Poslovni broj: Usž-1767/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, 2. OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. OIT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ĐIT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 13. KIT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje od 2. do 13. zastupa opunomoćenik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, radi utvrđivanja naknade za izvlaštenu nekretninu, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2592/2023-13 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2592/2023-13 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja 1. Grada Dubrovnika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 12. srpnja 2023.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-02 od 12. srpnja 2023., odbijene su žalbe tužitelja 1. Grada Dubrovnika i tužitelja navedenih pod brojem 2.-13., UI ud. O, SI pok. Đ, ĐI, OIT kćeri K, CI sin K, ĐIT, HI, JI, II, GI, MI, BI te KIT, izjavljene protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-01/09, URBROJ: 2117-11/11-22-22 od 19. travnja 2022.

1.2. Naprijed navedenim prvostupanjskim rješenjem od 19. travnja 2022., riješeno je da je Grad Dubrovnik dužan isplatiti naknadu za izvlašteno zemljište u k. o. [katastarska općina] ovlaštenicima naknade (tužiteljima navedenim pod brojem 2. -13.) u iznosima i omjerima pobliže određenim tim rješenjem (ukupno 3.546.433,54 kuna, odnosno 471.448,30 eura za izvlaštenu nekretninu površine 4223 m[2] ), u roku od 15 dana, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Tužitelj Grad Dubrovnik podnio je žalbu protiv presude prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije sudio o svim u tužbi iznijetim prigovorima. Tvrdi da je počinjena povreda upravnog postupka iz razloga što mu žalbe ovlaštenika naknade nisu dostavljene na očitovanje sukladno odredbama Zakona o općem upravom postupku. Ukazuje da je vještak pogrešno procjenjivao predmetne nekretnine jer ih nije procjenjivao individualno već ih je spojio zajedno kao da izvlaštena jedna nekretnina površine 4223 m[2] , a ne veći broj nekretnina različitih površina s različitim svojstvima. Tvrdi da su primijenjeni pogrešni faktori prilagodbe, kao i da većina predmetnih nekretnina koje su izvlaštene ne odgovaraju nekretninama s kojima se uspoređuju. Smatra da prilikom vrednovanja nije uzeta u obzir činjenica da je zemljište u vrijeme oduzimanja bilo poljoprivredno, a tek nakon oduzimanja da je postalo građevinsko. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i rješenje tuženika uz naknadu troškova postupka.

2.1. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu su podnijeli i tužitelji navedeni pod brojem 2.-13., ne navodeći iz kojeg zakonom predviđenog razloga je pobijaju, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je upravno tijelo prvog stupnja, uz nalaz i mišljenje vještaka, pribavilo podatke iz Informacijskog sustava porezne uprave. Prema pribavljenim podacima, raspon cijena građevinskog zemljišta unutar granica građevinskog područja u katastarskoj općini [katastarska općina] u 2021. godini iznosi od 917,64 kn/m² (121,79 eura) do 1.879,67 kn/m² (249,48 eura), pri čemu je iznos naknade koji je vještak odredio za isplatu niži od minimalne vrijednosti utvrđene navedenim podacima. Predlažu Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i rješenje tuženika, te presudom riješiti upravnu stvar, a podredno poništiti presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Uvodno treba reći da presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je u korelaciji s izrekom. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski je sud odgovorio na sve tužbene prigovore, a u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je pobijana presuda utemeljena.

7. Gradu Dubrovniku u upravnom postupku učinjena je povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) time što mu nije žalba tužitelja navedenih pod brojem 2. - 13. sukladno odredbi članka 113. stavka 4. ZUP-a dostavljena na odgovor. Međutim, navedene nedostatke otklonio je prvostupanjski sud u upravnom sporu u kojem su svi ti žalbeni navodi ocijenjeni te Gradu Dubrovniku dana mogućnost izjašnjavanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, Nadalje, prvostupanjski sud održao je ročište za raspravu na kojem, iako uredno pozvan, Grad Dubrovnik nije pristupio, čime je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

8. Odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12., dalje: Zakon o izvlaštenju) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, propisano je se da se odredbe ovog Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništenje ili ukinute.

9. Nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: UP-I-05/1-2999-76 od 20. kolovoza 1979. potpuno izvlašteno zemljište prijašnje vlasnice ZI (prednica tužitelja navedenih pod brojem 2.-13.), radi realizacije Provedbenog urbanističkog plana „Mokošica“, a zahtjev za određivanje naknade podnesen je 2007. godine.

10. Također, nije sporno da je rješenje upravnog tijela prvog stupnja, KLASA: UP/I-943-05/21-01/09, URBROJ: 2117-11/11-22-22 od 19. travnja 2022., doneseno u ponovljenom postupku u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-944-07/19-01/3, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021., kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-944-07/00-01/06, URBROJ: 2117-03-02/2-19- 51 od 2. siječnja 2019. te predmet vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje da se naknada ima odrediti prema odredbama Zakona o izvlaštenju (članak 46.).

11. U ponovljenom je postupku prvostupanjskim rješenjem od 19. travnja 2022. (koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika) prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka Žarka Čuvala, mag. ing. aedif., od 12. studenoga 2021. izrađen u postupanju po zaključku KLASA: UP/I-943-05/21-01/09, URBROJ: 2117/1-11/11-21-8 od 13. rujna 2021. Tim su zaključkom dane upute za izradu nalaza i mišljenja – predmet procjene je građevinsko zemljište koje se procjenjuje prema stanju u vrijeme izvlaštenja, a vrijednost se određuje prema cijenama na tržištu u vrijeme njezinog određivanja.

12. S obzirom da iz izloženog stanja stvari proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, Odsjeka za imovinsko- pravne poslove od 20. kolovoza 1979. potpuno izvlašteno zemljište prijašnje vlasnice radi realizacije Provedbenog urbanističkog plana „Mokošica“ („Službeni glasnik Općine Dubrovnik“, broj: 7/76.) odnosno radi izgradnje novog stambenog naselja s pratećom infrastrukturom, to bez obzira što se zemljište u naravi koristilo kao poljoprivredno, nije osnovan žalbeni prigovor Grada Dubrovnika da je predmetno zemljište u vrijeme izvlaštenja bilo poljoprivredno zemljište. Naime, treba reći da se prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi u primjeni Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.) koju je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz-6/2013 od 22. veljače 2017., u postupcima izvlaštenja, namjena zemljišta određuje sukladno mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji. Prema najstarije dostupnom Prostornom planu Općine Dubrovnik (iz 1984./1985. godine) proizlazi da se predmetno zemljište nalazi unutar građevinskog područja – naselja sa stambenim centrom i pratećim funkcijama, ostala naselja.

13. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor Grada Dubrovnika u kojem navodi da nije jedini obveznik naknade već da su to svi pravni sljednici bivše Općine Dubrovnik. Navedeno iz razloga što se predmetno zemljište nesporno nalazi na području Grada Dubrovnika te da je odredbom članka 87. stavka 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj: 90/92., 94/93., 117/93., 5/97. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 17/99., 128/99., 51/00. i 105/00.) bilo propisano da će općine, gradovi i županije, utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 90/92.) preuzeti, između ostalog, i nekretnine dosadašnjih općina čiji su sljednik.

14. U odnosu na žalbene prigovore tužitelja vezane uz nalaz i mišljenje vještaka Žarka Čuvala, mag. ing. aedif., iz Supervision d.o.o., Split, valja reći da je isti, i prema ocjeni ovog Suda, jasan, potpun te sa stručnog stajališta dovoljno obrazložen. U konkretnom slučaju, procjena sadrži sve propisane elemente, faktore i pri njezinoj je izradi vještak koristio poredbenu metodu kojom se tržišna vrijednost utvrđuje iz najmanje tri kupoprodajne transakcije zemljišta s obilježjima najsličnijim procjenjivanom.

15. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da je iznos naknade koji je vještak odredio niži od minimalnog iznosa iskazanog u podacima dostavljenim od Porezne uprave za 2021. godinu (razlika 77,85 kn/m[2] odnosno 10,33 eura/m ), treba reći da je prvostupanjski sud pravilno otklonio identičan tužbeni prigovor. Ovo uz obrazloženje da je navedeni vještak pravilno imao u vidu da su u predmetno zemljište II. kategorije uložena značajna sredstva od strane bivše Općine Dubrovnik u pogledu prometne infrastrukture, elektro napajanja, vodovoda, kanalizacije, telekomunikacije (stanje zemljišta u vrijeme izvlaštenja) pa je iz tog razloga i cijena nešto niža od minimalnog iznosa iskazanog u podacima Porezne uprave koji inače predstavljaju samo jedan od faktora prilikom obračuna naknade.

16. Zaključno, u odnosu na žalbeni prigovor Grada Dubrovnika (isti je prigovor isticao i tijekom upravnog spora i postupka) u kojem navodi da je vještak pogrešno izvlašteno zemljište procijenio kao jednu česticu, valja istaći da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je vještak Žarko Čuvalo valjano otklonio taj prigovor već u odgovoru i dopuni svog mišljenja, obrazlažući, između ostalog, da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju podzakonski propisi Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine, već isključivo odredbe Zakona o izvlaštenju. Stoga, je vještak pravilno izvlašteno zemljište procijenio kao jednu odnosno više grupiranih čestica pogodnih za stambenu i prateću izgradnju, a koja izgradnja je nakon izvlaštenja i ostvarena te zemljište privedeno svrsi izvlaštenja.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelji svojim žalbenim razlozima nisu s uspjehom osporili zakonitost pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

18. Budući tužitelj Grad Dubrovnik kao jedinica lokalne samouprave u žalbenom postupku nije imao troškove nastale uslijed zastupanja po odvjetniku kao opunomoćeniku, to je, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković