Poslovni broj: Usž-3749/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja HSEJ, državljanina Egipta , zastupnog po pružatelju besplatne pravne pomoći opunomoćeniku Stjepanu Babiću , odvjetniku u Zagrebu , Vodovodna 13/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , Odjel za postupak međunarodne zaštite , Zagreb , Ilica 335 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I- 1725/2025-10 od 18. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1725/2025-10 od 18. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/I-216-03/24-06/19206 , urbroj: 511-01-212-25-9 od 21. ožujka 2025. (točka I. izreke), te je odobrena besplatna pravna pomoć tužitelju i naloženom tuženiku da se isplati. odvjetniku Stjepanu Babiću , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka II. i III. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj , te je određeno da je tužitelj dužan u roku od 8 dana od izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP ), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a .
3. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ponavlja navode istaknute tijekom upravnog spora i u bitnom navodi da je dokazao da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Ističe da zemlju podrijetla nije napustio samo iz ekonomskih razloga, već iz razloga što općepolitičko stanje u njegovoj zemlji i postupanje u pogledu zaštite ljudskih prava upravo i dovode do slabog imovinskog stanja. Navodi da se prema izvještaju Amnesty International Egipat više desetljeća bori s trajnim gospodarskim izazovima iz kojih razloga je vlada zatražila pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda, a dogovorene mjere nisu dale rezultate upravo zbog postupanja vlade prema zatvorenicima i borcima za ljudska prava. Poziva se na izvješće nezavisnih tijela za promicanje ljudskih prava i sloboda prema kojima su provedene ekonomske i socijalne mjere utjecale na zdravlje, obrazovanje, rad u povoljnim i pravednim uvjetima te pravo na odgovarajući životni standard i socijalnu sigurnost. Smatra da iz navedenog proizlazi da mu je život ugrožen, te da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen teškom mučenju i progonu ili opasnosti da bude ubijen od strane nedemokratskih vlasti. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je pravilno primijenjen materijalni propis. Navodi da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15. i 127/17. – dalje: ZOMPZ).
8. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je, s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, ocijenio pravilnim zaključak da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla ekonomske prirode, te da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a). Prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti i razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu i koje je tužitelj iznio tijekom postupka, u tužbi i na raspravi pred sudom, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da tužitelj iznesenim navodima nije učinio vjerojatnim da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno postojanje osnovanog straha od proganjanja niti postojanje opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud i tuženik su prilikom donošenja odluke pravilno su utvrdili da ekonomski razlozi zbog kojih je tužitelj napustio zemlju svog podrijetla nisu razlozi za odobrenje međunarodne zaštite, kao i da prema međunarodnim izvještajima u zemlji tužiteljevog podrijetla ne postoji sigurnosti rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva, a niti osobne okolnosti tužitelja (obiteljsko podrijetlo, pripadnost političkoj stranci ili drugoj organizaciji, progoni po rasnoj, vjerskoj i nacionalnoj osnovi) ukazuju da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i tuženika. Tužitelj navodima iz žalbe, a koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
