Poslovni broj: Usž-2569/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GD, državljanina Republike Irak, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Mrčelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Praška 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja i presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-847/2025-9 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju rješenje i presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-847/2025-9 od 7. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud u odluci poslovni broj: Us I-847/2025-9 od 7. travnja 2025. riješio da se odbija prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak i presudio da se odbija tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I -216- 03/25-06/1238, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 26. veljače 2025. (točka I. izreke presude) i da se odbija zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika tužitelju je određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) te se ograničenje kretanja iz točke 1. tog rješenja određuje za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
3. Tužitelj pobija zakonitost rješenja i presude prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da za određivanje njegovog smještaja u prihvatni centar nije bilo zakonskih razloga, imajući u vidu da se sloboda kretanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, može ograničiti samo iznimno i pod zakonom propisanim uvjetima. Osporeno rješenje i presuda ne sadrže konkretne i dovoljne razloge o postojanju pretpostavki iz Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ostala je neobrazložena provedena individualna procjena, izbor vrste mjere i određivanja njezinog trajanja. Izostali su razlozi zbog kojih se cilj nije mogao postići blažim mjerama, pa nije moguće ispitati svrhovitost i razmjernost izrečene mjere, što odluku čini nezakonitom i arbitrarnom. Tužitelj ukazuje na bitne povrede postupka jer tuženik ni prvostupanjski sud nisu utvrdili sve relevantne činjenice, a prvostupanjski sud nije odgovorio na sve tužbene navode zbog čega se presuda ne može ispitati. Posebno ističe da mu u postupku nije bila omogućena uporaba jezika koji razumije, budući da je ispitivanju prisustvovao tumač za arapski jezik, iako tužitelj govori isključivo turski, čime mu je povrijeđeno pravo na službenu uporabu vlastitog jezika. Također navodi da je namjeru podnošenja zahtjeva za azil izrazio odmah po ulasku u Republiku Hrvatsku, odnosno u policijskoj postaji, ali mu to nije bilo omogućeno bez odgode.
3.1. U odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog za odgodni učinak tužbe, sud nije iznio razloge zbog kojih je taj prijedlog odbijen, čime je počinio bitnu povredu pravila upravnog spora. Tužitelj je učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem rješenja mogla nastati teško popravljiva šteta, na što ukazuju i dostavljena izvješća o položaju i kršenjima prava iračkih G.
3.2. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i rješenje, te usvoji tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora i sastava žalbe. Podredno, predlaže vraćanje predmeta na ponovni postupak.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga koje je naveo u obrazloženju svoje odluke. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, isprava priloženih tijekom spora, te je održao usmenu raspravu na kojem je saslušao tužitelja uz sudskog tumača za turski jezik te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 54. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje: Zakon).
8. Člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona propisano je da se tražitelju međunarodne zašite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj 22. veljače 2025. zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj u koju je ušao ilegalno za vrijeme dok mu je na snazi bila zabrana ulaska i boravka u RH u trajanju od 1 godine do 11. studenog 2025. Prilikom saslušanja na ročištu kod prvostupanjskog suda izjavio je da je bio vraćen u Bosnu i Hercegovinu gdje nije podnosio zahtjev za međunarodnu zaštitu jer se Bosna i Hercegovina ne nalazi u Europskoj uniji. Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije podnio niti ulaskom u RH, već ga je podnio 26. veljače 2025., nakon uhićenja i nakon što mu je izdano novo rješenje o protjerivanju od 22. veljače 2025.
10. Ovaj Sud smatra da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ograničenje kretanja i za odbijanje tužbenog zahtjeva. Tužitelj je traženjem međunarodne zaštite nastojao odgoditi izvršenje odluke o povratku donesene prema Zakonu o strancima. Zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 mjeseca što je primjereno vrijeme za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu. Neosnovan je žalbeni navod da tužitelj tijekom spora nije imao mogućnost služiti se turskim jezikom koji govori i razumije jer je iz zapisnika s ročišta održanog u prvostupanjskom sporu vidljivo da mu je bio osiguran prevoditelj za turski jezik. Tužitelj, na kojem je u ovoj situaciji teret dokaza, nije dokazao niti učinio vjerojatnim da je tijekom 2024. pokušao predati zahtjev za međunarodnu zaštitu.
11. Tužitelj je putem opunomoćenika u spis dostavio dopis kojim predlaže Sudu da obustavi spor jer je tuženik postupio u cijelosti po tužbenom zahtjevu i da usvoji tužbeni zahtjev za naknadu troškova spora sukladno troškovniku tužitelja od 30. svibnja 2025. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje okolnosti iz članka 103. stavka 3. ZUS-a nije se smatrao vezanim prijedlogom tužitelja za obustavu postupka. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da istome prileži dopis tuženika iz kojeg proizlazi da je tuženik otpustio tužitelja iz Prihvatnog centra iz razloga što je istome isteklo rješenje o ograničenju slobode kretanja te je upućen u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Tužitelj nije otpušten iz Prihvatnog centra zbog razloga koje je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu, a koje bi tuženik prihvatio kao osnovane. Tuženik je postupio u skladu sa svojim rješenjem koje je tužitelj u ovom sporu pobijao, a čiju je zakonitost potvrdio prvostupanjski i ovaj Sud . Postupak tuženika nije uslijedio nakon prihvaćanja tužbenog zahtjeva osnovanim to ovaj Sud nije obustavio postupak već je postupio po žalbi od koje tužitelj nije odustao.
12. S obzirom na to da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
13. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
