Poslovni broj: Ovr-2477/2025-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zast. po pun. Ivanu Zoriću, odvjetniku u OD Zorić & partneri j.t.d. u Zagrebu protiv ovršenika ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Marku Baliću, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 16. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 3. kolovoza 2022. temeljem osnove za plaćanje – presude Općinskog suda u Zagrebu posl br. Pn-2294/05 od 19. listopada 2005., kao neosnovan.
II. O naknadi troškova odlučit će se u daljnjem tijeku postupka.
i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Kod ovog suda je 2. listopada 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 3. kolovoza 2022. temeljem osnove za plaćanje – presude Općinskog suda u Zagrebu posl br. Pn-2294/05 od 19. listopada 2005 .
2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je invalid Domovinskog rata, da prima invalidsku mirovinu i jedva preživljava, a ovrhovoditeljeva tražbina po dugu iznosi 7.028,71 eur te smatra kako predmetna izravna naplata nije na zakonu osnovana. Nadalje navodi da je ovrhovoditelj predao FINI-Zagreb izravnu naplatu po proteku deset godina od kada je ta isprava stekla svojstvo ovršnosti i pravomoćnosti te ovršeniku blokirao njegov račun, zaplijenio njegova skromna primanja koja ostvaruje sa osnove svoje invalidske mirovine. Ovršenik smatra da ovrhovoditelj nema pravne osnove zatražiti izravnu naplatu protiv ovršenika, pogotovo ne s osnove po kojoj je u zastari i da se takva isprava ne može podnijeti na naplatu nakon proteka tolikog vremena. Slijedom navedenog, predlaže da sud posebnim rješenjem naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenjem posebno odluči da je pljenidba i prijenos nedopuštena uz povrat zaplijenjenih sredstava.
3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika. U očitovanju ovrhovoditelj navodi da se protivi prijedlogu ovršenika u cijelosti i da ovršenik podnošenjem prijedloga zlouporabljuje svoja postupovna prava jer je isti paušalne naravi, neutemeljen i kao takav usmjeren na odugovlačenje postupka i izbjegavanje podmirenja predmetne tražbine. U odnosu na prigovor zastare ovršenika, ovrhovoditelj navodi kako ovršenik ističe prigovor zastare navodeći kako je protekao 10 godišnji zastarni rok prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Navedenu tvrdnju ovršenika smatra u cijelosti neosnovanom jer je nakon donošenja pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, Pn-2294/05 od 19.10.2005. donio prijedlog za ovrhu na temelju navedene isprave te je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, posl. br. Ovr-6690/2011 od 23.11.2011. i da je na temelju toga, dana 3.7.2015. ustegnuto 53,62 eura pa ovrhovoditelj smatra da je time prekinut desetogodišnji rok zastare. Osim toga, ovrhovoditelj ističe da je ovršenik 18.4.2013. i 25.02.2020. kontaktirao ured ovrhovoditelja sa zamolbom za nagodbu u kojoj izričito priznaje sporno dugovanje i da, iako mu je u tom procesu nagodba bila ponuđena, po njoj nije postupljeno. Ovrhovoditelj smatra da je ovršenik i tim radnjama prekinuo desetogodišnji zastarni rok, koji je nakon toga ponovno počeo teći. Obzirom na navedeno, ovrhovoditelj ističe kako je navedeni zahtjev za izravnu naplatu podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka. Slijedom navedenog, ističe kako je prigovor zastare ovršenika u cijelosti neosnovan. Obzirom na izneseno, ovrhovoditelj predlaže da sud odbije prijedlog ovršenika kao neosnovan.
4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.
5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje već samo paušalno navodi da je invalid Domovinskog rata, da prima invalidsku mirovinu i teško preživljava. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.
5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 50. i 53. OZ., pa je tako člankom 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 11.
6.2. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. 11., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.
U Splitu, 16. listopada 2025.
S U D A C
Stipe Masle
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.
DNA:
- pun. ovrhovoditelja,
- pun. ovršenika,
- FINA-i,
- u spis.
