Poslovni broj: Usž-3501/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Eko-flor plus d.o.o. iz Oroslavja, Mokrice 180 c, zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova 22, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Grada Vukovara 33, radi razvrstavanja građevina, građevinskih dijelova i prostora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 4524/2024 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4524/2024 od 4. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-245-02/24-08/21, URBROJ: 511-01-361-24-2 od 26. kolovoza 2024., dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
2. Navedenim rješenjem tuženika građevine, građevinski dijelovi i prostori tužitelja na lokaciji u Zagrebu, Radnička cesta 173 k razvrstani su u II a kategoriju ugroženosti od požara te su mu naložene mjere zaštite od požara navedene u točki 2. izreke tog rješenja.
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tuženik osporava presudu prvostupanjskog upravnog suda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe u bitnom kako je tužitelj uz tužbu dostavio svu dokumentaciju koja je istom dostavljena od strane Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove. Naime, prilikom donošenja rješenja tuženika uzeto je u obzir da se u građevinama i prostorima tužitelja na lokaciji u Zagrebu, Radnička cesta 173 k uskladišćuje od 1000 do 5000 tona svih vrsta otpada, da je kapacitet za proizvodnju ili preradu od 80 do 140 tona/dan, da uskladišteni otpad ima veliko požarno opterećenje, da se skladišti u prostoru i građevinama koje nisu izvedene za tu namjenu prema europskoj smjernici za obradu i skladištenje otpada European guideline cefpa No 32, 2014. godina, a naročito da su učestali požari na lokacijama na kojima se skladišti i oporabljuje otpad te su isti popraćeni velikom materijalnom štetom i štetom za okoliš. S obzirom da prostori tužitelja nisu prilagođeni za prikupljanje, sortiranje, oporabu i skladištenje otpada kao i da nemaju izvedene sustave zaštite od požara, hidrantsku mrežu i dr., inspektor zaštite od požara, eksploziva i oružja donio je temeljem odredbe članka 43. Zakona o zaštiti od požara rješenje o požarno preventivnim mjerama, KLASA: UP/I-254-02/25-06/183, URBROJ: 511-01-361-24-2 od 24. srpnja 2024. zbog privremeno povećanog požarnog rizika. Istim rješenjem je tužitelju između ostalog naloženo osigurati vatrogasno dežurstvo. Dalje navodi kako se mjere određene rješenjem od 24. srpnja 2024. te mjere određene rješenjem tuženika ne zbrajaju, odnosno ukoliko bi se izvršila mjera iz jednog rješenja, zadovoljena bi bila i mjera određena drugim rješenjem. Ističe da u trenutku kad tužitelj glede predmetnog prostora ispuni europske smjernice za obradu i skladištenje otpada mjere određene rješenjem od 24. srpnja 2024. više neće biti potrebne te će se rješenje staviti van snage. Mjere određene rješenjem tuženika ostaju na snazi sve dok ne dođe do izmjene prostora i građevina te uvjeta za oporabu otpada na predmetnoj lokaciji. Vatrogasno dežurstvo je potrebno osigurati jer se radi o velikom požarnom opterećenju i objektima koji nisu prilagođeni oporabi otpada s obzirom na učestalost požara. Ističe kako nije izvršena dopuna sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 7. studenog 2024. budući da je sud dobio cijeli spis, odnosno u istom nema ništa dodatno što bi se moglo dostaviti, dok je u osporenom rješenju detaljno obrazloženo radi čega je isto donijeto. Zaključno navodi da su mjere određene rješenjem tuženika opravdane te da je prvostupanjski upravni sud dobio svu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže. Stoga predlaže usvojiti žalbu i ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti osporenu presudu.
4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tuženika.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog suda ocijenjeno je nezakonitim rješenje tuženika primjenom odredbe članka 48. stavak 4. ZUS-a prema kojoj je tuženik uz odgovor na tužbu dužan dostaviti sudu sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.
8. U konkretnom slučaju nije sporno da je prvostupanjski sud rješenjem, poslovni broj: Us I-4524/2025-2 od 7. studenog 2024. tuženiku dostavio tužbu tužitelja uz poziv da u roku od 30 dana sudu dostavi odgovor na tužbu zajedno sa svim spisima koji se odnose na predmetnu upravnu stvar te uz upozorenje da sud može riješiti spor i bez spisa predmeta ukoliko tuženik ne postupi po predmetnom rješenju. Iz spisu priložene dostavnice proizlazi da je tuženik predmetno rješenje suda zaprimio dana 8. studenog 2024. godine.
9. S obzirom da tuženik niti ne osporava da je zaprimio predmetno rješenje prvostupanjskog suda, a nesporno nije postupio po istom i dostavio odgovor na tužbu zajedno sa spisom predmeta upravnog postupka iako je bio upozoren na pravne posljedice propuštanja, to je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog Suda, pravilno ocijenio nezakonitim rješenje tuženika uz obrazloženje da ne može otkloniti prigovor tužitelja da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu. To stoga jer sud u trenutku donošenja osporene presude koja je donesena nakon isteka roka određenog rješenjem suda od 7. studenog 2024., nije mogao znati koju dokumentaciju sadrži spis tuženika budući da tuženik nesporno nije postupio po navedenom rješenju prvostupanjskog suda i dostavio odgovor na tužbu zajedno sa spisom predmeta, a pritom je bio obaviješten na pravne posljedice propuštanja.
10. Slijedom navedenog, prigovori koje tuženik navodi u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju.
11. Kako tuženik prigovorima istaknutim u žalbi nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, pri čemu su pravno relevantne činjenice pravilno utvrđene te je na tako utvrđene činjenice pravilno primijenjeno materijalno pravo, to nema osnove za usvajanje žalbe.
12. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
