Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Kzd-126/2022-66

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež toga suda Tatjani Čargonja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Tee Stojić Bah, u kaznenom predmetu protiv optuženika FG zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenoga zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KOz-DO-469/2020 od 17. prosinca 2020., izmijenjene u činjeničnom i zakonskom opisu te pravnoj oznaci kaznenoga djela 5. rujna 2023. prav nakon rasprave održane 13. listopada 2025., u nazočnosti savjetnika Općinske državne odvjetnice u Rijeci, Dine Božanića, optuženika i branitelja Saše Jelušića, odvjetnika iz Rijeke, dana 15. listopada 2025., donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu ZKP/08 )

optuženik MG, sin LG i TG rođene F, rođen **.**.1969. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], vatrogasac, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Opatija, sa mjesečnim primanjima od 1100,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik osobnog vozila proizvedenog 2008., sa prebivalištem u [adresa], neosuđivan

oslobađa se optužbe

da je

u razdoblju od mjeseca ožujka 2015. do 15. listopada 2016. u Pobrima, kao otac malodobnog LG rođenog **.**.1998. premda svjestan da takvim svojim postupanjem štetno utječe na njegov uredan psihofizički razvoj, pa na to pristajući, u tijeku izrazito konfliktnog postupka razvoda braka, a kojemu je prethodilo njegovo fizičko nasilje nad suprugom AG tražio podršku malodobnog sina u sudskim postupcima, a koja je izostala, zbog čega nije ostvarivao adekvatnu komunikaciju i suradnju s malodobnim sinom LG, pa je tako od malodobnog LG prilikom susreta okretao glavu te ga učestalo u prolazu znao psovati i vrijeđati riječima "jebem ti mater, ološu, kretenu", kao i slati mu SMS poruke u kojima je vrijeđao njega i majku navodeći kako je majka loša, predbacivao mu ponašanje majke AG, govoreći mu kako je majka kriva za sve, za razvod i za kuću, znao mu pokazivati srednji prst čime je negativno utjecao na daljnji razvoj malodobnog LG koji je u navedenom razdoblju bio hospitaliziran na odjelu adolescentne psihijatrije KBC-a Rijeka te u obradi Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba i Dječjeg doma Tić, s kojim institucijama nije surađivao u cilju ostvarenja bolje komunikacije s malodobnim sinom kao niti s voditeljicom mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi koja je bila određena roditeljima.

dakle, zlostavio dijete,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude optuženiku HG prvotno je stavljeno na teret počinjenje dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11 na štetu malodobnih OG i LG. Podneskom od 5. rujna 2023. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci izjavilo je da odustaje od daljnjeg kaznenog progona optuženika zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. KZ/11 na štetu malodobne OG dok uz izvršene izmjene u činjeničnom i zakonskom opisu kaznenog djela te u pravnoj oznaci kaznenoga djela, optuženika tereti da bi na štetu malodobnog LG počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

- povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. ZKP/11.

2. Optuženik je na raspravi iskazao da se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo te je iznosio obranu.

3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka saslušani su BG, LG, TG, EG, AG, IG i CG. Nastavno provedeno je kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje u odnosu na oštećenog LG te je pročitana materijalna dokumentacija i to izvješće Centra za socijalnu skrb Opatija sa lista 107 – 111 te materijalne dokumentacije koju je na raspravi 28. ožujka 2023. uložila obrana optuženika.

4. Optuženik u obrani na raspravi ( list 219 - 220) navodi da nije utjecao štetno na psihofizički razvoj sina LG. Iskazuje da je u lošim odnosima sa bivšom suprugom, da je sa istom vodio više sporova u kojima je koristila djecu kao oružje i manipulirala s njima. Navodi da je u puno navrata pokušavao stupiti u kontakt s LG putem SMS poruka, poziva i posredstvom poznanika, što LG nije osporio međutim da istoga u porukama nije vrijeđao. Iskazuje da su u nalazu Poliklinike grada Zagreba neovisni stručnjaci ocijenili da je AG emocionalno zlostavljala djecu, da ih je nagovarala protiv njega i manipulirala s djecom. Iskazuje da je donesena odluka u kojoj su uređeni susreti s djecom međutim da unatoč tome nije mogao realizirati kontakte i susrete s djecom pa je u travnju 2020. pokrenuo ovršni postupak u odnosu na kćerku OG međutim prijedlog je povukao obzirom je malodobna OG odselila s majkom u Republiku Njemačku. Nastavno iskazuje da se obraćao pritužbama Centru za socijalnu skrb Opatija dok su se njegovi roditelji obraćali pravobraniteljici. Navodi da je bivša supruga prije odlaska u Republiku Njemačku u potpunosti devastirala prostor u kući koju je s djecom koristila za stanovanje iako je vlasnik kuće njegov otac. Navodi da je u odnosu na njega bio pokrenut postupak zbog neplaćanja alimentacije koji postupak je okončan u lipnju 2018. donošenjem odbijajuće presude.

5. Optuženik je u prostorijama Policijske postaje Opatija dana 24. travnja 2020. ( list 79 - 82 ) ispitivan na okolnosti počinjenja kaznenih djela iz članka 177. stavka 1. KZ/11 i članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11 te se branio šutnjom.

6. Svjedok LG ( list 167 - 170 ) na raspravi je ustrajao pri iskazu kojega je iznosio u prostorijama I Policijske postaje Rijeka dana 4. prosinca 2020. ( list 128 - 130 ) kada navodi da su njegovi roditelji razvedeni unatrag pet godina te da su do kolovoza 2020. sestra, majka i on živjeli u obiteljskoj kući u [adresa] na prvom katu dok je otac živio u prizemlju. Navodi da je majka sa sestrom odlučila odseliti u Njemačku dok je on ostao u Rijeci obzirom se školuje na Sveučilišnom Odjelu za informatiku. Navodi da su od razvoda braka roditelja, njegova sestra OG i on bili svakodnevno zlostavljani na način da bi mu optuženik u prolazu dobacivao riječi „jebem ti mater, ološu, kretenu“ dok bi sestru opsovao i govorio joj „glupačo“. Nastavno iskazuje da su zbog emocionalne hladnoće optuženika sestra i on postupno prestali s njim komunicirati te da su prestali i susreti s optuženikom. Navodi da im optuženik nije čestitao rođendane niti blagdane, da se nije raspitivao kako su niti je vodio brigu o njihovom školovanju i osnovnim životnim potrebama.

6.1 Nastavno na raspravi 10. siječnja 2022. svjedok iskazuje da je od listopada 2015. do kolovoza 2020. živio na adresi [adresa] u [adresa] dok je u srpnju 2020. prijavio prebivalište na adresi [adresa] u [adresa]. Iskazuje da je bilo intervencije Centra za socijalni rad, da je odlazio u njihove prostorije te da je bila postavljena jedna osoba za nadzor koja je trebala utjecati na poboljšanje međusobnih odnosa ali to nije uspjelo jer je optuženik odbijao suradnju. Iskazuje da je u prostorijama Centra jednom prilikom preuzeo poklon koji je optuženik ostavio povodom Božića. Iskazuje da je u razdoblju od 2015. godine u jednom periodu boravio na Odjelu adolescentne psihijatrije KBC-a Rijeka obzirom se budio tijekom noći sa riječima koje su zabrinule njegovu majku i sestru sve uslijed straha od optuženika koji je bio nasilan te je svojedobno nasrnuo nožem na njegovu majku. Navodi da je hospitalizacija potrajala tjedan dana te je potom u dva navrata bio na grupnoj terapiji. Iskazuje da mu je optuženik slao SMS poruke u razdoblju od 2015. godine pa nadalje, da se radilo o dvadesetak poruka koje su bile uznemirujuće obzirom mu je optuženik predbacivao ponašanje majke, vrijeđao ga i navodio da je majka loša i da je kriva za kuću i razvod. Iskazuje da nije htio odgovarati na optuženikove poruke vezano uz susrete jer je bio nasilan.

6.2 Svjedok nastavno navodi da se njegov odnos s optuženikom počeo pogoršavati kada je bio u dobi od 17 godina međutim da niti ranije taj odnos nije bio dobar. Iskazuje da je otac okretao glavu od njega i vrijeđao ga što povezuje uz sudske sporove koji su se vodili i u kojima je stao na stranu majke odnosno govorio je istinu. Iskazuje da mu je otac 2015. godine čestitao rođendan. Navodi da je u razdoblju od listopada 2015. do kolovoza 2020. optuženik živio u prizemlju kuće sveukupno četiri godine u kojem razdoblju su se susretali kada bi odlazio u školu ili kada bi išao u trgovinu međutim da nije svaki susret završio sa njegovim vrijeđanjem ili psovanjem već da se to događalo kada bi se susreli nakon što je bio na sudu ili na policiji.

7. Svjedokinja BG ( list 209 - 213 ) navodi da je bila voditeljica mjere nadzora u razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2016. koja je mjera određena zbog nesuglasica između optuženika i njegove supruge koji su u predmetno vrijeme živjeli odvojeno, koje nesuglasice su se negativno odražavale na djecu. Iskazuje da je intenzivnije radila sa AG dok su kontakti s optuženikom ostvareni na početku i pred kraj provođenja mjere. Iskazuje da je optuženik bio nezadovoljan načinom na koji je vodila mjeru te nije surađivao. Navodi da su malodobni LG i optuženik bili obostrano negativnog stava vezano uz uspostavu susreta te je njihov odnos bio opterećen prethodnim nesuglasicama. Navodi da je uočila tijekom provođenja mjere da na strani malodobne djece postoji crno - bijelo gledanje na cjelokupnu situaciju obzirom su optuženika doživljavali i opisivali kroz negativne osobine bez nastojanja da pronađu i pozitivne obrasce u njegovom ponašanju. Svjedokinja navodi da takvi stavovi djece često mogu biti uzrokovani emocionalnim zlostavljanjem pri čemu misli da su u odnose između optuženika i djece u velikoj mjeri bili involvirani njegovi roditelji kao i roditelji s majčine strane. Navodi da optuženik nije surađivao sa institucijama u koje su djeca bila upućena. Iskazuje da je nakon godinu dana predložila obustavu mjere obzirom je smatrala da je u radu s AG ostvarila određene ciljeve dok je suradnja s optuženikom izostala.

8. Svjedokinja ZG ( list 257 - 258) majka optuženika, navodi da je od veljače 2015. optuženik živio sa njom i suprugom u [adresa], da su tome prethodila optužbe za koje nije bio kriv. Iskazuje da su u svibnju 2015 suprug i ona otišli prozračiti prizemlje kuće u [adresa] te su u istoj boravili tjedan dana za koje vrijeme im se malodobni LG obraćao na uvredljiv način, da ih je pljuvao pa su njegovo ponašanje prijavili policiji. Iskazuje da je provedeno vještačenje kojim je utvrđeno da je AG emocionalno i psihički zlostavljala djecu. Navodi da optuženik nakon veljače 2015. nije odlazio na adresu u [adresa] obzirom je imao zabranu približavanja. navodi kako nema saznanja da li je optuženik u tom razdoblju ostvarivao kontakte s LG osim što joj je poznato da je istome slao SMS poruke vezano uz ostvarivanje susreta ali LG na poruke nije odgovarao. Iskazuje da ima saznanja da je LG odlazio kod psihologa međutim posljednjih deset godina da su s izgubili kontakte s LG i OG. Navodi kao ne vjeruje da je optuženik LG upućivao izraze poput „ološu i kretenu“. Iskazuje da se optuženik obraćao Hrvatskom zavodu za socijalni rad ali da to nije dalo nikakve rezultate kao niti obraćanje pravobraniteljici za djecu.

9. Svjedok EG ( list 258 – 259) otac optuženika, navodi kako je u situaciji kada je malodobni EG završio u bolnici na Kantridi istoga posjetio ali ga je EG istjerao iz sobe. Iskazuje da se navedeno dogodilo dok su optuženik i AG živjeli zajedno. Navodi da je optuženik zbog mjere zabrane približavanja doselio k njemu i supruzi u [adresa] pa su nakon toga jednom prilikom supruga i on otišli u prizemlje kuće u [adresa] gdje ga je malodobni EG napao govoreći da će mu polomiti obje noge te ga je psovao. Iskazuje kako nema saznanja da li je nakon 2015. optuženik ostvarivao kontakte s EG obzirom o tome nisu razgovarali. Navodi da unuke nije vidio godinama, da su on i supruga pisali pravobraniteljici za djecu, da su se obraćali Hrvatskom zavodu za socijalni rad ali bez rezultata.

10. Svjedok CG ( list 261 - 262 ) navodi da je suvlasnik stana koji se nalazi u [adresa] u susjedstvu optuženikovih roditelja te da je optuženikova majka jednom prilikom zamolila da joj uredi dopis kojim se obratila Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Iskazuje da je optuženikova majka u toj situaciji bila uzrujana, potresena i da je plakala te je govorila o optuženikovim problemima sa suprugom. Iskazuje kako poznaje optuženikovog sina EG koji bi prilikom susreta uvijek pozdravio. Navodi da je iz sadržaja dopisa proizlazilo kako TG ne može ostvariti kontakt s unukom. Stoga da je njega pitala da li bi razgovarao s EG ali se nije htio miješati u navedenu situaciju. Iskazuje da je zaključio kako je TG smetao izostanak kontakata s unukom EG.

11. Svjedok IG ( list 262 - 263 ) navodi da su optuženik i on radne kolege te da se poznaju od djetinjstva. Iskazuje da se optuženik u nekoliko navrata povjerio o obiteljskoj situaciji pa stoga ima saznanja da je putem poruka iskazivao interes za uspostavom susreta sa malodobnim EG. Navodi da je optuženiku bilo teško zbog narušenih odnosa sa sinom. Iskazuje da mu je optuženik u dva navrata pokazao poruke iz sadržaja kojih je proizlazilo da je pokušao uspostaviti susrete sa malodobnim EG na koje je dobio odgovor u smislu „ti nisi moj otac“. Iskazuje da je u razgovoru s optuženikom zaključio da su narušeni odnosi sa sinom posljedica razvoda braka te da je majka negativno utjecala na djecu. Navodi kako iz razgovora s optuženikom nije stekao dojam da je uspio uspostaviti kontakte ili susrete s EG. Iskazuje kako ima saznanja da je optuženik u više navrata odlazio u Hrvatski zavod za socijalni rad radi uspostave kontakata s djecom ali da u tome nije uspio.

12. Svjedokinja AG ( list 267 - 268 ) ispitana je izvan rasprave 10. lipnja 2024. te je uz suglasnost stranaka njezin iskaz pročitan na raspravi 13. listopada 2025. Svjedokinja navodi da je brak između optuženik i nje razveden u listopadu 2015. u kojem periodu su djeca i ona koristili za stanovanje prvi kat kuće dok je optuženik koristio prizemlje kuće. Iskazuje da je optuženik EG prilikom susreta upućivao različite uvrede, da ga je psovao i omalovažavao, ponekad da su se takve situacije događala u njezinoj nazočnosti ali i da je bilo situacija da je po dolasku kući zatekla EG u lošem stanju te bi joj ispričao da ga je optuženi vrijeđao i omalovažavao prilikom susreta. Optuženik da je EG govorio da je nesposoban i glup, da ne razmišlja svojom glavom, situacija da je bila turbulentna, da se događalo da se EG noću budio vrišteći te smatra da su pozadina toga loši događaji koji su se odvijali u obitelji. Navodi da je EG bio hospitaliziran na Klinici za psihijatriju te je naknadno nastavio sa psihoterapijom u dnevnoj bolnici. Iskazuje da je psihoterapeutski rad trajao tjedan ili dva pa je EG to prekinuo. Navodi da je u listopadu bio konflikt kada je optuženik fizički nasrnuo na nju te na EG koji je stao u njezinu zaštitu nakon koje situacije se obratila Dječjem domu Tić gdje su djeca odlazila na razgovore. Iskazuje da je po preporuci Hrvatskog zavoda za socijalni rad izvršena obrada djece na Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, da je to bilo pred kraj mjere nadzora koju je vodila BG. Navodi da iz zaključaka Poliklinike proizlazi da su djeca instruirana od strane majke te da su uznemirena uslijed konfliktnog događaja između roditelja. Svjedokinja navodi da bi optuženik u situacijama kada bi EG susreo na ulici istoga ignorirao ili vrijeđao, da je ponekad i ona bila prisutna situacijama u kojima je istoga omalovažavao. Iskazuje da je optuženik prijavio EG policiji u razdoblju od ožujka do njegove punoljetnosti u tri navrata i to zbog provale, zbog devastacije podrumskog prostora te zbog krađe bušilice. Nastavno navodi da su mjeru nadzora u obitelji inicirali roditelji optuženika kao i sam optuženik jer su smatrali da ona neadekvatno brine o djeci. Iskazuje da optuženik početno inzistirao da susrete ostvaruje s oboje djece, ali da je susrete realizirao samo s kćerkom M dok je u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad izjavio da s EG ne želi susrete.

12.1 Na raspravi 13. listopada 2025. svjedokinja AG navodi kako se ne može sjetiti na koje razdoblje se odnosio njezin iskaz kojega je izložila na raspravi 10. lipnja 2024. Navodi da se ne sjeća rezultata obrade na Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba. Na upit da pojasni kakav je bio odnos optuženika sa EG kada je bio u dobi od 17 godina života navodi da se sjeća samo jedne situacije, a to je kada se trebao održati susret uz nazočnost voditeljice mjere nadzora na Kastvu, koji je susret eskalirao pa je nakon toga optuženik u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad rekao da više ne želi susrete s EG. Navodi da je otprilike u isto vrijeme došlo do SMS komunikacije u kojoj je optuženik EG pisao kako traži povrat bušilice te da bi potom uslijedila SMS poruka u kojoj bi optuženik pisao EG da moraju izgladiti međusobne odnose pa bi se potom u porukama optuženik posredstvom EG obraćao njoj. Na pitanje svjedokinji da li se sjeća da bi EG između 17 i 18 godine govorio da optuženik govori loše i uvredljivo o njoj odnosno da li joj je EG pokazivao SMS poruke u kojima bi optuženik nju vrijeđao, navodi da je bilo svakakvih uvreda ali da na postavljeno pitanje ne može precizno odgovoriti jer da će ispasti da laže. Iskazuje da se sjeća da je optuženik djeci rekao da će jedan dan vidjeti kakva je ona majka, da je loša majka i da je rastrošna.

13. Na listu 290 - 324 prileži nalaz kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja sačinjen po stalnim sudskim vještakinjama psihijatrijske struke Tanji Kosec i psihologijske struke FGP. Vještačenjem je trebao odgovoriti da li je oštećenik LG u inkriminiranom razdoblju bio izložen postupcima roditelja, poglavito optuženika koji su negativno utjecali na njegov psihosocijalni razvoj ili su eventualno utvrđeni psihofizički inzulti na strani oštećenika rezultat drugih čimbenika koji se ne mogu dovesti u vezu sa radnjama koje su predmet optužbe. Iz nalaza vještakinja proizlazi da se kontakt sa oštećenikom LG uredno uspostavlja i održava, urednog je tijeka misli no izbjegava razgovor o traumama, prisutan je osjećaj manje vrijednosti, krivnje i bespomoćnosti te depresivne misli i teškoće u izgradnji i uspostavi odnosa. Nastavno iz nalaza proizlazi da je oštećenik odrastao u obitelji koja je obilježena stalnim konfliktima i nasiljem što je ostavilo duboke emocionalne ožiljke te konflikti predstavljaju traumatska iskustva koja dovode do simptoma PTSP-a kao što su ponovno proživljavanje traume, noćne more, izolacija i socijalna distanca, izbjegavanje razgovora o obitelji i situacijama koje mogu podsjetiti na njegovu prošlost, povećana osjetljivost na stres te povećana emocionalna uznemirenost. Vještakinje navode da je oštećenik odrastanjem počeo graditi život utemeljen na vlastitim uvjetima, s time da su posttraumatski simptomi i dalje prisutni što upućuje da je preosjetljiv na potencijalne prijetnje ili osjeća stalnu napetost što je karakteristično za osobe koje su preživjele traumu. Vještakinje zaključuju da je kod oštećenika prisutna simptomatologija posttraumatskog stresnog poremećaja te da su istome za svakodnevno funkcioniranje potrebni dodatni emocionalni i kognitivni napori. Oštećenik pronalazi sigurnost u odnosu s majkom i sestrom te uči graditi odnose povjerenja i sa drugim osobama dok su dodatni stabilizirajući faktori predanost studiju i težnja za osamostaljivanjem. Zaključak je vještačenja da je u razdoblju inkriminacije od ožujka 2015. do listopada 2016. oštećenik pokazivao simptome akutne reakcije na stres pa kako su se smetnje produbile da je pokazivao simptome poremećaja prilagodbe koji potom prerastaju u simptome posttraumatskog stresnog poremećaja. Vještakinje ističu da su navedene smetnje rezultat traumatskih uvjeta odrastanja u disfunkcionalnoj visoko konfliktnoj obitelji osobito u vrijeme razvoda roditelja uz nastavak suživota nakon razvoda kada je izložen emocionalnom, fizičkom i ekonomskom zlostavljanju od strane oca te suočen sa nemoći majke, njezinom malignom bolešću te nemoći mlađe sestre pri čemu je dodatna otežavajuća okolnost razočaranje i izostanak emocionalne podrške te zaštite od strane članova šire obitelji.

13.1 U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi 13. ožujka 2025. ( list 345 - 349) stalna sudska vještakinja dr. Tanja Kosec, na pitanje branitelja da li se oštećenik liječio nakon rujna 2016. godine obzirom iz posljednjeg nalaza od 13. rujna 2016. proizlazi da je poremećaj prilagodbe u remisiji, navodi da je preporuka liječnika bila nastavak kontrole kroz suportivnu terapiju međutim da je za pretpostaviti da je liječnica mislila da se stanje pacijenta stabiliziralo u usporedbi sa simptomatologijom koja se manifestirala u prethodnom razdoblju. Na pitanje branitelja da li je moguće utvrditi koji su događaji i situacije utjecali na razvoj PTSP-a kod oštećenika obzirom se razdoblje inkriminacije odnosi na period od ožujka 2015. pa do listopada 2016. vještakinja dr. Tanja Kosec navodi da je objektivno sa stanovišta medicinske struke bilo moguće utvrditi postojanje PTSP-a jer je sačinjena procjena osobina ličnosti i psihologijsko testiranje te se simptomatologija PTSP-a može vezati i uz jedno određeno vremensko razdoblje pa tako i uz razdoblje koje je inkriminirano ali da je na psihičko stanje oštećenika utjecala i maligna bolest njegove majke. Navodi da je oštećenik već imao simptome reakcije na stres te je bolest majke dodatno destabilizirala njegovo psihičko stanje. Vještakinja nastavno navodi da su se prilikom provođenja vještačenja fokusirali na cjelokupno razdoblje tijekom kojega je bila izražena obiteljska problematika pa kada branitelj inzistira da se izjasne da li je u razdoblju od ožujka 2015. do sredine listopada 2016. bio izložen određenom traumatskom događaju koji je posljedično doveo do razvoja PTSP-a navodi da je prema podacima dobivenim od oštećenika u razdoblju od 2015. pa do 2020. živio u istoj kući u kojoj je živio optuženik te je cjelokupno okruženje kod njega izazivalo negativne asocijacije obzirom na prethodno doživljeno traumatsko iskustvo što je moglo utjecati na razvoj simptoma PTSP-a.

13.2 Nastavno stalna sudska vještakinja dr. Tanja Kosec navodi da su prilikom vještačenja imale u vidu medicinsko dokument Poliklinike grada Zagreba od 20. listopada 2015. u kojemu je zaključno navedeno da je majka emocionalno zlostavljala djecu međutim da one nisu utvrdile da bi oštećenik bio izmanipuliran od strane majke. Navodi da pod pretpostavkom da je majka emocionalno zlostavljala djecu i manipulirala s istima takvo postupanje ne bi dovelo do razvoja PTSP-a . Iskazuje nastavno da oštećenik odaje dojam mladog čovjeka sa izraženom duševnom trpnjom, empatičan je, u davanju iskaza djeluje autentično i iskreno te je razočaran dugotrajnošću postupaka u kojima se stalno od njega traže određene informacije. Nadalje vještakinja dr. Tanja Kosec navodi da nije moguće provesti kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje bez sačinjavanja anamneze odnosno utvrđivanja „cjeloživotne priče“. Iskazuje da je izražena simptomatologija PTSP-a kod oštećenika posljedica svega što je proživio kroz svoje razvojne faze uključujući i događaje koji su se odvijali u razdoblju inkriminacije.

14. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Opatija ( list 107 – 111 ) od 8. srpnja 2020. proizlazi da se mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi u odnosu na ČG i HG provodila od 10. ožujka 2015., tijekom provođenja mjere prisutne su poteškoće obzirom malodobna djeca odbijaju susrete s ocem te nastavno odbijaju kontakte s djecom i bakom po ocu dok optuženik odbija suradnju sa voditeljicom mjere nadzora.

15. Na raspravi 28. ožujak 2023. branitelj optuženika uložio je materijalnu dokumentaciju koja se odnosi na prijavu neprimjerenog postupanja na štetu malodobnih OG i EG koju prijavu podnose 7. srpnja 2015. Regionalnom uredu pravobranitelja za djecu, optuženik i njegovi roditelji izražavajući sumnju da ČG manipulira sa djecom te malodobnog EG potiče da im prijeti i lažno svjedoči. Nastavno dokumentacija se odnosi na prijavu optuženika koju je 4. kolovoza 2015. zaprimio Centar za socijalnu skrb Opatija u kojoj izražava nezadovoljstvo načinom na koji voditeljica nadzora BG provodi mjeru nadzora kao i načinom postupanja ČG naspram malodobne djece smatrajući da djecom manipulira u svrhu ostvarenja određenih materijalnih interesa. Nadalje priložena je požurnica optuženika upućena 11. studenog 2016. Općinskom sudu u Rijeci, Stalna službe u Opatiji na poslovni broj predmeta P Ob-210/2015 iz sadržaja koje proizlazi da optuženik ne ostvaruje susrete s djecom dvije godine.

15.1 Sud nije prihvatio dokazne prijedloge obrane izložene na raspravi 28. ožujka 2023. za vršenjem uvida u predmete ovoga suda poslovni broj P Ob-210/2015 u kojemu se odlučivalo o razvodu braka, poslovni broj P Ob-4275/2015 u kojemu se odlučivalo o predaji u posjed nekretnine, poslovni broj R1 Ob-18/2020 koji je inicirao optuženik radi ostvarivanja kontakata s djecom, poslovni broj Kzd-77/2016 koji je vođen zbog neplaćanja alimentacije i u kojemu je donijeta odbijajuća presuda u odnosu na optuženika te poslovni broj R1 Ob-371/2020 kojega je inicirala AG radi pribavljanja suglasnosti optuženika u svrhu odvođenja djece u inozemstvo. Nadalje sud nije prihvatio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša KG na okolnosti saznanja o instruiranju djece od strane bivše supruge optuženika u pokušaju onemogućavanja susreta između djece i optuženoga. Naime sud je stava kako se pribavljanjem naprijed naznačenih predmeta i vršenjem uvida u iste neće utvrditi činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u predmetu te je nastavno stava kako niti saslušanje predloženog svjedoka KG nije od značaja za razjašnjenje spornih činjenica i donošenje odluke.

16. Sud je slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka zaključio kako se u postupanju optuženika HG nisu ostvarila obilježja kaznenoga djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 na način kako je to optuženiku stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom od 5. rujna 2023.

17. Optuženik MG tijekom postupka negirao je kaznenu odgovornost navodeći da je u više navrata pokušao stupiti u kontakt sa malodobnim EG isključivo iz razloga kako bi ostvarivali komunikaciju i susrete te negira da bi istoga bilo kada vrijeđao.

18. Iz iskaza oštećenog LG proizlazi da su njegovi roditelji razvedeni od 2015. godine te da mu je optuženik svakodnevno u prolazu dobacivao riječi poput „ološu i kretenu“ da je to činio i u odnosu na sestru OG, da nisu ostvarivali kontakte, da mu nije čestitao blagdane i rođendane. Nastavno u iskazu navodi da su se sretali uglavnom u prolazu u dvorištu obiteljske kuće te da optuženik nije prilikom svakog susreta dobacivao neprimjerene riječi već samo nakon sudskih rasprava u kojima je bio na strani majke. Nastavno iz iskaza oštećenika zaključuje se da bi mu optuženik u razdoblju od 2015. pa nadalje poslao dvadesetak poruka koje su bile uznemirujuće obzirom je optuženik njega vrijeđao dok je za majku navodio da je loša i da je kriva za kuću i razvod.

19. Sud smatra da u iskazu oštećenika LG postoje proturječja vezano uz vremensko razdoblje tijekom kojega je bio izložen neprimjerenim postupcima optuženika kao i vezano uz ostvareni intenzitet kontakata s optuženikom. Naime, svjedok iskazuje da se odnos s optuženikom počeo pogoršavati nakon što je navršio sedamnaest godina života te nastavno navodi da je do kolovoza 2020. živio na adresi [adresa] u [adresa] dok je u srpnju 2020. prijavio prebivalište na adresi [adresa] u [adresa]. Nastavno iz iskaza oštećenika i njegove majke AG proizlazi da su nakon razvoda, ona i djeca živjeli na katu obiteljske kuće u [adresa] dok je optuženik koristio prizemlje kuće. Također iz iskaza oštećenika proizlazi da se u inkriminiranom razdoblju susretao s optuženikom kada bi odlazio u školu ili u trgovinu međutim da se prilikom svakog susreta nisu događali verbalni napadi već samo nakon sudskih rasprava na kojima je bio na strani majke.

20. Sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da je oštećenik s majkom i sestrom nakon razvoda roditelja koji je okončan tijekom 2015., nastavio živjeti u [adresa] sve do kolovoza 2020. kada njegova majka i mlađa sestra odlaze u Republiku Njemačku dok se on preselio na drugu adresu. Oštećenik u svojem iskazu ne precizira kada su se, nakon razvoda roditelja, događali susreti između njega i oca na adresi u [adresa] već po ocjeni suda paušalno iskazuje da je prilikom susreta bilo vrijeđanja i omalovažavanja. Ispitana u svojstvu svjedoka na ročištu **.**.2024. AG također se nije precizno vremenski izjašnjavala o situacijama u kojima bi malodobni LG bio izložen verbalnim napadima od strane optuženika dok na raspravi 13. listopada 2025. na pitanje svjedokinji da li se sjeća da bi LG između 17 i 18 godine govorio da optuženik govori loše i uvredljivo o njoj odnosno da li joj je LG pokazivao SMS poruke u kojima bi optuženik nju vrijeđao, navodi da je bilo svakakvih uvreda ali da e može precizno odgovoriti, jer da će ispasti da laže.

21. Optužba u činjeničnom opisu inkriminira optuženikovo postupanje kojim je štetno utjecao na uredan psihofizički razvoj LG, precizirajući da se navedeno događalo u tijeku izrazito konfliktnog postupka razvoda braka, kojemu je prethodilo optuženikovo fizičko nasilje nad suprugom RG i tijekom kojega je tražio podršku sina u sudskim postupcima. Međutim u dokaznom postupku je utvrđeno da je tijekom listopada 2015. brak između optuženika i AG već bio razveden dok iz iskaza oštećenika kao niti iz iskaza AG nije moguće zaključiti na koji način bi malodobni oštećenik bio involviran u sudski postupak razvoda braka svojih roditelja niti kakvu je to podršku optuženik tražio tijekom trajanja takvoga postupka. Analizom iskaza oštećenika LG zaključuje se da se u inkriminiranom razdoblju susretao s optuženikom kada bi odlazio u trgovinu ili školu te da do neprimjerenog verbalnog obraćanja nije dolazilo prilikom svakog slučajnog susreta već samo nakon sudskih rasprava pa kako je razvod optuženika i AG okončan u listopadu 2015. eventualno bi se radilo o razdoblju od ožujka 2015. do listopada 2015. jer nakon što je razvod okončan i nakon što su malodobni oštećenik LG i njegova sestra OG nastavili živjeti s majkom, zaključuje se da nije bilo susreta i kontakata s optuženikom koji je prema navodima njegovih roditelja TG i EG, koji su saslušani u svojstvu svjedoka, u više navrata intervenirao pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured Opatija kako bi se uspostavili susreti s djecom. Nadalje iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da nakon razvoda optuženik nije niti živio u [adresa] odnosno svjedokinja TG iskazuje da je od veljače 2015. optuženik živio sa njom i suprugom u [adresa] te nije odlazio na adresu u [adresa] obzirom je imao zabranu približavanja. Nastavno iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da su u svibnju 2015 suprug i ona otišli prozračiti prizemlje kuće u [adresa] te su u istoj boravili tjedan dana za koje vrijeme se malodobni EG naspram njih ponašao neprimjereno pa su sve prijavili policiji. Nastavno i optuženikov otac LG u prilikom svjedočenja tvrdi da je optuženik zbog mjera zabrane približavanja doselio k njemu i supruzi u [adresa]. Dakle, iskaz oštećenog LG proturječan je iskazima roditelja optuženika vezano uz mjesto boravka optuženika nakon razvoda od AG pa kada se ima u vidu da roditelji optuženika navode da su u svibnju 2015. boravili tjedan dana u prizemlju kuće kako bi prostor prozračili pri čemu opisuju i sukob sa unukom LG, imajući u vidu činjenicu da su AG te malodobni OG i LG, korili za stanovanje drugu etažu kuće, doista je upitno da li je u inkriminiranom razdoblju optuženik boravio u kući u [adresa], slijedom čega je dovedena u pitanje i učestalost neprimjerenih verbalnih obraćanja optuženika naspram malodobnog LG.

22. Dakle, obzirom da je brak optuženika i AG razveden u listopadu 2015., te da iz iskaz roditelja optuženika TG i EG proizlazi da je zbog izrečenih mjera zabrane približavanja optuženik od veljače 2015. boravio kod njih u [adresa], sud smatra da su dovedene u pitanje i tvrdnje optužbe da bi upravo u razdoblju od ožujka 2015. do 15. listopada 2016. optuženik u [adresa] postupao na način kako je to istome optužnicom stavljeno na teret.

23. Naime, tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da se u razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2016. provodila mjera nadzora, određena zbog nesuglasica između optuženika i njegove supruge koju je provodila svjedokinja BG. Svjedokinja se u iskazu referira na izostanak kontakata između optuženika i malodobnog LG, ukazuje na elemente emocionalne zlostave oboje djece obzirom na isključive stavove koje zauzimaju u odnosu na optuženika doživljavajući i opisujući istoga samo kroz negativne osobine bez nastojanja da pronađu i pozitivne obrasce u njegovom ponašanju. Međutim iz iskaza svjedokinje ne proizlazi da bi u razdoblju provođenja mjere nadzora dobivala saznanja o neprimjerenom verbalnom obraćanju optuženika naspram malodobnog sina LG koje bi imalo obilježja zlostavljanja. Svjedokinja BG iznosila je iskaz kao stručna osoba te je govorila isključivo o onome što je uočavala u obavljanju svoje službene dužnosti slijedom čega sud zaključuje da nema razloga neistinito iskazivati niti prešutjeti činjenice koje bi teretile optuženika. Navedena svjedokinja ukazuje da optuženik nije surađivao u provedbi mjere nadzora, da je bio nezadovoljan načinom na koji je provodila mjeru ali ne upućuje da bi se tijekom provođenja mjere bivša supruga optuženika kao i malodobni OG i LG tužili na neprimjerenu verbalnu komunikaciju optuženika ili na bilo kakav oblik zlostavljanja od strane optuženika čak štoviše svjedokinja navodi da je uočila tijekom provođenja mjere da na strani malodobne djece postoji crno - bijelo gledanje na cjelokupnu situaciju obzirom su optuženika doživljavali i opisivali kroz negativne osobine bez nastojanja da pronađu i pozitivne obrasce u njegovom ponašanju koji su se stavovi djece posljedično odrazili na izostanak komunikacije i susreta s optuženikom.

24. Obzirom nadzor koji je provodila svjedokinja BG spada u mjere obiteljsko pravne zaštite kojima je cilj i svrha prvenstveno dobrobit malodobne djece u obitelji, logično je za očekivati da bi kroz razdoblje od godinu dana koliko se mjera provodila navedena kao voditeljica iste dobila saznanja o bilo kakvom obliku zlostavljanja malodobne djece u obitelji, međutim njezin iskaz u pretežitom se dijelu referirao na izostanak kontakata i susreta između optuženika i malodobne djece pri čemu je iznosila svoje viđenje o razlozima zbog kojih su navedeni kontakti izostali. Nelogično je i neživotno da tijekom provođenja mjere nadzora koja se obzirom na vrijeme trajanja gotovo preklapa sa razdobljem inkriminacije svjedokinja ne bi dobila nikakva saznanja o verbalnom zlostavljanju malodobnog LG od strane oštećenika. Međutim, svjedokinja ne samo da ne iznosi takva saznanja već ističe kako na strani malodobne djece postoji crno - bijelo gledanje na cjelokupnu situaciju obzirom su optuženika doživljavali i opisivali kroz negativne osobine bez nastojanja da pronađu i pozitivne obrasce u njegovom ponašanju. Sud smatra da je svjedokinja BG kao voditeljica mjere nadzora, objektivno i stručno sagledala cjelokupnu obiteljsku problematiku te je nakon godinu dana provođenja mjere predložila njezinu obustavu isključivo iz razloga što optuženik nije sudjelovao u provođenju mjere pa stoga nije bilo moguće uspostaviti kontakte i susrete između njega i malodobne djece. Nastavno sud smatra da bi svjedokinja BG, kao stručna i objektivna osoba, neovisno od činjenice što je u vrijeme njezinoga ispitivanja optuženik terećen za grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja na štetu oboje djece, pred sudom ukazala na neprimjereno postupanje optuženika u vidu verbalnog vrijeđanja i omalovažavanja malodobnog LG, u slučaju da je u inkriminiranom razdoblju takav oblik protupravnog postupanja bio toliko intenzivan da je imao za posljedicu ugrožavanje psihofizičkog razvoja oštećenika.

25. Dakle, osnovom naprijed sačinjene analize iskaza svjedokinje BG, uvažavajući istovremeno iskaze svjedoka TG i EG, roditelja optuženika, iz kojih proizlazi da bi od veljače 2015. optuženik boravio kod njih u [adresa], sud smatra kako državno odvjetništvo nije dokazalo da bi upravo u razdoblju od ožujka 2015. do 15. listopada 2016. optuženik naspram malodobnog LG postupao na način kako je to navedeno u optužnici. Sud potvrdu za navedeno stajalište nalazi i u činjenici da se svjedokinja AG prilikom saslušanja na raspravi 13. listopada 2025. nije mogla izjasniti o razdoblju tijekom kojega je optuženik malodobnom LG upućivao uvredljive i omalovažavajuće izraze odnosno u kojemu je o njoj kao o Ivanovoj majci, govorio na neprimjeren i omalovažavajući način.

26. Sud je tijekom dokaznog postupka odredio provođenje kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećenog LG iz rezultata kojega proizlazi da je u razdoblju inkriminacije od ožujka 2015. do listopada 2016. godine oštećenik pokazivao simptome akutne reakcije na stres pa kako su se smetnje produbile da je pokazivao simptome poremećaja prilagodbe koji potom prerastaju u simptome posttraumatskog stresnog poremećaja. Vještakinje ističu da su navedene smetnje rezultat traumatskih uvjeta odrastanja u disfunkcionalnoj visoko konfliktnoj obitelji osobito u vrijeme razvoda roditelja uz nastavak suživota nakon razvoda kada je izložen emocionalnom, fizičkom i ekonomskom zlostavljanju od strane oca te suočen sa nemoći majke, njezinom malignom bolešću te nemoći mlađe sestre pri čemu je dodatna otežavajuća okolnost razočaranje i izostanak emocionalne podrške te zaštite od strane članova šire obitelji.

27. Nastavno stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke dr. Tanja Kosec u usmenoj dopuni nalaza navodi da je objektivno sa stanovišta medicinske struke bilo moguće utvrditi postojanje PTSP-a na strani oštećenog LG jer je sačinjena procjena osobina ličnosti i psihologijsko testiranje te se simptomatologija PTSP-a može vezati i uz jedno određeno vremensko razdoblje pa tako i uz razdoblje koje je inkriminirano ali da je na psihičko stanje oštećenika utjecala i maligna bolest njegove majke. Nalaz i mišljenja stalnih sudskih vještakinja psihijatrijske i psihologijske struke sud je prihvatio kao stručan i objektivan te osnovom rezultata vještačenja zaključuje da je već sam razvod roditelja te njihov konfliktan odnos negativno utjecao na psihofizički razvoj oštećenika LG s time da rezultati vještačenja ne ukazuju izrijekom da bi isključivo optuženik svojim radnjama negativno utjecao na razvoj oštećenika.

28. Oštećenik LG opisao je na koji način ga je optuženik izlagao uvredama i omalovažavanju dok je njegov iskaz u tom dijelu potvrdila svjedokinja AG pa imajući u vidu rezultate kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja koji ukazuju da bi postojanje PTSP-a na strani oštećenika uz konfliktne odnose unutar obitelji te visoko konfliktni razvod i odnose roditelja mogao biti uvjetovan i neprimjerenim postupcima optuženika, sud po provedenom dokaznom postupku ne isključuje vjerojatnost da bi komunikacija optuženika u odnosu na malodobnog LG u određenim razdobljima njegova odrastanja bila neprimjerena te da bi bila obilježena uvredama, omalovažavanjem te prikazivanjem njegove majke u negativnom svjetlu. Međutim sud je isto tako imao u vidu da stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke dr. Tanja Kosec u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja pojašnjava kako nije moguće provesti kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje bez sačinjavanja anamneze odnosno utvrđivanja „cjeloživotne priče“ oštećenika slijedom čega vještakinja zaključuje da je izražena simptomatologija PTSP-a kod oštećenika posljedica svega što je proživio kroz svoje razvojne faze uključujući i događaje koji su se odvijali u razdoblju inkriminacije. Stoga sud smatra kako navodi optužbe iz kojih bi proizlazilo da je oštećenik isključivo zbog postupanja optuženika trpio posljedice po uredan psihofizički razvoj, nisu potkrijepljene provedenim dokazima, osobito rezultatima kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja kojim je obuhvaćen cjelokupni razvoj oštećenika te narušenu obiteljska dinamika tijekom razdoblja koje je znatno dulje od razdoblja inkriminacije. Naime, analizirajući psihofizički i emocionalni razvoj oštećenika. vještakinje su uzele u obzir razdoblje prije, tijekom i nakon razvoda njegovih roditelja. Slijedom utvrđenoga štetan utjecaj na psihofizički razvoj malodobnog LG ne može se dovoditi u vezu isključivo sa radnjama optuženika niti je optuženikove radnje u vidu neprimjerene verbalne komunikacije, obzirom na rezultate dokaznog postupka moguće vremenski smjestiti isključivo u razdoblje od ožujka 2015. do 15. listopada 2016.

29. Slijedom svega prethodno izloženoga stav je suda kako u konkretnom predmetu nije utvrđen najviši mogući stupanj vjerojatnosti da bi predmetno kazneno djelo bilo počinjeno u vremenskom razdoblju i na način kako je to opisano u optužnici slijedom čega je u odnosu na optuženika HG valjalo donijeti oslobađajuću odluku, sve pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08.

30. Obzirom je u odnosu na optuženika donijeta oslobađajuća presuda temeljem odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 valjalo je odlučiti da troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika kao i nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

U Rijeci, 15. listopada 2025.

Sudac za mladež:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO Rijeka

- okr. MG

- branitelj Saša Jelušić, odvjetnik iz Rijeke

- oštećenik LG, nakon pravomoćnosti

U Rijeci, 27. travnja 2026.