Poslovni broj: Usž-3662/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ZJSFABC, s prijavljenim boravištem u [adresa], [adresa]​​, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković , protiv tuženika unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave istarske , Policijske postaje Poreč , Poreč , Ulica Nikole Tesle 14a , radi produženja odobrenja privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-450/2025-15 od 11. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-450/2025-151 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/I-216-02/25-22/59 , urbroj: 511-08-27-25-1 od 25. ožujka 2025.

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Sjedinjenih Američkih Država (dalje SAD), za produljenje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, u svrhu spajanja obitelji (točka 1. izreke), utvrđeno je da tužitelju prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti područje Europskog gospodarskog prostora, u roku od 30 dana od izvršnosti tog rješenja (točka 2. izreke) uz obvezu predaje tog rješenja na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, odnosno diplomatskoj misliji ili konzularnom uredu nakon napuštanja Republike Hrvatske te prisilno udaljenje u slučaju da dobrovoljno ne napusti EGP (točka 3. i 4. izreke).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da u obrazloženju osporenog rješenja nisu navedeni razlozi zbog kojih ne ispunjava uvjete za odobrenje produljenja privremenog boravka. Ističe da je prilikom ocjene zakonitosti osporenog akta sud trebao imati na umu samo činjenice utvrđene u upravnom postupku (pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli poslovni broj Kzd- 66/2018), ali ne i činjenice utvrđene tijekom upravnog spora (pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli poslovni broj Kzd-93/2022 od 31. ožujka 2023.). Navodi da sud nije izvršio uvid u spis kaznenog predmeta radi upoznavanja sa činjenicama zbog kojih je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja djece, a sve zbog činjenice da zbog neodobravanja privremenog boravka nije u mogućnosti raditi i plaćati alimentaciju. Smatra da je na navedeni način pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te neosnovano donesen zaključak da ne poštuje pravni poredak, odnosno da predstavlja prijetnju za javni poredak. Navodi da sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir činjenicu da je u Republiku Hrvatsku došao zajedno sa sada bivšom suprugom i djecom, da su prodali svu imovinu u SAD-u, te da mu u Republici Hrvatskoj živi majka o kojoj mora skrbiti i od čije mirovine živi, kao i činjenicu da nakon izrečene kaznene osude za nasilje u obitelji nije počinio novo kazneno djelo. Smatra da je upravno tijelo trebalo odlučiti i o zahtjevu za produljenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, a što je upravno tijelo propustilo učiniti. Navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer je prvostupanjsko upravno tijelo provelo zadnju radnju prije donošenje osporenog rješenja (zapisnik od 12. veljače 2025.) bez prisutnosti tumača. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje, podredno predlaže donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovoru na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 49. ZUS-a slobodno ocijenio dokaze i utvrdio činjenice, pri tome uzevši u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, te prilikom donošenja odluke nije počinio bitne povrede odredaba upravnog spora.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 59. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22.). Sud smatra da tužitelj, s obzirom na to da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-66/2018 od 1. travnja 2022. oglašen krivim za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i i 101/17, dalje: KZ), dva kaznena djela povredom djetetovih prava iz članka 177. Kaznenog zakona i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ-a uz izrečenu mjeru zabrane uznemiravanja i uhođenja bivše supruge na udaljenosti od 50 m, nije dokazao traženu svrhu privremenog boravka. Pri tom je prvostupanjski sud utvrdio prirodu i ozbiljnost počinjenih naprijed navedenih kaznenih djela i ocijenio da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, te ukazao i na presudu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-93/2022 od 31. ožujka 2023. kojom je tužitelj oglašen krivim za dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ-a.

8. Prema odredbi članka 59. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje će se odobriti privremeni boravak ako dokaže svrhu privremenog boravka, ima valjanu stranu putnu ispravu, ima sredstva za uzdržavanje, ima zdravstveno osiguranje, uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska i ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, državljanin SAD-a, zahtjevom od 23. travnja 2019. zatražio produljenje odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji sa malodobnom sinovima HJSF i GJSF, koji u Hrvatskoj žive s majkom koja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb. U postupku je utvrđeno da se pred Općinskim sudom u Puli vodi kazneni postupak protiv tužitelja te da je pred Općinskim sudom u Pazinu u tijeku brakorazvodna parnica. Tijekom postupka je tužitelj mijenjao svrhu podnošenja zahtjeva zatraživši odobrenje privremenog boravka u svrhu humanitarnih razloga (zapisnik od 5. studenog 2019.), te je upoznat s činjenicama utvrđenim u postupku, kao i propisanim svrhama i uvjetima za odobrenje privremenog boravka, (zapisnik od 28. siječnja 2020.), a koje zapisnike je tužitelj u prisutnosti tumača, kao i opunomoćenika osobno potpisao bez primjedbi. Rješenjem od 5. svibnja 2020. predmetni postupak je prekinut do okončanja kaznenog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem Kzd-66/2018 i brakorazvodne parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem Ob-139/2019. Na zapisnik od 12. veljače 2025. tužitelj je, nakon upoznavanja s utvrđenim činjenicama, izjavio da odobrenje privremenog boravka traži radi spajanja obitelji, a sve kako bi sudjelovao u odgoju svojih sinova i ostvario pravo na susrete s njima i oni sa svojim ocem, koja prava su proklamirana Konvencijom o pravima djeteta i Ustavom Republike Hrvatske. Sastavljanju zapisnika je u svojstvu opunomoćenika i tumača prisustvovao ZJ, kojeg je tužitelj osobno angažirao radi zaštite svojih interesa, a koji je zapisnik bez primjedbi potpisao, dok je tužitelj odbio potpisati zapisnik.

10. Imajući na umu naprijed navedeno, kao i svrhu radi koje je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka (spajanje obitelji - s maloljetnim sinovima), pravilno je u upravnom postupku utvrđeno, a što je potvrdio i prvostupanjski sud, da tužitelj ne ispunjava najmanje jedan od uvjeta koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se odobrio privremeni boravak (članak 59. Zakona o strancima), jer, prije svega, nije dokazao osnovanost razloga za spajanje obitelji. Ovo stoga što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem Kzd-66/2018 od 1. travnja 2022. proglašen krivim što je zlostavljao djecu i grubo povrijedio njihova prava, bliskoj osobi prijetio da će je usmrtiti i teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, čime je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ-a, dva kaznena djela povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ-a i kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ-a. Kada se navedeno uzme u obzir u kontekstu svrhe radi koje je zahtjev u ovome upravnom postupku podnesen, proizlazi da činjenica postojanja navedenih pravomoćnih osuda i to za kaznena djela nasilja u obitelji, povrede djetetovih prava i prijetnje, od kojih su neka od kaznenih djela počinjena na štetu djece, a neka na štetu njihove majke, ne dokazuje postojanje svrhe zbog koje se produljenje odobrenja privremenog boravka traži (spajanje obitelji), već upravo suprotno. Pri tome, pozivanje suda prvog stupnja i na naknadno počinjena kaznena djela na štetu djece (presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj Kzd-93/2022 od 31. ožujka 2023.), nije odlučno i ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

11. Prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, teži legitimnom cilju (najbolji interes djeteta i zaštita segmenata javnog interesa što se odnose na javni poredak), a donesena odluka se može smatrati prikladnom i nužnom u demokratskom društvu, te u tom smislu nije došlo do neravnoteže između zaštite javnog interesa i postupovnih i konvencijskih prava tužitelja na štetu potonjih prava.

12. U odnosu na žalbene navode vezane uz tužiteljev obiteljski status i obiteljske prilike, dovodeći ih u vezu s odgovarajućim ustavnim i konvencijskim pravima, kako tužitelja, tako i njegove djece u odnosu na koje tužitelj traži spajanje obitelji i čiji najbolji interes valja imati na umu, za istaknuti je da je prvostupanjski sud razmotrio pitanje eventualnog miješanja u tužiteljevo ustavno i konvencijsko pravo na poštovanje obiteljskog života te našao da osporavanim rješenjima navedena prava nisu dovedena u pitanje. Pri tome je prvostupanjski sud ukazao da je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj R1 Ob-454/2022 od 26. listopada 2023. izmijenjen način ostvarivanja osobnih susreta tužitelja s malodobnim djecom i to na način da će se susreti održavati dva puta mjesečno izravno u obliku susreta i druženja u vremenu od 14,00 do 15,00 sati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad pod nadzorom stručne osobe i dva puta mjesečno neizravno putem telefonskog poziva ili video poziva u vremenu od 14,00 do 15,00 sati te ukazao tužitelju na mogućnosti da svoja roditeljska prava i obveze susretima s djecom u skladu sa utvrđenjima nadležnog suda ostvari i kratkotrajnim boravcima u Republici Hrvatskoj, a obzirom na to da pobijanim rješenjem tuženika nije izrečena mjera zabrane ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku.

13. Ovaj Sud posebno napominje, da je Europski sud za ljudska prava u odnosu na prava zajamčena člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 08/99., 14/02., 01/06. i 13/17. – dalje: Konvencija) iznio načelna stajališta prema kojima je država ovlaštena, u smislu međunarodnog prava i njezinih ugovornih obveza, kontrolirati ulazak i boravak stranaca na njezinom teritoriju. Da u predmetima u kojima se odlučuje o statusnim ili drugim pitanjima stranaca ne bi došlo do povrede članka 8. Konvencije nužno je pažljivo ispitati činjenice, primijeniti relevantne standarde ljudskih prava u skladu s Konvencijom i praksom Europskog suda za ljudska prava i adekvatno uravnotežiti tužiteljeve osobne interese i opći javni interes u pitanju. Stoga su u predmetnom postupku, pored prirode i ozbiljnosti kaznenih djela koje je počinio tužitelj, radi uravnoteženja interesa uzete u obzir obiteljske prilike (brak tužitelja je razveden, maloljetni sinovi žive s majkom, tužitelj ima pravo susreta i druženja u određenim vremenskim terminima pod nadzorom te telefonom i videopozivom, majka tužitelja, također je državljanka SAD-a i ne ističu se niti dokazuju ozbiljne poteškoće vezane uz njezin boravak u Republici Hrvatskoj bez tužitelja ili povratak u zemlju podrijetla do kojih poteškoća bi moglo doći zbog pobijanog rješenja tuženika), dob djece (njihova maloljetnost), te najbolji interes djeteta kao primarni čimbenik (odlučno je to što je tužitelj počinio kaznena djela na štetu maloljetne djece čime je njihov najbolji interes ozbiljno ugrozio te nema mjesta zaključku da bi usvajanje zahtjeva tužitelja za produljenje odobrenja boravka zbog spajanja obitelji bilo u njihovu najboljem interesu). Pri tome je uzeta u obzir i zaštita javnog interesa (poštivanje javnog poretka, nečinjenje kaznenih djela, općenito, a napose na štetu maloljetne djece i obitelji koje uživaju i ustavnopravnu zaštitu – članci 62. i 63. Ustava Republike Hrvatske „Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

14. Žalbeni prigovor u pogledu nedonošenja odluke tuženika u svezi zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u humanitarne svrhe nije osnovan, jer je tuženik odluku donio sukladno konačno postavljenom zahtjevu tužitelja za spajanje obitelji (zapisnik od 12. veljače 2025. ). Navedeno ne set tužitelja da podnese novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu za koju eventualno ispunjava propisane uvjete.

15. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelju je omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku te je tijekom postupka upoznat s relevantnim činjenicama za donošenje predmetne odluke, što je potvrdio i potpisao na zapisnike uz prisutnost tumača , dok činjenica da je osobno odbio potpisati zapisnik od 12. veljače 2025. , koji je potpisan od strane kvalificiranog opunomoćenika i tumača kojeg je osobno angažirao da ga zastupa upravnom postupku i sporu, nije drugačije od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, jer postupanjem javnopravnog nije povrijeđen zakon na štetu tijela tužitelja . Kako je za odobrenje privremenog boravka (pa i produljenje privremenog boravka) potrebno da stranka ispunjava sve zakonom propisane uvjete, od kojih je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ne zadovoljava uvjet iz odredbe članka 59. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima (dokazivanje svrhe), kao ni uvjet iz odredbe članka 59. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima (sredstva za uzdržavanje – tužitelj je sam na zapisnik tijekom upravnog postupka ustvrdio da nema). sredstva za uzdržavanje), ovi su razlozi dovoljni za negativno rješavanje po tužiteljevu zahtjevu. Stoga ovaj Sud ne nalazi da je presudom suda prvog stupnja kojim je odbijen tužbeni zahtjev povrijeđen zakonom na štetu tužitelja .

16. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

17. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 144. i 147. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu , 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić