Poslovni broj: Usž-3980/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1593/2023-10 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1593/2023-10 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Grad Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/148, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Točkom I. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/148, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/961, URBROJ: 251-09-22-1/006-22-02 od 10. studenoga 2022. te predmet vraćen na prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke tog rješenja naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 155,54 eura, u roku od 30 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima između ročišta održanog dana 7. srpnja 2025. i 15. srpnja 2025. nije proteklo petnaest dana. Navodi da prvostupanjski sud na ročištu za objavu presude nije ukratko obrazložio svoju odluku. Tvrdi da joj nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika na očitovanje. Navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o njezinom prijedlogu za uvid u spis predmeta. Također ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku odnosno o kojem je to njezinom prigovoru odlučeno, a iz razloga jer je podnijela prigovor, kako na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, tako i na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud u obrazloženju preispituje rješenje tuženika i u dijelu u kojem je isto postalo pravomoćno (dosuđeni iznos troška). U prilog svojoj tvrdnji da joj pripada pravo na trošak, poziva se na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž: 959/2024 od 14. siječnja 2025. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U konkretnom slučaju kada je tužiteljica na ročištu za raspravu održanu 7. srpnja 2025. primila na znanje datum i sat održavanja ročišta za objavu presude (15. srpnja 2025.) treba reći da se ne radi se o pozivu za ročište iz odredbe članka 89. stavka 3. ZUS-a već o određivanju datuma objave presude sukladno odredbi članka 121. stavka 1. i 4. ZUS-a.
7. Suprotno žalbenim navodima da tužiteljici nije omogućeno da se očituje na dostavljeni spis predmeta tuženika, treba reći da joj je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 6. stavak 1. ZUS-a dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, a na koji odgovor se tužiteljica očitovala podneskom od 6. lipnja 2025. Također, tužiteljica je svakodobno mogla izvršiti uvid u spis tuženika tijekom trajanja spora na temelju odredbe članka 113. ZUS-a.
7.1. Uvidom u zapisnik o objavi presude od 15. srpnja 2025. utvrđeno je da je na ročište pristupila odvjetnička vježbenica opunomoćenika tužiteljice koja je uredno potpisala zapisnik o objavi presude (javna isprava) bez primjedbi pa su navodi žalbe u dijelu da sudac nije ukratko obrazložio presudu (članak 121. stavak 3. ZUS-a) u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i kao takvi nisu osnovani.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je povodom prigovora tužiteljice, točkom I. izreke rješenja Grad Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/148, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. poništeno prvostupanjsko rješenje od 10. studenoga 2022. kojim se djelomično zamjenjuje rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16- 013/1062, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 24. studenoga 2016., na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Sl. gl. Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22), te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke tog rješenja naloženo je prvostupanjskom tijelu naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen. Stoga, nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se prigovoru radi.
9. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv odbijajućeg dijela točke II. izreke rješenja tuženika od 9. ožujka 2023. kojim je, kao što je već navedeno, u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen, a prvostupanjski sud je pobijanom presudom osporeni dio točke II. izreke rješenja tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje da rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, kojim se prvostupanjsko rješenje poništava te upravni postupak vraća u njegovu prethodnu fazu nije konačno rješenje o upravnoj stvari.
10. Neosnovano prigovara tužiteljica da su tumačenja prvostupanjskog suda u pogledu primjene odredbi članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 49/07. i 110/21., dalje: ZUP) protivni ustaljenoj sudskoj praksi. Naime, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučivano o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, ovaj je Sud zauzeo pravno shvaćanje da uopće nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je uopće poznato hoće li za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Stoga, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu tužiteljice poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama ovog Suda, poslovni broj: Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
11. Iz iznijetih je razloga, prvostupanjski sud valjano potvrdio odbijajući dio točke II. izreke rješenja tuženika koji se odnosi na preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka.
12. Nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je prvostupanjski sud preispitivao upravni akt u dijelu u kojem nije osporavan tužbom. Upravo suprotno, iz izreke i obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je sud preispitivao točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu nedosuđenih troškova postupka, dakle u dijelu koji je tužbom izričito osporavan.
13. Budući da žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, dok se odluka o troškovima žalbenog dijela upravnog spora (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
