je tužitelj, dok je ujedno zainteresiranim osobama naloženo vratiti revalorizirani iznos naknade primljene za oduzeto predmetno zemljište koje je predmet povrata.

3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je sud u osporenoj presudi prihvatio stajalište tuženika iako takav stav nije osnovan s obzirom na izvedene dokaze. Navodi kako sud ni tuženik nisu ocijenili sve predložene dokaze, stoga smatra da je povrijeđeno načelo slobodne ocjene dokaza. Smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat predmetnog oduzetog zemljišta. Naime, sud svoju odluku temelji na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka Nikše Krstulovića, dok istovremeno zanemaruje sve ostale činjenice i dokaze iz predmetnog spisa. Ovo stoga jer je nesporno utvrđeno u tijeku postupka da je predmetno zemljište postalo društveno vlasništvo te dodijeljeno općini Split na trajno korištenje radi formiranja novih građevinskih parcela za izgradnju objekata kolektivne stambene izgradnje, uređenja terena oko tih objekata i izgradnje obodnih saobraćajnica nove stambene jedinice S- 4, na predjelu Mertojak u Splitu. Elaboratom iz 1977. godine te Provedbenim urbanističkim planom stambene jedinice Mertojak od predmetnog oduzetog zemljišta formirana je nova građevinska parcela oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 208.096 m2, koja predstavlja zemljište za uređenje okoliša. Stoga zaključuje kako je pretežita površina oduzete nekretnine konzumirana u površini današnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kako nekretnina nije oduzeta radi stambene izgradnje već je ista deposedirana radi uređenja okoliša, odnosno realizacije zelenih površina unutar stambenog naselja, a sve sukladno navedenom Provedbenom urbanističkom planu te elaboratu iz 1977. godine. Ističe da iz spisa proizlazi da se dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio obuhvaća pretežitu površinu oduzete čestice, nalazi u obuhvatu Generalnog urbanističkog plana Splita, u zoni Z1-javni park. Drugim riječima, današnji status predmetne oduzete nekretnine identičan je namjeni koja je utvrđena prilikom oduzimanja nekretnine. Stoga ističe da bi se naturalnim vraćanjem oduzete nekretnine bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine budući da predmetna nekretnina zajedno s dovršenim i izgrađenim dijelom tog građevinskog područja čini prostornu cjelinu, odnosno izgrađeni dio građevinskog područja. Navodi kako se ujedno radi o imovini koja je nedjeljiv sustav komunalne djelatnosti, koja je izuzeta iz pravnog prometa te na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva trećih fizičkih osoba. Ističe da se na predmetnoj nekretnini nalazi i asfaltiran put koji istu presijeca, a da se u naravi radi o pješačkoj komunikacijskoj stazi unutar zelene površine koju koriste učenici Osnovne škole Mertojak, a da se povremeno koristi i kao vatrogasni put. Upravo postojanje navedenog pješačkog puta govori u prilog tome da predmetna nekretnina predstavlja održavanu zelenu površinu te da je zemljište privedeno namjeni radi koje je i oduzeto. Navodi kako sud nije ocijenio prigovor tužitelja da je bivšim vlasnicima isplaćena pravična novčana naknada za predmetno oduzeto zemljište, kulture i poboljšice te da im je za eksproprirani objekt dodijeljena zamjenska imovina. Zaključuje kako se u konkretnom slučaju radi o zemljištu privedenom namjeni u smislu odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi te je isključeno pravo na naturalni povrat istog. Ističe kako sud u osporenoj presudi nije ocijenio ranije istaknute prigovore o povredi odredbe članka 183. i 185. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da iz spisu priloženih dokaznih prijedloga proizlazi da zainteresiranim osobama 2.) do 4.) pripada pravo na naknadu za oduzetu nekretninu. Predlaže ukinuti osporenu presudu te je vratiti na ponovni postupak. 4. Zainteresirane osobe 2.) do 4.) žalbom osporavaju točku II. izreke presude upravnog suda u dijelu u kojem su iste odbijene za više zatraženu naknadu troškova upravnog spora i to iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ističu da podnesci kojima su se očitovale na tužbene navode nisu bili usmjereni na stvaranje dodatnog troška, već je istima bio cilj da se ukazivanjem na izvedene dokaze pred upravnim tijelima, važeće propise i sudsku praksu omogući i zaštiti stranke u ostvarenju njihovog prava koje im pripada. Osim toga, sudu su dostavljeni u zakonskom roku, odnosno više od 15 dana od dana održavanja ročišta te tužitelj tijekom postupka nije osporio niti točnost niti osnovanost navoda iznesenih u predmetnim podnescima. Stoga zaključuje da sud neosnovano odbija trošak sastava dvaju podnesaka zainteresiranih osoba uz obrazloženje da isti nisu od značaja za donošenje odluke u konkretnom slučaju. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijani dio točke II. izreke presude upravnog suda te naložiti tužitelju naknaditi zainteresiranim osobama daljnji trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a kao i trošak za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR.

5. Tuženik i ostale zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem zainteresiranim osobama temeljem odredbe članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi) pripada pravo na naturalni povrat dijela oduzetog neizgrađenog građevinskog zemljišta, ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nakon što je u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrđeno da isto nije privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi.

9. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev, dok je stavkom 5. iste zakonske odredbe propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište oduzeto pravnom predniku zainteresiranih osoba temeljem rješenja Skupštine Općine Split, Komisije za imovinsko pravne poslove, broj: 07/UP-I-191/2- 1978 od 24. siječnja 1978. te je dano na trajno korištenje Općini Split radi pripreme i uređenja istog, radi formiranja novih građevinskih parcela za izgradnju kolektivne stambene izgradnje, uređenja terena oko tih objekata i izgradnje obodnih saobraćajnica nove stambene jedinice S-4 na predjelu „Mertojak“ u Splitu. Također nije sporno da se predmetno zemljište sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi nalazilo unutar GUP-a Grada Splita u zoni stanovanja visoke gustoće, dok se danas nalazi u zoni Z1-javni park. Iz spisu priloženog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Nikše Krstulovića od 30. prosinca 2016. proizlazi da predmetni dio oduzetog zemljišta koji je u geodetskoj skici izrađenoj u svrhu povrata oduzete imovine z.k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) izrađenoj po „Nivelir“ d.o.o. od 3. prosinca 2012. označeno kao lik „A“, u naravi predstavlja neuređeno zemljište koje nije privedeno namjeni budući da na istom nije izgrađen objekt, niti je izvršena priprema za izgradnju, niti je provedena infrastruktura te je mišljenja da se naturalnim povratom predmetnog dijela nekretnine ne bi okrnjila prostorna cjelovitost kao ni namjena prostora i imovine. Pored toga, poljski put koji prolazi središnjim dijelom predmetnog dijela zemljišta ne predstavlja službeni put, odnosno „komunikacijsku pješačku stazu“ do OŠ „Mertojak“ s obzirom da je na z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena pješačka staza širine 3,50 m. 11. S obzirom da je građevinski vještak kao ovlaštena i stručna osoba u konkretnom slučaju utvrdio da predmetni dio oduzetog zemljišta nije priveden namjeni radi koje je oduzet te se njegovim vraćanjem u vlasništvo zainteresiranim osobama ne bi okrnjila prostorna cjelovitost niti namjena prostora, to su upravna tijela, i po ocjeni ovog Suda, pravilno donijela odluku sukladno rezultatima nalaza navedenog građevinskog vještačenja, a koje stajalište je pravilno potvrđeno osporenom presudom. Drugim riječima, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o zemljištu koje nije privedeno namjeni u smislu naprijed citirane odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi, to je osnovano primjenom stavka 1. iste zakonske odredbe usvojen zahtjev zainteresiranih osoba za naturalni povrat predmetnog dijela oduzetog zemljišta.

12. Osim toga, ovaj Sud ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi tužitelj u bilo kojoj fazi postupka, uključujući i upravni spor, prigovarao rezultatima građevinskog vještačenja ili osobi vještaka koja je provela vještačenje u konkretnom slučaju. To stoga što iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj dana 23. studenog 2016. primio na znanje dopis prvostupanjskog upravnog tijela od 21. studenog 2016. kojim se zainteresirane osobe poziva na dostavu vještva s obzirom da ranije imenovani vještak zbog prezauzetosti nije mogao izraditi vještvo u zadanom roku, kao i da su nakon dostave građevinskog vještva od strane zainteresiranih osoba održane usmene rasprave pred prvostupanjskim tijelom uz nazočnost opunomoćenice tužitelja, međutim ista nikad nije osporavala tako izrađeno i dostavljeno građevinsko vještvo od strane zainteresiranih osoba. Stoga ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi povrede zakonskih odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) koje se odnose na pravila vještačenja na koje upućuje tužitelj u svojoj žalbi.

13. Ostali žalbeni prigovori koje je tužitelj iznosio i tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog spora nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer istima zapravo ukazuje na iste činjenice i dokaze na kojima se temelji pobijana presuda, ali ih drugačije tumači, iznoseći svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava.

14. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je pravilno temeljem odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) obvezan snositi opravdane troškove upravnog spora zainteresiranim osobama 2.) do 4.). Pri tome su i po ocjeni ovog Suda, zainteresiranim osobama 2.) do 4.) kao opravdani izdaci u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a priznati trošak sastava odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište za raspravu održanu dana 27. veljače 2025. te im je utvrđen i priznat iznos za navedene opravdane izdatke sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

15. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zainteresiranih osoba 2.) do 4.) izjavljena protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem su odbijeni za preostali dio zatraženog troška upravnog spora. To stoga jer se, suprotno žalbenim navodima, trošak podneska od 2. rujna 2024. i 25. veljače 2025. ne može ocijeniti kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a budući da isti nisu bili nužni za vođenje upravnog spora kako je pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Osim toga, održavanjem ročišta dana 27. veljače 2025. koje u konkretnom slučaju predstavlja opravdan izdatak, zainteresiranim osobama je dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje predmetne upravne stvari pa su tako imali mogućnost isticati navode iz ranije podnesenih podnesaka.

16. Imajući u vidu sve navedeno, nema osnove za usvajanje predmetnih žalbi tužitelja i zainteresiranih osoba 2.) do 4.).

17. Kako zainteresirane osobe 2.) do 4.) nisu uspjele sa žalbom, to im u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

18. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u točki I. izreke presude, dok se odluka o trošku (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner