REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3278/2024-4

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Monte Botte d.o.o., Umag, Tribje 21, kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Bravar, odvjetnica u Rijeci, Riva 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 443/2023-13 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-443/2023-13 od 29. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom (točka I izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/22-02/569, URBROJ: 531-7-1-3- 1/4-23-6 od 28. veljače 2023. i rješenja Općine Višnjan, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalni sustav, prostorno planiranje i gradnju, KLASA: UP/I-361-03/20- 01/000010, URBROJ: 2167-03-01/19-01-21-0011 od 22. ožujka 2021. Također je istodobno točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim je odbačen (pravilno odbijen) zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za stambeno-gospodarske građevine za vlastite potrebe i turizam na seoskom gospodarstvu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je u ovom upravnom sporu ključno pitanje da li su tada važeće odredbe prostornih planova omogućavale gradnju na zemljištu izvan građevinskog područja pod propisanim uvjetima svim pravnom subjektima ili samo registriranim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Prvostupanjski sud poistovjećuje pojmove turizam na seoskom gospodarstvu i turizam na seoskom domaćinstvu s pojmom seljačkog gospodarstva, iako navedeni pojmovi nemaju isto značenje. Tužitelj smatra da se turizam na seoskom gospodarstvu ili seoskom domaćinstvu odnosi isključivo na oblik turističke usluge, a ne na investitora odnosno podnositelja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Na predmetnoj nekretnini ne može se graditi građevina za bilo koju drugu djelatnost, već isključivo za turizam na seoskim gospodarstvima. Tumačenje pojma turizma na seoskom gospodarstvu dalo je i Ministarstvo turizma u svom Priručniku za bavljenje seoskim turizmom. Prvostupanjski sud je izveo zaključak o intenciji donositelja prostornog plana odnosno omogućavanju gradnje stambeno-gospodarskih građevina isključivo registriranim obiteljskim seoskim domaćinstvima, dok su sve druge osobe onemogućene u tome. Prema sada važećem Prostornom planu Istarske županije („Narodne novine“, broj 9/16.) izvan građevinskog područja ne mogu se planirati stambene i pomoćne građevine za vlastite (osobne) potrebe i za potrebe seoskog turizma. Smatra da bi se na taj način propisalo i predmetnim prostornim planom da je intencija donositelja bila da se navedena gradnja omogući samo registriranim OPG-ovima. Ističe i da u svom popisu registriranih djelatnosti ima, između ostalog, poljoprivrednu djelatnost. U postupku je povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa propisano člankom 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP). Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar i poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te da se tuženika obveže na snošenje troškova spora. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu, iako je uredno pozvan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole za gradnju stambeno-gospodarskih građevina po zahtjevu tužitelja zbog neusklađenosti s prostornoplanskom dokumentacijom.

7. Prvostupanjski sud je pri tom uputio na odredbe Prostornog plana uređenja Općine Višnjan („Službeni glasnik Grada Poreča“, broj 6A/02. i „Službeni glasnik Općine Višnjan“, broj 2/07., 2/14. i 1/16. -dalje: PPUOV). kojima je regulirano građenje izvan građevinskog područja. Prema odredbi članka 70.a stavka 1. PPUOV-a stambeno-gospodarske građevine za vlastite potrebe i za turizam na seoskim domaćinstvima, između ostalog, mogu se graditi na zemljišnom kompleksu sastavljenom od vrijednih obradivih tla i/ili ostalih obradivih tla. Također, prema odredbi članka 70b. stavka 1. PPUOV-a stambeno-gospodarske građevine za vlastite potrebe i za turizam na seoskim gospodarstvima predstavljaju kompleks zgrada koji se sastoji najmanje od stambene zgrade i gospodarskih zgrada. Prema stavku 2. istog članak seljačko domaćinstvo koje gostima pruža usluge smještaja može prostor za smještaj imati unutar stambene zgrade ili unutar jedne ili više zgrada za smještaj, a seljačko domaćinstvo koje gostima priprema i pruža usluge prehrane, pića i napitaka mora u sklopu stambene zgrade, jedne od zgrada za smještaj gostiju ili zasebne građevine imati ugostiteljske sadržaje odgovarajućeg kapaciteta opremljene i uređene za pripremu i konzumiranje hrane sukladno propisima o pružanju ugostiteljskih usluga u seoskom domaćinstvu, a može i na otvorenom prostoru imati pomoćne građevine i naprave za pripremu hrane na tradicionalni način.

8. Iz navedenih odredbi prostornog plana prvostupanjski sud zaključuje da je građenje stambeno-poslovnih građevina izvan građevinskog područja dopušteno samo na seoskim gospodarstvima. Nadalje, odredbom članka 2. točke 4. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 2/02), propisano je da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti te odredbom članka 32. stavka 1. da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovni oblik proizvodnog organiziranja u poljoprivredi te se prema odredbi članka 40. stavka 1. točke 1. i 2. upisuje u upisnike. Također, prema odredbi članka 2. Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu („Narodne novine“, broj 22/96., 38/96., 47/97., 25/99 i 29/00. -dalje: Pravilnik) seljačko domaćinstvo je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava sukladno Zakonu o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 2/02. i 83/02.) i koje pruža ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

9. Kraj nesporne činjenice da tužitelj nije obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo kao i da na predmetnom zemljištu, na kojem je planiran predmetni zahvat u prostoru, nije registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a imajući na umu naprijed citirane odredbe ovdje mjerodavnog PPUOV kao i Zakona o poljoprivredi i Pravilnika, prema kojima se stambeno-gospodarske građevine za vlastite potrebe i za potrebe turizma mogu graditi isključivo na seoskim gospodarstvima odnosno na područjima koja su pod upravom registriranog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, to je i prema ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio zakonitim potvrđivanje odbijanja zahtjeva za izdavanje odobrenja tužitelju za gradnju predmetnih građevina izvan građevinskog područja.

10. Tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

11. Kako je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima spisa predmeta te pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke, a budući da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II izreke), u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić