Poslovni broj: Usž-2922/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3861/2024-7 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3861/2024-7 od 25. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3861/2024-7 od 25. travnja 2025. odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS).

2. Tužitelj u žalbi podnesenoj protiv rješenja prvostupanjskog suda ističe da mu je prekršeno pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi kako je pogrešnim odbacivanjem tužbe sud povrijedio njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu te mu je onemogućeno meritorno odlučivanje u upravnom sporu. Smatra kako mu je tuženik uskratio pravo na žalbu jer mu je rješenje od 24. svibnja 1996. namjerno izvješeno na oglasnu ploču, a da nije niti pokušana dostava tužitelju na adresu prebivališta u [adresa] gdje neprekidno stanuje od 2. studenog 1988., što proizlazi iz potvrde o prebivalištu MUP-a od 29. rujna 2025., kao i osobne iskaznice izdana 9. veljače 2022. Smatra kako je tuženik izmislio stegovna rješenja od 10. siječnja 1996. i od 24. siječnja 1996. koja mu također nisu uručena već su izvješena na oglasnu ploču iako je tužitelj 24. siječnja 1996. bio nezakonito lišen slobode u Prometnoj policiji Lučko kao ovlaštena službena osoba i nalazio se na bolovanju. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 46. stavak 1. točku 5. kao i članak 40. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog predlaže da se rješenje Upravnog suda u Zagrebu poništi i vrati na ponovno razmatranje kako bi se saslušao tužitelj i predloženi svjedoci.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje Upravnog suda u Zagrebu sukladno članku 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje o prestanku službe broj: 511-19-10/2- 17354/1-96 od 24. svibnja 1996. unatoč više pokušaja dostave na adresu tužitelja bilo oglašeno na oglasnoj ploči u Postaji prometne policije, Policijske uprave zagrebačke u razdoblju od 4. do 20. lipnja 1996. Na predmetno rješenje tužitelj je podnio prigovor 9. siječnja 2001., koji prigovor je odbačen kao nepravovremen rješenjem Policijske uprave zagrebačke broj: 511-19-30/2-15-100/2-01 od 22. veljače 2001. Ovo rješenje je zbog nemogućnosti osobne dostave izvješeno na oglasnu ploču u razdoblju od 8. do 23. ožujka 2001. Protiv naznačenog rješenja o odbacivanju prigovora tužitelj je 24. svibnja 2002. podnio žalbu koja je odbijena rješenjem broj: 511-01-53-49909/1-2 od 28. kolovoza 2002.

7. Tužitelj je protiv tuženika zbog nedonošenja rješenja po njegovom prigovoru podnijetom 9. siječnja 2001. pokrenuo upravni spor na Upravnom sudu Republike Hrvatske koji je okončan rješenjem broj: Us-6300/2001-6 od 24. siječnja 2002., kojim se tužba odbacuje.

8. Također Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-III-3387/2003 od 26. veljače 2004. odbio je ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-7955/2002-7 od 24. srpnja 2003., kojim je odbijena tužba podnositelja pokrenuta radi šutnje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te je tužbom odlučeno da je rješenje tuženika od 28. kolovoza 2002. zakonito.

9. Člankom 46. stavak 1. točka 5. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari.

10. Sukladno citiranoj odredbi ZUS-a pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 12. rujna 2024. protiv osporavanog prvostupanjskog rješenja od 24. svibnja 1996. dostavljenog tužitelju 28. lipnja 1996. o kojem je riješeno i o izjavljenom prigovoru i o žalbi kao i o šutnji od strane Upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske nedopuštena jer već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari među istim strankama.

11. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković