Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-37/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Pažitki, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku posl.br. Pr-152/2022-68 od 27. ožujka 2024., 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku posl.br. Pr-152/2022-68 od 27. ožujka 2024.

II Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjev tuženice i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici, za razdoblje od veljače 2018. do kolovoza 2021., na ime putnih troškova ukupno 1.176,72 Eur, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to specificirano u izreci presude (toč. I), te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.171,88 Eur (toč. II).

2. Tuženica pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 t. 2 i 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti ili ukinuti presudu uz nalog tužiteljici naknaditi joj troškove postupka.

3. Tužiteljica odgovorom osporava žalbene navode.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, da joj tuženica isplati, pripadajući a neisplaćeni putni trošak tijekom razdoblja od veljače 2018. do kolovoza 2021. i to prema inicijalom tužbenom zahtjevu u iznosu 12.870,00 Kn (1.708,14 Eur), a prema uređenom tužbenom zahtjevu sukladno podnesku od 19. siječnja 2024., iznos od 1.176,72 Eur.

6. Prema odredbama čl. 464 st 2 ZPP, ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 Eur, daljnji će se postupak provesti prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

7. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti to se presuda, sukladno odredbama čl. 457 do 467 ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredbe čl. 370 ZPP prema kojima drugostupanjski sud može ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu, u ovom se postupku ne primjenjuju.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, nakon što je utvrdio da je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada tužiteljice doista manja od dva kilometra pješačkom rutom, no da se radi o ruti na kojoj ne postoji nogostup, da nisu obilježene trake na kolniku po kojima se mogu kretati pješaci, da se na ruti nalazi pružni prijelaz bez pothodnika, na strani koja je obavezna za kretanje pri dolasku na posao, uz sam rub kolnika nalazi se jarak za odvodnju koji nije osiguran, te je kretanje moguće isključivo kolnikom uz rizik da se upadne u jarak ako je potrebno izbjeći vozilo ili da vozilo naleti na pješaka, pa bi svakodnevnim kretanjem, na posao i s posla, prema tako utvrđenoj ruti propisanoj kolektivnim ugovorom, tužiteljica ugrožavala svoju sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, suviše toga u smislu odredaba čl. 124 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ne smije se ni kretati takvom rutom. Stoga da je dolazak na posao i s posla moguć isključivo automobilom ili sredstvom javnog prijevoza drugim najkraćim alternativnim pravcem koji je dulji od dva kilometra.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primjenom odredaba čl. 53 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dosudio tužiteljici naknadu troškova prijevoza u visini cijene karte javnog prijevoza.

10. Tuženica u žalbi ne ističe da su donošenjem presude počinjene bitne povrede odredaba postupka, a ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda, te u smislu odredaba čl. 365 st. 2 ZPP ovaj sud nije našao da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Sukladno odredbama čl. 467 ZPP, žalbenim navodima kojima se upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj se sud neće baviti.

12. Žalbeni navodi tuženice kako je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 14 st. 5 Izmjena Kolektivnog ugovora (Narodne novine, broj: 12/2018) nisu osnovani, jer istima upire kako je trebalo neposrednim premjeravanjem utvrditi najkraću pješačku rutu te njenu primjerenost za kretanje pješaka, što sadržajno predstavlja žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, ne mogu isticati.

13. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP, žalba tuženice odbijena kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, koje tuženica nije određeno ni pobijala.

14. Budući tuženica nije uspjela sa žalbom to je njen zahtjev za naknadom troška sastava žalbe odbijen temeljem odredaba čl. 166 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP, dok je zahtjev tužiteljice radi naknade troška sastava odgovora na žalbu odbijen temeljem odredaba čl. 166 ZPP u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP, jer nije bio potreban.

U Šibeniku, 16. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić