REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2583/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VĐ iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv rješenja tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-866/2024-9 od 22. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-866/2024-9 od 22. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2682, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 11. prosinca 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klase: UP/I-551-06/23-014/435, urbroj: 251- 09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. godine. Potonjim rješenjem je tužiteljici kao roditelju ŠĐ, rođ. **.**.2011. utvrđen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. Pod točkom II. izreke osporene presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda gornjeg poslovnog broja odbijen je prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do pravomoćnosti odluke o predmetu radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja.

2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda od 22. travnja 2025., podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS). Ističe da je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22 i to tek 2023., pokrenulo upravni postupak po službenoj dužnosti i donio ovdje osporeno rješenje kojim je tužiteljici prestalo pravo na novčanu pomoć kao korisnici. Smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno ocijenjena odredba članka 6. citirane Odluke obzirom da se ovdje ne radi o instruktivnom već o prekluzivnom roku za donošenje rješenja. Ističe da je sud odbio prijedlog o saslušanju tužiteljice kao i druge predložene dokaze u sporu. Ističe spornom stvarnu nadležnost tuženika za rješavanje o prigovoru. Navodi da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis sadržajno, već tek "rukopis" iz kojeg da nije moguće identificirati potpisnika. Po tužiteljici je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje te se naposljetku poziva na povredu načela retroaktivnosti odnosno zabrane retroaktivne primjene propisa. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troška kako prvostupanjskog tako i troška žalbe.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje žalbeni razlozi zbog kojih bi osporena presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 31. listopada 2023., tužiteljici kao roditelju ŠĐ, rođ. **.**.2011., prestalo pravo na novčanu pomoć kao roditelja odgojitelja i to s danom 30. rujna 2023. godine sve pozivom na odredbu članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, br. 10/18., 20/21. i 25/22.) i iz razloga budući je dijete HĐ navršio dana 10. studenog 2018. godine 7 godina. Nadalje, ovdje rješenjem tuženika od 11. prosinca 2023., je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv navedenog rješenja od 31. listopada 2023., kao neosnovan uz obrazloženje da je u upravnom postupku koji je prethodio neprijeporno utvrđeno da je dijete tužiteljice za kojeg je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života koje tužiteljica niti ne osporava pa je sukladno utvrđenoj i neprijepornoj činjenici postupljeno u skladu s odredbom članka 7. stavak 1. alineja 1. citirane Odluke kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina. Prema stavku 2. istog članka Odluke propisano je da će o prestanku novčane pomoći iz citirane odredbe nadležno gradsko upravno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 7. listopada 2016., bilo priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

8. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Odluke/22 ovaj Sud nalazi da su tuženik i prvostupanjski upravni sud pravilno postupili kada su svojim odlukama odbili tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno prigovor iste na prvostupanjsko upravno rješenje. To stoga budući su odluke donesene pozivom na odredbu članka 6. Odluke/2022, 10. Odluke/22 te odredbu članka 7. stavak 1. alineja 1. iste koje je prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude i citirao.

9. Prvenstveno ovaj Sud odbija kao neosnovan prigovor tužiteljice o spornoj stvarnoj nadležnosti tuženika za rješavanje po prigovoru u konkretnoj upravnoj stvari pri čemu se tužiteljici skreće pozornost na odredbu članka 10. Odluke/22 kojom je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Nadalje, navedena odredba članka 10. Odluke/22 bila je predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu te je presudom ovog Suda, poslovnog broja Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke odbijen. U navedenoj presudi ovaj Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U prilog naprijed navedenom shvaćanju ovaj Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019.

10. Nadalje, neosnovano tužiteljica ističe da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, to stoga što je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje o prigovoru tužiteljice naznačen gradonačelnik Grada Zagreba koji je to rješenje i potpisao.

11. Sud nadalje nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice o spornoj nadležnosti osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje o kojem prigovoru se već pravilno očitovao i prvostupanjski upravni sud. To stoga što je uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 73.), kao prilog Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom-Službeni glasnik grada Zagreba, broj 13/22 i 31/22., članak 5. podtočka 2.2.1., proizlazi da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, i rješavanje o složenim upravnim stvarima u prvom stupnju u skladu s odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo i potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je nadalje postupljeno u skladu s odredbom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP).

12. Prvostupanjski upravni sud je pravilno otklonio daljnji prigovor tužiteljice o tome da su rješenja prvostupanjskog tijela trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., obzirom da se radi o prekluzivnom roku. Naime, pravilno ističe prvostupanjski upravni sud da se ne radi o prekluzivnom već o instruktivnom roku. Radi se o roku propisanom odredbom članka 6. Odluke/22 koju je i prema ocjeni ovog Suda procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja ili prestanka s odredbama Odluke/22.

13. Nadalje treba reći da u smislu odredbe članka 49. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrđivati, pa se stoga prvostupanjski upravni sud pravilno u obrazloženju osporene odluke se pozvao na citiranu odredbu ZUS-a, tim više što se u ovoj konkretnoj upravnoj stvari činjenično stanje neprijeporno moglo utvrditi na temelju podataka spisa predmeta.

14. Naposljetku, Sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice kojeg prvi puta iznosi u žalbi da je u konkretnom slučaju postupljeno retroaktivno obzirom da se zadire u pravomoćni upravni akt bez propisa čime je između ostalog tužiteljici narušeno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva. Glede navedenog prigovora tužiteljice treba reći da je u presudi ovog Suda, poslovnog broja Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., navedeno da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene odluke smatra legitimnima pri čemu nije neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi ili modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja, koju je, bez zakonske obveze određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini grada Zagreba. Nadalje u presudi ovog Suda, poslovnog broja Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ovaj Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke.

15. Stoga kako ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jednog razloga zbog kojeg bi se presuda prvostupanjskog suda osporavala, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu i riješiti kao pod točkom I. izreke, dok je odluka o troškovima žalbenog dijela spora (točka II. izreke) na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona odbijena obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu.

U Zagrebu, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner