1P-1849/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića, 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217 po sucu Anđelki Bagić u pravnoj stvari tužitelja ad1) BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad2 ČZ , OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zast. po pun, Željko Živković odvj u Šiberku, protiv tuženika ad.1) CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod [adresa] zast. po pun. Marijana Petrović, odvj. Šibenik, ad2) AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Budimir Galić odvj. iz Biograda na moru, radi utvrđenja nakon održanog i zaključenog ročišta javne glavne rasprave dana 1. rujna 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipe Simsing Zorić , odvjetnice iz Šibenika, punomoćnika tuženika ad1) Marijane Petrović odvjetnice iz Šibenik koja je ujedno i zamjenika punomoćnika tuženika ad.2), na ročištu objave i dostave odluke dana 16. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su ništetni Kupoprodajni ugovor ovjeren 30.11.2015. po javnom bilježniku Tomislavu Šimuniću iz Iloka pod br. Ov-1916/15 i Aneks kupoprodajnog ugovora ovjeren 02.prosinca 2015.g. po JB Tomislavu Šimuniću iz Iloka pod br. Ov-1933/15, a na temelju kojih je tuženik ad1upisao pravo vlasništva na stanu br. 3 u suterenu čest. zgr [katastarska čestica] ZU 4568 K. O. [katastarska općina], pod uložak [broj ZK uloška], koji stan se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice s wc-om, hodnik i terase površine 35m2

2. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz toč.1 ove presude kakvo je bilo prije provođenja kupoprodajnog ugovora ovjerenog 30.11.2015.godine . po javnom bilježniku Tomislavu Šimuniću iz Iloka pod br. Ov- 1916/15 i Aneks kupoprodajnog ugovora ovjeren 02.prosinca 2015.g. po JB Tomislavu Šimuniću iz Iloka pod br. Ov-1933/15 kao i prije provođenja presude Županijskog suda u Šibeniku, br. Gžx-27/2014-2 od 10.03.2014.

3. Dužni su tuženici platiti tužiteljima prouzročene parnične troškove u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.Nalaže se tužiteljima ad1) ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.2 ČZ , OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknade tuženiku ad1 CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 1859,73 €, a tuženiku ad.2) KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 1.657,73€, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 16. listopada 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je već donio presudu pod posl. br. P- 72/16 dana 21. kolovoza 2017. Godine, a po uloženoj žalbi na ovu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i odgovoru na žalbu tuženika ad1) i tuženika ad2) Županijski sud u Vukovaru je rješenjem pod podl. br. Gž-762/2017-3 uvažio žalbu tužitelja i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

2.U svojoj odluci drugostupanjski sud je naveo da ovaj sud u samo jednoj rečenici obrazlaže razloge odbija tužbenog zahtjev tužitelja , nakon što je kronološki naveo događanja i iskaze svjedoka , te da sud zaključuje temeljem iskaza svjedoka SZ i RZ d a je II tuženik već ranije tijekom 2015. godine nudio sporni stan na prodaju , pa da to nije povezano sa vremenom donošenja revizijske odluke, a po mišljenju drugostupanjskog suda navedena činjenica sama za sebe da se ne može tumačiti u korist II tuženika, jer da je isti znao tijekom 2015. godine da se vodi revizijski postupak i da postoji mogućnost preinačenja ili ukidanja presude Županjskog suda u Šibeniku, temeljem koje je II tuženik upisao svoje pravo vlasništva na spornom stanu.

3.Radi navedenog da ovaj sud nije dao obrazloženje zbog čega smatra da prodavatelj AZ nije postupio protivno društvenom moralu, a niti obrazlaže da li je I tuženik mogao ili trebao znati za takvo postupanje II-tuženika.

4.Osim toga kje naveo da su presude u predmetu pod posl. br. P- 3106/10, ranije 2481/03 koje je donio ovaj sud pod posl. br. P-3106/10 od dana 3. prosinca 2013. godine kojom presudom je ovaj sud ponovno odbio tužbeni zahtjev tužitelja II- tuženika ovdje, a po čijoj žalbi je presuda preinačena od Županijskog suda u Šibeniku i tužbeni zahtjev je prihvaćen, a temeljem koje presude se je II- tuženik i uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine.

5.Po izjavljenoj reviziji tužitelja- tuženika u tom postupku Vrhovni sud RH je rješenjem broj Revx-386/15 od dana 30. rujna 2015. godine ukinuo naprijed navedenu presudu Županijskog suda u Šibeniku i presude Općinskog suda u Šibeniku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a koji postupak je okončan na način da je tužba odbačena rješenjem posl. br. P- 2454/15 dana 14. rujna 2016. godine , a po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje podredno žalbi tužitelja –tuženika ad.2) od dana 16. studenog 2016. u ovom postupku ovaj sud je donio odluku dana 23. svibnja 2017. godine kojom odlukom je odbacio prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao nepravovremen, a po žalbi Županijski sud u Varaždinu je rješenjem posl. br.11 Gž- 1350717-5 od dana 3. listopada 2017. odbio žalbu tužitelja II tuženika u ovom postupku kao neosnovanu i potvrdio rješenje od 14. rujna 2026. godine .

6.Tužitelj u tužbi tijekom postupka i u ovom ponovljenom postupku su ostali pri svim navodima , pa tako su naveli da su temeljem kupoprodajnog ugovora od 1995. godine i pravomoćne presude ovog suda P-1191/98 od 29.svibnja 1998.godine se tužiteljica ad2 i njen danas pok. suprug DZ uknjižili kao vlasnici stana u stambenoj zgradi u [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica], i to baš stana br.3 u suterenu koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom kupaone s wc-om,hodnika i terase površine 35m2. DZ da je preminuo **.**.2010.g. a temeljem Rješenja o nasljeđivanju OS Bjelovar br. O-1/11 od 17.sijećnja 2011. godine da ga je naslijedio tužitelj ad1 (sin) koji se temeljem tog rješenja uknjižio kao suvlasnik jedne polovine tog dijela.

7.Tuženik ad.2) AZ da je 2003. godine pokrenuo pred OS U Šibeniku parnicu P-2481/03 (dodjelom spisa OS Tisno dobila posl.br. P-237/05) radi utvrđenja da je on vlasnik predmetnog stana, u kojem postupku je donesena presuda br. 237/05 od 21.ožujka 2007.godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koja presuda da je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-1150/2007. od 18.10.2010. godine, te da je u ponovljenom postupku Općinski sud Šibenik donio presudu br. P-3106/10 od 03.prosinca 2013.godien kojom je ponovo odbijen tužbeni zahtjev tuženika ad.2) Po njegovoj žalbi Županjski sud u Šibeniku da je donio presudu br. Gžx-27/2014-2 od 10.ožujka 2014.godine kojom je preinačio presudu ovog u [adresa] P-3110/10 na načina da je prihvaćen tužbeni zahtjev tog tuženika(presuđeno da je tuženik ad.2) vlasnik predmetnog stana te ovlašten na upis prava vlasništva, uz brisanje prava vlasništva s imena tužitelja ovog postupka), a tužiteljima (tuženicima iz te parnice) da je naloženo plaćanje troška od 51.507,50 kuna. Temeljem presude Županijskog Šibenik broj Gžx-27/2014-2 od 10.03.2014. godine tuženik ad2) AZ da se upisao kao vlasnik predmetnog stana.

8.Tužitelji da su protiv presude ŽS u Šibeniku br. Gžx-27/2014-2 od 10.03.2014 godine uložili reviziju Vrhovnom sudu RH. Dana 27.11.2015. godine pun. tužitelja i pun. tuženika ad2) da su zaprimili rješenje Vrhovnog suda RH, br. Rev-x 386/15 od 30.rujna 2015.godine kojim su ukinute presuda ŽS u Šibeniku br. Gžx-27/14-2 od 10.03.2014.g. i presuda OS Šibenik br. br. P-3106/10 od 3.12.2013.g., te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pun. tužitelja i tuženika ad2) da su zaprimili rješenje Vrhovnog suda RH dana 27.studenog 2015.g. (u petak).

9.U namjeri da prevari tužitelje i spriječi uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja stanja tuženik ad.2 da je kupoprodajnim ugovorom ovjerenim dana 30.11.2015.g. (u ponedjeljak) po JB Tomislavu Šimuniću iz [adresa] pod br. Ov-1916/15 predmetni stan od 35m2 "prodao" tuženiku ad1) u iznosu od 55.000 kn. Zbog žurbe da je izigrao tužitelje da što prije izvrše prijenos vlasništva sa tuženika ad2) na tuženika ad1), tuženici da su kupoprodajni ugovor od 30.11.2015.g. ispisali na formularu bez navođenja i opisa stanja zemljišnih knjiga, taj ugovor da su odmah predali na provedbu zemljišnoknjižni odjelu (u utorak 1.12.2015.g.), da bi potom sutradan (u srijedu 2.12.2015.g.) sačinili aneks tom ugovoru u kojem su ispravno napisali opis stana).

10.Tužitelji smatraju da su predmetni kupoprodajni ugovor i Aneks temeljem čl.322 Zakona o obveznim odnosima ništeni pa su predložili da sud donese presudu u kojom će se utvrditi ta ništetnosti, te naložiti uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije provođenja ugovora i Aneksa ugovora i prije provođenja presude Županijskog suda u Šibeniku od 10.3.2014.g. kao i da tuženici solidarno naknade tužiteljima parnični trošak.

11.Tuženik ad1) MZ se je u odgovoru na tužbu u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći d a je kupljeni stan stekao na zakonit način i da se isti od dana zaključenja ugovora o kupoprodaju nalazi u mirnom posjedu stana. Ugovor o kupoprodaju sa tuženikom ad2) da je zaključio postupajući sa povjerenjem zemljišne knjige suda u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji dana 25.11.2015.g. da u istima nije stajala nikakva zabilježba spora, niti tuženik ad1) na bilo koji drugi način nije imao saznanja o bilo kakvom sporu u odnosu na kupljeni stan. Netočan da je navod tužitelja da je Ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženika ad1 i ad2 ništav, taj Ugovor da je u cijelosti zakonit i da nema nikakvog elementa ništetnosti . Ovakvim postupanjem tužitelja tuženik ad1 da je samo došao u nepriliku da se kao vlasnik nekretnine koju je stekao na valjan i zakonit način mora izlagati sudskom postupku i parničnim troškovima.

12.Tuženik ad.2 je u odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Navodi da su nesporne činjenice opisa postupanja pred Općinskim sudom I Županijskom sudu u Šibeniku te pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Po trenutnom stanju tih spisa Općinski sud u Šibeniku da je donio rješenje br .P- 2454/15 od 14.rujna 2016.godine kojim je odbacio tužbu tužitelja od 29. kolovza.2003.godine, zavedenu kod OS u Šibeniku pod br. P-2454/15(ranije P- 237/05), P-2481/03 i P-3106/10 protiv tog rješenja da je tužitelj ovdje tuženik ad2 podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanja, podredno žalbu.

13.Tuženik ad.2) navodi da je prema navodima iz tužbe on imao namjeru prevariti tužitelje i spriječiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižno stanje, a sporni stan otuđio zaključujući s tuženikom ad1 kupoprodajni ugovor 25.11.2015. u roku kojeg je ovjerio JB Tomislav Šimunić 30.11.2015.g. za ugovorenu cijenu od 55.000,00 kn, a nakon toga da su tuženici zaključili i aneks tog ugovora koji je ovjeren kod istoj JB 2.12.2015.g., tužitelj da iz tog razloga smatraju da su navedeni ugovori ništeni temeljem odredbe čl.322 Zakona o obveznim odnosima, te predlažu utvrđenje ništetnosti ugovora i nalog za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije zaključenja tih ugovora.

14.Tuženik ad2 i tuženik ad1 da su zaista zaključili kupoprodajne ugovore, ugovor da je zaključen 25.studenog.2015.g. i ovjeren kod JB u Iloku 30.studenog.2015.g. , a na dan zaključenja ugovora 25.studneog .2015.g. nisu ni mogli znati za rješenje Vrhovnog suda RH donesenog po reviziji Rev-386/15 , jer da je ono dostavljeno pun. tužitelja pun. tuženika ad2 dva dana kasnije, to jest 27.studenog.2015.g. Tuženik ad2 da je saznao za rješenje Vrhovnog suda tek kad je dobio dopis od svog pun. JZ odvj. iz [adresa], a dopis da je datiran "u [adresa] 7.prosinca 2015.g.". Dakle tuženik ad2 da u trenutku otuđenja stana nije znao za cit rješenje Vrhovnog suda RH, pa da se njegovo otuđenje ne može smatrati kao prijevarno na štetu tužitelj,. Odmah po kupnji stana tuženik ad1) da se upisao u zemljišne knjige kao njegov vlasnik, a Općinski sud u Šibeniku poseban zemljišnoknjižni odjel u Tisnom donio rješenje br. Z-1825/15 od 09.prosinca.2015.g. Tuženik ad2) je duže vremena poduzimao radnje za prodaju stana, jer je slabijeg zdravstvenog stanja i materijalnih prilika pa da je boravkom u Šibeniku 2015.g. tražio kupca za stan, tako kontaktirao i SZ u svezi prodaje stana. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu da mu tužitelji naknade parnični trošak.

15.U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom zemljišne knjige ovog suda, pregledan spis ovog suda P-2454/2015, spis Općinskog suda u Šibeniku Z- 1825/2015, Kupoprodajnog ugovor od 1.kolovoza 1995.godine, rješenje o nasljeđivanju OS Bjelovar po JB Marija Čulo Poljak broj O-1/11, UPP/OS-3/11-6 od 17.sijećnja 2011.g. iza smrti DZ , pregledan Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25.11.2015.g. zaključen između AZ i CZ u [adresa] , i ovjeren u potpisu prodavatelja AZ po JB Tomislav Šimunić iz [adresa] br. Ov-1916/15 od 30.11.2015.godine, pregledan Aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 2.prosinca.2015.godine i ovjeren po JB Tomislavu Šimunić iz [adresa] broj Ov-1933/15 od 2.prosinca.2015.g. , te u presliku kojeg je donio RZ po JB Aljoši Gojanoviću iz Vodica br. Ov-8515/15 od 3.12.2015.godine, dopisa kojeg odvjetnik. JZ uputio tuženiku ad.2 (list 33 spisa) , uz presliku preporučene pošiljke 7.12.2015.g(list 36 spisa) , te su saslušani svjedoci SZ , RZ, JZ i tužitelj ad1) BZ .

16.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

17.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

18.Temeljem ocijene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11( prečišćeni tekst), 25/13, 70/19, 80/22 i 114/23 dalje: ZPP).je utvrdio da je između strankama nesporno da su se tužitelji temeljem kupoprodajnog ugovora od 1. kolovoza 1995. godine i pravomoćne presude zbog izostanka ovog suda posl. br. P- 1191/98 od 29. svibnja 1998. godine i to su se tužiljica i njen sad pok suprug DZ uknjižili kao vlasnici spornog stana čest. zgr. [katastarska čestica] stana br. 3 u suterenu, sasojeći od jedne sobe, dnevnog boravka, kupaonice , WCom , donika , površine 35 m2, a po smrti DZ dana 23. listopada 2010. godine na predmetnom stanu uknjižen je sin njegov nasljednik sin BZ kao suvlasnik za ½ dijela.

19.Po tužbi tužitelja KZ u predmetu pod poslovnim brojem P- 2481/03 radi utvrđenja da je on vlasnik predmetnog stana protiv tuženika – tužitelja u ovom postupku donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja – tuženika ad2) u ovom postupku. , a ova presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda Gž-1150/2007 dana 18. listopada 2010. godine , a u ponovljenom postupku je donesena presuda pod posl. br. P-3106/10 od 3. prosinca 2013.goidne kojom je ponovno odbijen tužbeni zahtjev tuženika ad2- tužitelja u tom postupku. Po žalbi tužitelja –tuženika ad2) u ovom postupku Županijski sud u Šibeniku je presudom br. Gž-x27/2014 od 10. ožujka 2014. Godine preinačio odluku ovog suda na način d a je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-tuženika ad2 u ovom postupku te je isti ovlašten na uknjižbu prva vlasništva, a temeljem koje presude se je tuženik ad2 i upisao kao vlasnik predmetnog stana

20.Po uloženoj reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom Rev-x 386/15 od 30. rujna 2015. godine ukinuo presudu Općinskog suda br P-3106/10 i Županijskog suda u Šibeniku Gž-x27/2014 od 10. ožujka 2014. godine i predmet se je vratio ovom sudu na ponovni postupka. U ponovljenom postupku ovaj sud je odbacio tužbu tužitelja –tuženika ad2) u ovom postupku i na taj način je postupak taj okončan. U svojoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske je je naveo da spomenuti ugovor o građenju kao temelj za utvrđenje prava vlasništva tužitelja- tuženika ad2) ovom postupku , te da je siti sudjelovao u gradnji predmetnog stana i da je naveden u ugovoru o građenju i u građevinskoj dozvoli kao investitor u gradnji i financijski sudjelovao u izgradnji predmetne nekretnine naveo i uselio se u stan 1988. godine, ne dovodi do izmjene stvarno pravnih odnosa na predmetnoj nekretnini

21.To sve iz razloga što je odredbom čl.24. st.1. ZOVO-A kao uvijte za valjano stjecanje prva vlasništva gradnjom na nečijem zemljištu bilo propisao da osoba koja gradi ne zna niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio za valjano stjecanje prava vlasništv , pa da je od strane niže stupanjskim odlukama izostalo utvrđenje prvenstveno tko je vlasnik zemljišta u trenutku građenja, a posljedično da nije utvrđena ni savjesnost tužitelja u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o građenju i kasnije , pa da se ne može ocijeniti da li se u ovoj situaciji radi o stjecanju vlasništva u smislu čl.24-26 ZOVO-a.

22.Sporno je da li je tuženik ad2) sklapajući ugovor o kupoprodaji koji je i ovjeren u potpisu prodavatelja dana 30. studenog 2015 (u ponedjeljak) po javnom bilježniku Tomislavu Šimiću iz Iloka br.OV-916/15 sa kupcem tuženikom ad1) za iznos od 55.000,00 kn imao namjeru da prevari tužitelje i spriječi uspostavu prijašnjeg stanja , a sve obzirom da su reviziju punomoćnici stranka zaprimili 27. studenog 2015. godine, pa kako su žurili da izigraju tužitelje i što prije izvrše prijenos vlasništva kupoprodajni ugovor da je ispisan na formularu bez navođenja opisa stana iz zemljišne knjige, pa su taj ugovor i predali na provedbu( u utorak 1. prosinca 2015. godine) , a potom sutradan u srijedu 2. prosinca 2015. godine su predali i aneks ugovora o kupoprodaji u kojem su ispravno naveli opis stana, koji ugovor je i proveden u zemljišne knjige i doneseno rješenje pod pos. br. Z- 1825/15 dana 09. prosinca 2015. i u zemljišnim knjigama je izvršen izbris prava vlasništva KZ i kao vlasnik je upisan CZ kupac.

23.Dakle, sporno je da li je ugovor o kupoprodaji od dana 30. studenog 2015. godine i aneks ugovara od 2. prosinca 2015. godine ništetan , temeljem odredbi članka 322 .Zakona o obveznim odnosima .

24.Iz spisa ovog suda P-2454/2015, tužitelja AZ protiv tuženika IZ i ČZ proizlazi da je odbačena tužba tužitelja od 29.oklovoza 2003.godine zavedena kod OS u Šibeniku pod. Posl.br. P-2454/15 (ranije P-2481/03. P-2307/05, i P-3106/10), rješenjem od 14.rujna 2016.godine,a rješenjem P-2454/15 od 4.listopada 2016.godine naloženo je tužitelju KZ da isplati tuženima ad 1 IZ i ČZ iznos od 55.000,00 kn. Rješenjem P-2454/15 od 23.svibnja 2017.godine odbačeni je prijedlog tužitelja KZ za povrat u prijašnje stanje kao nepravodoban.

25.Nadalje u predmetu prileži i dopis koji je uputio tada punomoćnik JZ tuženiku ad2) da istog obavijesti da je donesena odluka Vrhovnog suda , te da je istom ukinuta presuda Općinskog sdua u Šibeniku i Županijskog sud u Šibeniku i d as predmet vratio ovom sudu na ponovni psotupak.

26.Iz ugovora o kupoprodaji koji je zaključen između KZ – tuženika ad.2 i kao prodavatelja i MZ kao kupca dana 25. studenog 2015. godine , a koji ugovor je i ovjeren kod javnog bilježnika Tomislava Šimić iz [adresa] broj OV-1916 /15 dana 30. studenog 2015. godine proizlazi da je tuženik ad2) prodao tuženiku ad1) stan u suterenu br. 3 katastarske čest. [katastarska čestica] zgr, Z. U. [broj ZK uloška] u [adresa] površine 35 m2 za kupoprodajnu cijenu od 55.000,00 tadašnjih kuna, a nakon ovog ugovora o kupoprodaji isiti su zaključili i aneks kupoprodajnog ugovara dana 2. prosinca 2015. godine kojim aneksom su pobliže opisali stan koji se prodaje koji je naveden u točki jedan kupoprodajnog ugovara , a aneks je i ovjeren od javnog bilježnika Tomislava Šimića iz [adresa] dana 2. prosinca 2015. godine broj Ov-1933/15

27.Iz spisa ovog suda Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom Z- 1825/15 proizlazi da je rješenjem od 9.prosinca 2015.godine dopuštena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na ime CZ uz izbris toga prava sa imena AZ, i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25.11.2015.g i Aneksa ugovoru o kupoprodaju nekretnina od 2.12.2015.g. koji je ovjereni po JB Tomislav Šimunić iz [adresa].

28.Pregledom zemljišnih knjiga ovog suda za pred. nekretninu proizlazi da je na istoj upisan tuženik ad1.

29.Predmet ovog postupka je utvrđenje ništavosti Kupoprodajnog ugovora ovjerenog 30.11.2015.g. po JB Tomislavu Šimoniću pod br. Ov-1916/15 i Aneks kupoprodajnog ugovora ovjeren 2.12.105.g. po JB Tomislavu Šimunić iz [adresa] br. Ov- 1933/15 temeljem kojih tuženik ad1 u zem. Knjigama upisao pravo vlasništva na predmetnom stanu K. O. [katastarska općina] na svoje ime, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini.

30.Odredbom članka 322. st.1 Zakona o obveznim odnosima je propisano da je ugovor ništetana koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske , prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako je cilj podređenog pravila ne upućuje na neku drugu posljedicu ili ako zakonom u određenim slučaju ne propisuje što drugo.

Stavkom dva je propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo određeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

31.Svjedok SZ je u svom iskazu naveo da tužitelje ne pozna, a pozna tuženika ad 2) iz [adresa] odakle je njegova supruga, čiji je on bio susjed, te da pozna tuženika ad 1 kojeg je upoznao u [adresa], jer tu izvodio određene građevinske radove sa svojom mehanizacijom. Tuženik ad 2 i njegova kćerka da su prošle – 2016.g. u 8 mjesecu bili u Biogradu I te 2016.g. u kolovozu , tuženik ad 2 AZ da mu je u Biogradu rekao da se bavio poljoprivredom, da se radi godina života više se ne može time baviti, da nema nikakvih drugih primanja da bi prodao stan kojeg je imao u [adresa]. Ponudio je njemu stan da ga kupim, što je on odbio, pa mu je AZ tada rekao i zamolio da potraži kupca među njegovim poznanicima u Biogradu, odnosno šire, te mu je ostavio ključeve tog stana. On da je kontaktirao svoje poznanike u Biogradu, pa nitko da nije htio kupiti taj stan u [adresa], te da je nakon toga obavijestio tuženika ad 1 CZ koji je dogovorio sa tuženikom ad 2 kupoprodaju predmetnog stana, da su se dogovorili oko cijene. Poznato mu je da je Kupoprodajni ugovor ovjeren u potpisu prodavatelja AZ u studenom 2015.g. , jer da se sve to događalo 2015., a ne kako ranije govorio 2016.g. Ugovor da je sačinila kćerka tuženika ad 2 AZ, i tuženik ad 2 da ga je ovjerio kod JB u [adresa], a da je on za tuženika ad 1 nosio novac u [adresa], a iznos kupoprodajne cijene da je bio 55.000,00 kuna , te da je taj novac predao AZ u Lacmanovićevo ime,jer da je te prigode išao u Slavoniju, Vinkovce. Taj ovjereni kupoprodajni Ugovor da je donio iz [adresa] i predao CZ. Pošto je CZ predao ovaj kupoprodajni Ugovor kojeg je donio iz [adresa], poznato mu je da je CZ istog predao na upis u zemljišne knjige, pa da ga je nakon toga CZ nazvao i rekao da su mu u zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda rekli da nešto sa Ugovorom nije uredu, nakon toga da je nazvao kćerku tuženika ad 2 koja da je sačinila aneks ugovora, koji ponovo ovjeren i dostavljen CZ, te zatim i predan na uknjižbu. Njemu da je tuženik ad 2 AZ rekao da je predmetni stan kupio prije Domovinskog rata od izvođača radova na gradnji tih stanova NZ, te da se tijekom Domovinskog rata netko uselio u taj stan, nije se sjećao da li mu je spominjao ime osobe koja uselila u taj stan, te mu je rekao da se sa tom osobom sporio. Tuženik ad 2 da mu je rekao da je taj spor kojeg vodio sa osobom koja se uselila u predmetni stan dobio, da je stan dobio papirnato, da se upisao u Gruntovnicu, te da je te 2015.g. prvi put i ljetovao u tom stanu, odnosno da je bio prvi put poslije rata.

Na posebne upite je naveo da Tuženik ad 1 CZ nije bio sa njim kada je tuženiku ad 2 nosio novac u [adresa], gdje je tuženik ad 2 potpisao ovaj kupoprodajni ugovor kod JB, da čak nije ni bio kod JB kada je tuženik ad 2 potpisao taj Ugovor , već ga je tuženik ad 2 sa kćerkom donio ispred ureda i predao mu ga potpisanog i ovjerenog, a on da je tuženiku ad 2 predao novac kojeg mu dao CZ – tuženik ad 1. Po povratku iz [adresa] tuženiku ad 1 predao ovaj ovjereni Ugovor, nakon nekoliko dana tuženik ad 1 da ga nazvao , odnosno rekao mu da će odnijeti Ugovor na uknjižbu u zemljišnoknjiožni odjel suda u Tisnom, on da je pošao zajedno sa CZ, a ne zna tko je CZ napisao prijedlog za uknjižbu, te je CZ taj ugovor i predao na uknjižbu. Nakon što su nazvali Derdićevu kćerku jer nešto nije bilo u redu sa tim prvim prijedlogom za uknjižbu kupoprodajnim Ugovora, kćerka tuženika ad 2 da je sačinila aneks Ugovora i ovjerenog ga je poslala poštom ,da ga nije poslala na njegovu adresu već najvjerojatnije na Lacmanovićevu adresu. Ponovno sa CZ da je bio u zk odjelu u Tisnom kada je podnosio i tu dopunu Zahtjeva za uknjižbu zajedno sa aneksom Ugovora, ponovo da je CZ imao napisan zahtjev za uknjižbu , a nije znao tko ga je napisao. Nije znao da li je CZ prije nego je aneks odnio na sud otišao kod JB i napravio kopiju tog Aneksa ugovora. On da je bio u predmetnom stanu.

Na upit pun. tužitelja svjedoku da li smatra da je cijena od 200 Eura po m2 uobičajena i primjerena za apartman na moru u [adresa], budući svjedok ima apartmane u Biogradu, svjedok je naveo da ta cijena smatra nije primjerena, no međutim gledajući stanje , kao i položaj u suterenu i samu gradnja je prije 30 godina i neadekvatnu današnjoj gradnji. Poznam RZ koji ima pored njegove nekretnine trgovinu u Biogradu 10 godina. Poznato mu je i bio je nazočan kada su tuženik ad 2 i kćerka nudili RZ da kupi taj apartman, a o bilo kakvoj ulozi RZ u ovoj kupoprodaji nije mogao govoriti, jer to ne zna. RZ da nije bio sa njim i CZ kada su predali aneks Ugovora u zk odjel u Tisnom.

32.Svjedok RZ je naveo da je par puta vidio tužitelje u kafiću kod ranije ispitanog svjedoka, nekoliko puta da je vidio i tuženika ad 1 , a da ne pozna tuženika ad 2.Po njegovom sjećanju, negdje sredinom kolovoza 2015.g. u kafiću kod ranijeg svjedoka SZ da je bio tuženik ad 2 sa kćerkom i sa njima je sjedio vlasnik kafića SZ, pa da su ga pozvali i SZ i taj čovjek i pitali da li bi kupio stan u [adresa], što da je odbio , jer nije imao novca. Nikada da nije bio u predmetnom stanu u [adresa]. Nije se sjećao da li se spominjala površina stana, a sjeća se da se tražila cijena između 50 i 70 tisuća kuna, pa kada je odbio kupnju toga stana, pitali su ga ima li nekog od B u [adresa] tko bi kupio taj stan, što da je također otklonio. Nije bio nazočan u sudu u Tisnom prilikom uknjižbe ovog stana.

Na posebne upite naveo je da nije ni na koji način pomagao tuženiku ad 1 CZ u kupnji ovog stana, vidio sam ga svega nekoliko puta u životu. Njemu CZ nije ni pokazao Ugovore ni bilo kakve papire kako je kupio taj stan. Nakon što mu se predočava Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina koji priložen uz tužbu (list 15), u kojem stoji u ovjeri kod JB A. Gojanovića iz Vodica dan 03.12.2015..g. da je on sa sobom donio taj Ugovor i ovjerio ga kod JB u Vodicama u presliku, naveo je da je od pošte dobio obavijest da mi je pristiglo pismeno iz Srbije, pa da je taj Ankes ugovora tj. pismeno predigao , a ne zna tko i radi čega ga je iz Srbije uputio na njegovu adresu. Nakon ovjere da je taj ovjereni Ankes Ugovora predao ŠZ.

33.Svjedok JZ je u svom iskazu naveo da je inače zastupao tuženika ad 2) KZ u parničnom postupku koji se vodio u utvrđivanju prava vlasništva predmetnog stana koji je predmet postupka i u ovom postupku. U tom postupku je donesena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u tom predmetu tužitelja njegove stranke KZ da je on vlasnik predmetnog stana, a temeljem presude koja je donesena i postala pravomoćna, a on da je gospodina AZ i upisao u zemljišne knjige kao vlasnika predmetnog stana. Što se tiče svih njegovih komunikacija s tužiteljem AZ u tom postupku, da je to radio putem dopisa. Kada je i koje vrijeme i zbog čega svoju stranku obavještavao, to se ne može točno sjetiti. Na pitanje suca da li je njegova stranka AZ u vrijeme kad je isti prodao stan tuženiku ad 1) znala da je Vrhovni sud ukinuo presudu ovog suda temeljem koje se on uknjižio kao vlasnik, svjedok odgovara da se točno ne može sjetiti kada je obavijestio svoju stranku da je Vrhovni sud ukinuo presudu ,pa da ne može na ovo pitanje niti odgovoriti kada je njegova stranka AZ o tome imao saznanja. Jedino da se može sjetiti da je AZ onaj koji je prvi kupio stan, odnosno zemljište na kojem je sagrađena zgrada, a u kojoj zgradi je on postao vlasnikom predmetnog stana. On sklopio ugovor o građenju sa NZ i temeljem tog ugovora o građenju i uplatom cijene stana AZ je nakon što je stan i sagrađen, stekao pravo vlasništva predmetnog stana. On je ustvari iskonski vlasnik koji je prvi sa NZ, izvođačem, sklopio ugovor o građenju, platio cijenu stana i na taj način postao vlasnikom. Njemu se tuženik ad 2), a tada u tom predmetu tužitelj, više nije obraćao niti pitao za bilo kakav savjet. Kao njegov punomoćnik u tom predmetu nije do današnjeg dana i poziva kao svjedok u ovom predmetu, znao što se događa s predmetnim stanom.

34.Tužitelj ad1 BZ u stranačkom iskazu naveo je da u cijelosti ostaje kod tužbe koju je podnio zajedno sa majkom, tužiteljicom ad 2, dana 18. siječnja 2016. kojoj nema što dodati. Upitan kada je od njega saznao da je VS RH ukinuo presudu u ovoj pravnoj stvari, tužitelj ad 1 navodi: da je to bilo 30. studenog 2015. god. Nakon toga da je , misli da je to bilo dva dana nakon ovoga saznanja pregledom interneta, odnosno gruntovnice, saznao da je na predmetnom stanu upisana treća osoba, konkretno tuženik ad 1. Tuženika ad 1da nikada nije čuo niti vidio, niti ga on ikada nazvao i pitao ga za predmetni stan odnosno, o nikakvim eventualnim promjenama ga nije ni obavijestio ni pitao.

35.Predmet ovog postupka je utvrđenje ništavosti Kupoprodajnog ugovora ovjerenog 30.11.2015.g. po JB Tomislavu Šimoniću pod br. Ov-1916/15 i Aneks Kupoprodajnog ugovora ovjeren 2.12.105.g. po JB Tomislavu Šimunić iz [adresa] br. Ov- 1933/15 temeljem kojih tuženik ad1 u zemljišnim knjigama upisao pravo vlasništva na predmetnom stanu K. O. [katastarska općina] na svoje ime, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini.

36.Naime, tužitelji u tužbi tvrde da su tuženik ad2 i tuženik ad1 u namjeri da prevare tužitelje i spriječe uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja odmah po zaprimanju obavijesti odnosno odluke VSRH, br Rev-x 386/15 od 30.9.2015.g. sklopili i kupoprodajni ugovor i Aneks kupoprodajnom ugovoru kojeg ovjeri u potpisu prodavatelja (ovdje tuženika ad2 po JB Tomislavu Šimuniću iz [adresa]) 30.11.2015.g. odnosno 2.12.2015.g.

37. Pregledom spisa posl. br. P- 2454/2015 i dostavnica u spisu utvrđeno je da je odvjetnik JZ zaprimio rješenje Vrhovnog suda od dana 30. rujna 2015. godine, dopisom o zaprimanju rješenja je izvijestio svoju stranku tuženika ad2) dana 7. prosinca 2015. godine ( list 33) spisa, a po obavijesti u spisu P- 2454/2015 ( list 111) spisa proizlazi da je odvjetnik JZ otkazao punomoć tuženiku ad.2) u tom postupku tužitelju podneskom od dana 14. siječnja 2016. godine , a tuženik ad2) je zaprimio rješenje Vrhovnog suda po diplomatskoj dostavi ovog suda u predmetu (list 122) spisa dana 16. lipnja 2016. godine.

38. Nadalje ovaj sud je iz iskaza saslušanih svjedoka SZ utvrdio da je tuženik ad.2 AZ (prodavatelj) još u kolovozu 2015.g. njemu ponudio da kupi predmetni stan , a o toj činjenici je svjedočio i svjedok RZ čije iskaze sud prihvaća kao objektivne i istinite .

39.Suviše iz iskaza saslušanog svjedoka JZ u ovom ponovljenom postupku je utvrđeno da je on zaista tuženiku ad2) pismenim putem dostavio odluku Vrhovnog suda kao što inače i čini preporučenom pošiljkom, a zašto postoji i dokaz u ovom postupku , međutim isti je otkazao i punomoć tuženiku ad2) , pa kako ovaj sud nije imao dokaza da je zaista tuženik ad2) i zaprimio odluku Vrhovnog suda sud mu je po diplomskoj dostavio odluku Vrhovnog suda od dana 30. rujna 2015. godine isti je i zaprimio dana 16. lipnja 2016 po diplomatskoj dostavi , dakle tužitelj neosnovano u ovom postupku se poziva da su ugovor o kupoprodaji od 30. studenog 2015. godine i aneks istog od dana 2. prosinca 2015. godine ništetni iz razloga što je tuženik ad2) htio prevariti tužitelje i spriječiti uspostavu prijašnjeg stanja , kod činjenice da je tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva temeljem presude Županijskog suda u Šibeniku pod posl. br. Gžx-27/2014 od 10.3.2014.godinek, a tužitelji ranije temeljem presude zbog izostanka pod posl. br. P- 1191/1998 od dana 29. svibnja 1998. godine kada su osim tužitelja u ovom postupku bili i dr tužitelji , a tuženik je bio vlasnik zemljišta GZ ,( koji je ranije prodao zemljište NZ supruzi OZ sa kojom je tuženik ad2 sklopio ugovor o građenju koji ugovor o građenju je osnova bio u postupku za stjecanje prava vlasništva tuženiku ad2 u postupku pod posl. br. P- 2454715 ) , a pravni osnov stjecanja je bio ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen sa JADRAN – INVESTOM d. o. o. Zagreb zastupan po direktoru OZ dana 1. kolovoza 1995. godine.

40.Dakle, ovdje je potrebno istaknuti da je predmetnog stana zaista vlasnik tuženik ad2) i da je isti stan stekao po točno utvrđenim činjeničnim navodima u presudi Županijskog suda u Šibeniku broj Gžx-27/2014 od 10.3.2014.godine, a koje činjenične navod navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 30. rujna 2015. godine ,ali obzirom da je presuda Županijskog suda ukinuta i predmet se vratio ovom sudu na ponovni postupak sa uputama da sud ispita da li je tužitelj imao suglasnost vlasnika zemljišta što je neupitno obzirom da je vlasnik zemljišta prodao zemljište FZ investitorima , a među kojima je i bio i tuženik ad.2 sa svrhom gradnje stanova među kojim stanovima je i predmetni stan u vlasništvu tuženika ad.2)koji stan je sagrađen i tuženik ad2) je u njega uselio 1988. godine , a vlasnik zemljišta nije nikad reagirao obzirom da je zemljište prodao investitoru OZ i ostalim investitorima među kojima je bio i tuženik ad.2, što je potvrdio i saslušani svjedok JZ navodeći da je tuženik ad.2 sklopio ugovor sa OZ i temeljem tog ugovora o građenju i uplatom cijene stana nakon što je stan sagrađen da je stekao pravo vlasništva stana i da je on prvi iskonski vlasnik koji je prvi s OZ sklopio ugovor o građenju , platio cijenu stana i postao vlasnikom što je opće poznata činjenica da su se pred ovim sudom vodili sporovi i drugih tužitelja koji su po istom pravnom osnovu stekli vlasništvo kao što je to i tuženik ad.2) po odluci Županijskog suda u Šibeniku broj Gžx-27/2014 od 10.3.2014.godine u svim predmetima sud je zauzeo isti stav da su vlasnici stanova tužitelji koji su prvi sklopili ugovor sa OZ i isplatili cijenu stana i na taj način postali vlasnici , pa je kod ovakvog stava ovog suda i Županijskih sudova i stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske u drugim postupcima nepotrebno utvrđivati radi li se o stjecanju prava vlasništva u smislu odredbi članka 24.-26. ZOVO-a.

41.Tužitelji u ovom postupku se neosnovano pozivaju da je ugovor o kupoprodaji ništetan, a sve obzirom da ugovori kao aneks isto nije protivan ustavu , zakonu , a ni moralu , jer je tuženik ad.2) kao vlasnik predmetnog stana u vrijem zaključenja ugovora o kupoprodaji dana 27. studenog 2015. bio zaista vlasnik istog i mogao slobodno raspolagati sa svojim stanom , pa i prodati ga tuženiku ad.1) koji nije znao da se povodom predmetnog stana vodi spor obzirom da je u zemljišnim knjigama bio upisan tuženik ad.2) kao vlasnik , pa u smislu povjerenja u zemljišne knjige isti je stanju u zemljišnim knjigama vjerovao , a posebno što na predmetnoj nekretnini nije bilo nikakve zabilježbe ni spora ni privremen mjere zabrane raspolaganja predmetnim stanom.

42. Navođenje tužitelja da je tuženik ad2) iste prijevaro, i spriječio da uspostave prijašnje zemljišno knjižno stanje ne bi bili razlozi da bi ugovori o kupoprodaji i aneks istog bili ništetni, a sve obzirom da ugovori imaju sve elemente koje trebaju imati sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dakle isiti su u skladu sa zakonom , a što se tiče prava tužitelja koji polažu na predmetni stan odnosno da se vrati stanje u zemljišnim knjigama prije provođenja kupoprodajnog ugovor i aneksa sitog to pravo tužitelji ne mogu zahtijevati obzirom da su pravni poslovi ugovor o Kupoprodajni ugovor ovjeren 30.11.2015. Ov-1916/15 i Aneks Kupoprodajnog ugovora ovjeren 2.12.2015.g. , Ov-1933/15 po JB Tomislavu Šimuniću iz [adresa], a slijednom toga nije osnovano ni traženje tužitelja da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja predmetnog stana u K. O. [katastarska općina] kako bilo prije provođenja presude Županijskog suda u Šibeniku Gž-27/2014-2 od dana 10. ožujka 2014. godine.

43. Slijedom sveg navedenog ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik ad2) kao zemljišnoknjižni vlasnik u trenutku prodaje predmetnog stana mogao s istim raspolagati kao sa svojim vlasništvom , te isti i prodati tuženiku ad1) koji je vjerujući u vjerodostojnost zemljišne knjige stan i kupio i da postupajući na ovaj način niti je tuženik ad1) ni tuženik ad2) postupio protivno ustavu, zakonu, a ni moralu , a posebno što mu je odluka Vrhovnog suda dostavljena od strane suda dana 16. lipnja 2016. godine, a od odvjetnika JZ dopisom dana 7. prosinca 2015. godine koji odvjetnik mu je otkazao punomoć podneskom od dana 14. siječnja 2016. godine, , a kupoprodajni ugovor je sklopljen dana 25. studenog 2015 godine, dakle prije nego što je odluka Vrhovnog suda RH donesena i dostavljena tuženiku ad2), pa kad se uzme u obzir da je tuženik ad29 i ranije tražio kupca , a što mu po zakonu nije zabranjeno obzirom da je bio upisan kao vlasnik predmetne nakrenite za zaključiti je da tužbeni zahtijeva tužitelja nisu osnovani , radi čega je presuđeno kao u pravorijeku ove presude.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 ., 155., i 164. ZPP- a pa su tuženiku ad1) po zahtjevu o naknadi troška sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova ( Narodne novine" br. 142/12 i 103/14) priznati troškovi zastupanja na ročištima održanim dana rasprave 19.prosinca 2016., 31.siječnja 2017.,6.ožujka 2017. , 24.travnja 2017., 5.lipnja 2017. godine , 9. prosinca 20121. ., 18. ožujka 2025. , 25. lipnja 2025., i 1. rujna 2025. Godine svako ročište po 100 bodova svaki bod je 2€ što je ukupno 1.800,00 € sve po Tbr br 9 t.1, te kad se ovom trošku doda i trošak pristojbe odgovora na žalbu u iznosu od 59,73 € onda se dobije ukupan trošak od 1.859,73 € koji trošak je u obvezi nakaniti tužitelji sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja odluke 16. listopada 2025. godine do konačne isplate sukaldno odredbi članka 29. ZOO-a.

44.1.Tuženiku ad2 su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku po zahtijeva tuženika ad1) i popisanom trošku i to za odgovora na tužbu Tbr.t.7 100 bodova, te zastupanje na održanim ročištima 19.prosinca 2016., 31.siječnja 2017.,6.ožujka 2017. , ,24.travnja 2017., 5.lipnja 2017. godine , ukupno 600,00 € po vrijednosti boda 1,33 € ukupno 798,00 €, te 9. prosinca 2021. ., 18. ožujka 2025. , 25. lipnja 2025., i 1. rujna 2025. svaka radnja 100 bodova odnosno ukupno 800,00 € što je ukupno za zastupanje u iznosu od 1.598,00 €,te sudsku pristojbu odgovora na žalbu u iznosu od 59,73 €, što je sve skupa u iznosu od 1657,73 € koji trošak je u obvezi naknaditi sa pripadajućom zateznom kamatom tužitelji od dana donošenja presude 16. listopada 2025. godine do konačne isplate sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

U Šibeniku, 16. listopada 2025. godine

Sudac

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku ,a o žalbi odlučuju Županijski sud u Vukovaru .

DN-a:

- kao na zapisniku objave