REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-894/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VHL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ankica Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-200/2024-3 od 24. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-62/2020-22 od 20. prosinca 2023., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-200/2024-3 od 24. listopada 2024. pod točkama I. i II. izreke, u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-62/2020-22 od 20. prosinca 2023. pod točkama II., IV., V., VI. i VII. izreke, u odnosu na pravna pitanja:

„Pripada li potrošaču, koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe, pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“ broj: 102/15) stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?

Uzimaju li se u obzir, na temelju odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), tzv. negativne razlike anuiteta s osnove valutnog tečaja, kao i tečajne razlike s osnove Ugovora o oročenom depozitu, prilikom dosude potrošaču iznosa preplaćenih anuiteta kredita s osnove ništetnih odredbi ugovora te kada nastupa zastara tih tražbina istaknutih u protutužbenom zahtjevu ili prigovoru radi prebijanja s obzirom na odredbu čl. 198. st. 1. ZOO?“.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-200/2024-3 od 24. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-62/2020-22 od 20. prosinca 2023. postavljajući dvanaest pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?

2. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?

3. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata s osnove nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate?

4. Radi li se u konkretnom slučaju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava uzimajući u obzir specijalnu i kasniju odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja potrošaču daje samo pravo na naknadu štete u slučaju ništetnosti odredbi potrošačkog ugovora, a ne restitucijski zahtjev za ime stjecanja bez osnove ili povrata datog s osnova ništetnosti?

5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?

6. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

7. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?

8. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?

9. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF u kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?

10. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu kojim se kamatna stopa mijenja u skladu s važećim odlukama banke, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po kamatnoj stopi sniženoj odlukom tuženika?

11. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po sniženoj kamatnoj stopi od 3,23 % sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju?

12. Treba li na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a negativnu razliku anuiteta s osnove valutnog tečaja kao i tečajnu razliku s osnove Ugovora o oročenom depozitu uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita i to bez obzira je li tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja ; te nalazi li se takav zahtjev ili prigovor u zastari, ako je odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja?“.

1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano jamstvo na "jednakost oružja" (čl. 29. Ustava).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su prvo i dvanaesto pitanje, a koja se svode na pitanja navedena u izreci ovog rješenja, važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, u odnosu na oba ta pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena, s time da u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje pobijana odluka odstupa i od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženo u odlukama Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju), pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog pravnih pitanja navedenih u točki I. izreke rješenja, dok se u odnosu na ostala postavljena pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić