Poslovni broj: Usž-1626/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6, OIB: 36162371878, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu odobrenja privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-28/2025-8 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-28/2025-8 od 3. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je osporeno rješenje prvostupanjskog suda doneseno na temelju pogrešnog tumačenja članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da se odluka o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe treba donijeti na način da se ne prejudicira odluka o meritumu, a u čemu sud nije uspio. Navodi da nije trebao dokazati nastanak nenadoknadive štete, već nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti. Smatra da obrazloženje osporenog rješenja nije utemeljeno na zakonu i da se sud vodio kriterijima koji nisu predviđeni zakonskom odredbom kod ocjenjivanja nastanka teško popravljive štete, jer da se rukovodio kriterijem teško popravljive štete, došao bi do drugačijeg zaključka. U tom smislu poziva se na ovosudno rješenje, poslovni broj: Usž-3941/2024. Ističe da su u obzir uzeta sva prekršajna djela koja je počinio u Republici Hrvatskoj. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odrediti odgodni učinak tužbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iz očitovanja na prijedlog od 29. siječnja 2025., odgovora na tužbu od 31. siječnja 2025. i podneska od 5. ožujka 2025. Navodi da je sud pravilno primijenio članak 42. stavak 2. ZUS-a jer kršenje pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske, koje se ogleda u neprimjerenom ponašanju tužitelja u javnosti, posebno s naglaskom na napad usmjeren na službenu osobu, opravdava zaključak o nepoštivanju javnog poretka i da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Smatra da je osporeno rješenje doneseno na temelju relevantnih činjenica i dokaza te da je na isto zakonito i pravilno primijenio članak 8. i članak 42. stavak 2. ZUS-a. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi odobrenja privremenog boravka predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, smatrajući da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastala teško nadoknadiva šteta jer bi bio onemogućen obavljati svoje poslovne djelatnosti u Republici Hrvatskoj i bio bi prekinut njegov zajednički život sa suprugom.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem osporenog rješenja tuženika od 2. prosinca 2024. nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, dok bi zbog tužiteljevog učestalog kršenja propisa Republike Hrvatske sama odgoda bila protivna javnom interesu. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije našao da izvršenjem osporenog rješenja tužitelju prijeti teško popravljiva šteta u smislu članka 42. stavka 2. ZUS-a.
8. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevu prekršajnu i kaznenu osuđivanost zbog djela počinjenih prema službenoj osobi (vrijeđanje službene osobe prilikom vršenja službe iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, napad na službenu osobu iz članka 315. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona), ovaj Sud ocjenjuje da bi odgoda bila protivna javnom interesu, a što je, samo po sebi, dostatan razlog za odbijanje tužiteljeva prijedloga. Pri tome valja naglasiti da se ocjena je li odgoda protivna javnom interesu daje na temelju svih činjenica s kojima sud raspolaže, dok postojanje pravomoćne sudske presude kojom je tužitelj oglašen krivim za kazneno djelo ili prekršaj u Republici Hrvatskoj, ovisno o prirodi i ozbiljnosti djela, opravdava takvu ocjenu.
9. Imajući na umu da je tužitelj pravomoćno osuđen za prekršaj i kazneno djelo prema službenoj osobi – policijskom službeniku, čija je primarna zadaća štititi javni poredak Republike Hrvatske, zaštita javnog interesa u konkretnom slučaju opravdava odbijanje tužiteljeva prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe.
10. S obzirom na navedeno, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, a osporeno rješenje prvostupanjskog suda pravilnim i zakonitim.
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
