REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2650/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Marko Kokić, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 10/3, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-363-03/23- 04/450, urbroj: 531-03-4-24-2 od 20. studenoga 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5331/2024-9 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5331/2024-9 od 23. svibnja 2025.
II. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5331/2024-9 od 23. svibnja 2025. u dijelu kojim je tužitelju utvrđena naknada troška upravnog spora preko iznosa od 2.500,00 € (dvijetisućepetstoeura).
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-03/23-04/450, urbroj: 531-03-4-24-2 od 20. studenoga 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/16- 008/3081, urbroj: 251-10-32-1/035-23-5 od 25. travnja 2023. Točkom II. izreke naprijed navedene presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 € zajedno sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naprijed navedene presude odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog postupka.
2. Protiv točke II. izreke naprijed navedene presude žalbu je izjavio tuženik u kojoj navodi da pobija utvrđeni iznos troškova upravnog spora koji se sastoji od troška sastava tužbe, sastava podneska od 5. svibnja 2025. i zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2025. Smatra da trošak ne može pasti samo na njegov teret već mora i na teret zainteresirane osobe. Ističe da se trošak za sastav podneska od 5. svibnja 2025. ne može smatrati opravdanim troškom jer se tim podneskom tužitelj očitovao na odgovor na tužbu zainteresirane osobe, ali u podnesku gotovo u svemu ponavlja činjenične i pravne navode iz tužbe. Osim toga, ročište za raspravu je bilo zakazano za 9. svibnja 2025. pa je tužitelj sve navode iz tog podneska mogao iznijeti i na ročištu. Konačno, sporno je može li se trošak za pristup na ročište od 9. svibnja 2025. smatrati opravdanim troškom jer se na raspravi nisu iznosile nikakve činjenične niti pravne okolnosti osim ponovnog pozivanja na zastaru. Predlaže žalbu usvojiti, poništiti točku II. izreke i riješiti stvar na način da se kao opravdani trošak ima smatrati samo trošak za sastav tužbe, a koji solidarno trebaju snositi tuženik i zainteresirana osoba.
3. Zainteresirana osoba sadržajno pobijaći točku I. izreke presude u žalbi navodi da nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 6. svibnja 2015. postalo pravomoćno i izvršno 6. lipnja 2015. te upire na odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Ističe da je u konkretnom slučaju dopisom od 6. kolovoza 2015. tijelu nadležnom za obračun komunalnog doprinosa dostavljeno rješenje o izvedenom stanju od 6. svibnja 2015. pa je u to vrijeme bio na snazi Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. kojeg je u konkretnom slučaju, po mišljenju zainteresirane osobe, trebalo primijeniti. Predlaže presudu poništiti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbe, ali predlaže što prije donijeti odluku u ovoj stvari.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba zainteresirane osobe nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13. – dalje: ZoPNIZ) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
7. U konkretnom slučaju sporno je je li nastupila zastara prava na utvrđivanje obaveze plaćanja komunalnog doprinosa.
8. Prvostupanjski sud je primjenom Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a poništio rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja jer je utvrdio da je u konkretnom predmetu do dana donošenja osporenih rješenja nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
9. Naime, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvi područnog odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I- 350-05/2013-007/5889, urbroj: 251-13-22/211-2015-11 od 6. svibnja 2015. postalo pravomoćno i izvršno dana 6. lipnja 2015. te da je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a, suprotno žalbenim navodima, u postupcima u kojima je prethodilo ozakonjenje, relevantan upravo trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno.
11. Primjenjujući prethodno citirane odredbe na konkretan predmet, proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze, jer je do donošenja rješenja tuženika (20. studenoga 2024.), kao i prvostupanjskog rješenja (25. travnja 2023.), protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđivanje te obveze.
12. Ovaj Sud smatra potrebnim kazati da unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje na koje zainteresirana osoba ukazuje u žalbi, da Zakon o komunalnom gospodarstvu/95 ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Međutim, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime, u presudi broj: U-zpz- 12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog Zakona propisane za porez na odgovarajući način primjenjuju na druga javna davanja među koje spada i komunalni doprinos.
13. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed navedenom izraženom pravnom shvaćanju tog suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u primjeni ZKG/95, to bi, suprotno žalbenim navodima i primjena "starog" ZKG/95 imala za posljedicu jednako utvrđenje, da je u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje obaveze plaćanja komunalnog doprinosa.
14. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) odlučiti kao u točki I. izreke.
15. Prvostupanjski sud je točkom II. izreke navedene presude tužitelju dosudio trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 €, koji se prema obrazloženju presude tog suda sastoji od sastava tužbe, podneska od 5. svibnja 2025. i zastupanja na ročištu dana 9. svibnja 2025.
16. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Kako je tuženik spor u cijelosti izgubio, osnovano mu je naređeno snošenje troškova spora tužitelju.
18. Međutim, po ocjeni suda podneskom od 5. svibnja 2025., u odnosu na koji je tužitelj zatražio trošak, tužitelj u bitnom ponavlja tužbene navode koje je mogao iznijeti na ročištu za raspravu koje je održano 9. svibnja 2025., zbog čega taj zatraženi trošak Sud nije priznao.
19. Činjenica da je sud obvezao tuženika na naknadu prouzročenih troškova spora, a ne i zainteresiranu osobu, kojoj je u interesu da rješenje tuženika ostane na snazi (članak 20. stavak 1. ZUS-a), ne dovodi u sumnju zakonitost pobijane odluke glede obveze tuženika na naknadu opravdanih troškova spora. To iz razloga što u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, sud ocjenjuje je li opravdano da troškove snosi zainteresirana osoba. Iz prvostupanjske presude ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju zainteresirana osoba, Grad Zagreb, jedinica lokalne samouprave doprinijela nezakonitosti rješenja tuženika koje je poništeno. Naime, jedinica lokalne samouprave u postupku u svezi s komunalnim doprinosom stranka je u sporu jer se radi o obavljanju poslova iz njenog samoupravnog djelokruga, budući je komunalni doprinos prihod jedinice lokalne samouprave kojom se osiguravaju sredstva za građenje i korištenje objekata i uređaje komunalne infrastrukture navedenih u odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu.
20. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 2. u svezi odredbe članka 128. ZUS-a odlučiti kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu, 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić