Poslovni broj: Usž-856/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić Babić i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ETiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Zagreb , Glavno tajništvo , Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove , Zagreb , Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1 , OIB:66486182714 , radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog odbora suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1283/2023- 9 od 23. siječnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1283/2023-9 od 23. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II 560-01/23-01/252 , urbroj: 512-2501-23-2 od 26. rujna 2023. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Uprave za ljudske resurse , Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima , Službe za poslove obrane , Područnog odjela za poslove obrane Osijek , klasa: UP/I 560-01/23-01/1517 , urbroj: 512M2-76-23-2 od 18. kolovoza 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 18. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju članka 3. stavka 1. točke b. i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede članka 19. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i članka 49. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Smatra da se pitanje izdavanja potvrde o statusu hrvatskog branitelja ne može pravno riješiti bez provođenja upravnog postupka na zakonit način te osporava zaključak da nije obnašao poslove koji se mogu povezati sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se na Ustav Republike Hrvatske koji propisuje i građanima jamči sudsku zaštitu protiv nezakonitih upravnih akata i nezakonitog postupanja nadležnih tijela, te navodi da se mjerodavni zakoni moraju tumačiti i primjenjivati na konkretne slučajeve na način da se osigura stvarna i djelotvorna sudska zaštita, a ne teoretska i prividna. Navodi da njegov zapovjednik posjeduje popis svih pripadnika Narodne zaštite koji su bili naoružani, a da taj dokaz u postupku nije bio pribavljen te upravno tijelo nije postupilo savjesno niti brižljivo sagledalo sve dokaze. Predlaže da ovaj Sud pogleda sve dokaze iz kojih se može vidjeti da ispunjava uvjete za priznavanje traženog statusa, jer upravno tijelo, iako su mu sve činjenice bile poznate, nije željelo riješiti bit postupka i prikupiti dokaze i izjave koje idu njemu u korist. Ističe da je dužio naoružanje i bio u naoružanim ophodnjama i vježbama gađanja, kao i u pripremama za napad na vojarnu, te sudjelovao u postavljanju ježeva i mina. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjskom tijelu naloži da uvaži izjavu ratnog zapovjednika i kopirani popis pripadnika Narodne zaštite, koji je vjerodostojan, te utvrdi stvarno činjenično stanje i revidira popis. Proizlazi da predlaže da se pobijana presuda poništi.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora. Smatra da je pobijana presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima spisa prvostupanjski je sud, nakon izvršenog uvida u spis tuženika te održane usmene rasprave, činjenice koje su odlučne za rješavanje o zahtjevu tužitelja utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a. Nadalje, iz obrazloženja presude razvidno je da je sud ocijenio postojeće dokaze u spisu, te je razmotrio relevantna činjenična i pravna pitanja u smislu mjerodavnih odredaba ZHBDR-a, kao i navode tužitelja iznesene u tužbi i očitovanju na odgovor na tužbu, te je dao potpune i valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, koje prihvaća i ovaj Sud.

8. Člankom 3. stavkom 1. točka b. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Prema stavku 2. istog članka ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Suprotno navodima žalbe prvostupanjsko je tijelo provelo ispitni postupak sukladno odredbama ZUP-a, u kojem su zatraženi podaci službene evidencije nadležnih tijela o pripadnosti tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite (službena evidencija Područnog odsjeka za poslove obrane Požega, arhivsko gradivo i popisi pripadnika Narodne zaštite za Mjesnu zajednicu Pleternica) i na zapisnik je uzeta izjava tužitelja, te su razmotreni iskazi odnosno izjave svjedoka GT (zapovjednika odreda) i JT, koje je tužitelj priložio uz zahtjev. Tužitelj stoga neosnovano ukazuje na povredu članka 49. ZUP-a, kojim su propisane pretpostavke za neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

10. Iz navedenih dokaza proizlazi da se tužitelj u službenim evidencijama nadležnih tijela ne vodi kao pripadnik Narodne zaštite niti se nalazi na objedinjenom popisu pripadnika Narodne zaštite , dok je iz navoda samog tužitelja i izjava svjedoka razvidno da je tužitelj u traženom razdoblju izvršavao zadaće u vidu čuvanja straže, kontrole prostora i kretanja ljudi i vozila, postavljanju mina i ježeva u slučaju prolaska bivše JNA , vršio naoružane ophodnje po selu, sudjelovao u vježbama gađanja, kontrolirao brodske puteve, štitio kućanstva, groblje, te je bio na raspolaganju Narodnoj zaštiti prema dodijeljenom rasporedu i izvršavao zadatke po zapovjedi. S obzirom na navedene činjenice glede aktivnosti koje je obavljao, a koje tužitelj ne osporava, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava sve pretpostavke iz članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Kako propisani uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, navodi žalbe nisu od utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda opisani poslovi i zadaci koje je tužitelj obnašao ne mogu se podvesti pod oružani otpor agresoru i angažman pripadnika borbenog sektora u izravnoj vezi s oružanim otporom agresoru, u smislu stavka 2. članka 3. ZHBDR-a .

11. S obzirom na izneseno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene već u postupku donošenja osporavanog rješenja, te je isto ocijenjen zakonitim, jer su na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe ZHBDR-a .

12. Suprotno mišljenje tužitelja sud je o zakonitosti osporavanog akta odlučio sagledavajući cjelokupni postupak te je u potpunosti razmotrio relevantna pitanja u skladu s odredbama ZHBDR-a , pri čemu je tužitelju u upravnom sporu omogućeno iznošenje činjenica i dokaza, kao i očitovanje o svim pravnim i činjeničnim pitanjima, te je održana rasprava na koju tužitelj , iako uredno pozvan, nije pristupio. Stoga navodi žalbe glede povrede prava na sudsku zaštitu odnosno pristup sudu nisu osnovani.

13. Kako navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu , 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska