Poslovni broj: Usž-3997/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Puhovac, odvjetnik u Rijeci, Šime Ljubića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 993/2024-9 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-993/2024-9 od 27. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/370, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-4 od 20. svibnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku 15 dana od zaprimanja rješenja ukloni: 1) zidanu prizemnu stambenu građevinu tlocrtnih dimenzija 6,80 x 4,00 m, s dvostrešnom krovnom konstrukcijom; 2) betonsku podnu ploču tlocrtnih dimenzija 6,80 x 2,30 m, izgrađenu uz istočni obodni zid i nadstrešnicu iznad betonske ploče tlocrtnih dimenzija 5,00 x 2,30 m; 3) prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija 3,00 x 3,00 m, drvene konstrukcije s dvostrešnim krovom; 4) sjenicu metalne konstrukcije tlocrtnih dimenzija 5,00 x 4,00 m te 5) prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija 2,70 x 2,00 m, izgrađene izvan granica građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], bez izvršne građevinske dozvole.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Uvodno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a da je to utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Tvrdi da inspekcijski očevid nije izvršen na nekretnini u njegovom vlasništvu budući da na očevidu nije sudjelovao. Smatra da je gabarite predmetnih građevina moguće utvrditi samo vještačenjem. Ističe da je tijekom upravnog spora predlagao provođenje dokaznih radnji očevidom na licu mjesta, vještačenjem, svojim saslušanjem te saslušanjem građevinske inspektorice, a koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud neosnovano odbio. Navodi da bi uklanjanjem predmetne građevine bilo povrijeđeno načelo razmjernosti, ističući kao razloge svoje loše zdravstveno stanje, kao i afektivnu vrijednost koju predmetne građevine imaju za njega. Ukazuje da je u tijeku postupak legalizacije predmetnih građevina (podnio je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju), te da je tuženik nakon donošenja rješenja o uklanjanju donio rješenje o prekidu izvršenja tog rješenja. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku (načelo izjašnjavanja stranke) tvrdeći da iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da je isto doneseno od strane Područnog ureda u Splitu gdje se cjelokupni spis predmeta i nalazio, čime mu je bilo otežano izvršiti uvid u spis. Zaključno, navodi da osporeno rješenje tuženika nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku pa da se iz tog razloga ne može ispitati. Ujedno osporava odluku o trošku. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te presudom usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni Suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji tužitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a, iako tužitelj određeno ni ne navodi koju to odredbu ZUS-a u tijeku postupka prvostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a da bi to utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi te nije obrazložio iz kojeg razloga iste nije prihvatio i proveo, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja uz obrazloženje da bi provođenje navedenih dokaza bilo suvišno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora. I prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud pravilno odbio dokazne prijedloge tužitelja, a s obzirom na to da predloženi dokazi ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari u kojoj je relevantno i odlučujuće utvrditi činjenicu vezano za pravo gradnje, odnosno postoji li za predmetnu gradnju (za koju se tužitelj podneskom očitovao kao investitor) odobrenje za gradnju sukladno odredbama Zakona o gradnji, koji uvjet ovdje nije ispunjen.

8. Nisu osnovani prigovori tužitelja usmjereni na povredu prava na sudjelovanja u upravom postupku. Treba reći da, prema odredbi članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI), ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Propust tuženika da pozove tužitelja na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika jer je tužitelju u postupku omogućeno sudjelovanje na način da mu je dopisom od 19. travnja 2024. (prije donošenja osporenog rješenja) dostavljen zapisnik o provedenom nadzoru uz poziv na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao.

9. Treba reći da je osporeno rješenje donijela službena i ovlaštena osoba Državnog inspektorata Republike Hrvatske (članak 32. stavak 3. ZDI-ja), a na čijem području nadležnosti se nalaze predmetne građevine.

10. Tužitelj pogrešno smatra da mu je uskraćeno pravo uvida u spis činjenicom da ima adresu prebivališta u [adresa]. Naime, tužitelju je dopisom od 19. travnja 2024. (prije donošenja osporenog rješenja tuženika) dostavljen zapisnik o provedenom nadzoru uz poziv na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom od 3. svibnja 2024. Osim toga, prvostupanjski je sud održao ročište za raspravu dana 18. lipnja 2025. (članak 6. ZUS-a), pa Sud ocjenjuje da je tužitelju pružena stvarna mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

11. Predmet je upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/24-02/370, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-4 od 20. svibnja 2024., kojim se tužitelju naređuje uklanjanje bespravno izgrađenih građevina.

12. Odredbom članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.

12.1. Odredbom članka 113. stavak 1. ZDI-ja propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 10. travnja 2024. proveden inspekcijski nadzor na građevinama čiji je investitor tužitelj, izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvan građevinskog područja, na području označenom kao „rekreacijska namjena“ te unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m. Također je utvrđeno da za predmetne građevine nije izdana izvršna građevinska dozvola. O obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik s fotografijama (javna isprava) KLASA: UP/I-362-02/24-02/370, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-1 od 10. travnja 2024. Tužitelj se na naprijed navedeni zapisnik koji mu je dostavljen zajedno s dopisom očitovao podneskom od 3. svibnja 2024. (pozivajući se na KLASU zapisnika) u kojem je jasno naveo da je investitor predmetnih građevina izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13.1. Iz navedenog proizlazi da nije osnovan ni prigovor tužitelja da je očevid proveden na pogrešnoj čestici zemljišta, kao i da dimenzije nekretnina ne odgovaraju stvarnom stanju. Naime, osim što spisu predmeta prileži zk izvadak iz kojeg proizlazi da je upravo tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik čestice na kojoj su izvedene sporne građevine, upravo je tužitelj svojim očitovanjem na zapisnik od 10. travnja 2024. naveo da je on investitor predmetne građevine.

14. U konkretnom slučaju postupanje tuženika, odnosno poduzimanje mjere izvršenja uklanjanja građevine utemeljeno je na zakonu, točnije odredbi članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI, s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje. Predmetna građevina izgrađena je bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole. Slijedom toga, propisana mjera izvršenja uklanjanja nezakonite gradnje nužna je za postizanje cilja suzbijanja nezakonite gradnje. Nezakonitom gradnjom tužitelj je dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo postupanje pa prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti Sud ne nalazi osnovanim, budući da Zakonom nisu predviđene druge mjere koje bi u ovoj činjeničnoj situaciji za tužitelja bile povoljnije, a kojima bi se mogla postići ista svrha. Naime, primjenom tog načela ocjenjuje se zakonitost mjera javnopravnih tijela kojima se zadire u neko pravo stranke, ali u okviru pravilne primjene materijalnog prava. Ono ne dopušta nepravilnu primjenu materijalnog prava, jer bi to bilo protivno legitimnom cilju, koji se ograničenjem prava stranke postiže, što je nužan preduvjet za primjenu načela razmjernosti.

15. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari ni činjenica da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/370, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-9 od 2. srpnja 2024. prekinut postupak izvršenja rješenja o uklanjanju i to samo u dijelu kojim se naređuje uklanjanje zidane prizemne stambene građevine tlocrtnih dimenzija 6,80 x 4,00 m. Naime, postupak ozakonjenja nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja, već može biti pravno relevantan jedino u postupku izvršenja pobijanog inspekcijskog rješenja budući da je člankom 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) propisana mogućnost prekida postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, osporeno se rješenje tuženika može ispitati jer je valjano obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), budući da su u obrazloženju, s obzirom na narav upravne stvari, dani jasni i dostatni razlozi koji su doveli do donošenja takvog rješenja.

17. Odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

18. Budući da tužitelj ne ističe pravno relevantne žalbene prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

19. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, jer isti sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković