REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3368/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠG iz [adresa], Bana [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Danijel Trubić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4025/2022-2 od 8. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-228/2019-30 od 11. studenoga 2020., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4025/2022-2 od 8. travnja 2025. pod točkama I. i III. izreke, u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-228/2019-30 od 11. studenoga 2020. pod točkom II. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
„Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“ broj: 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile Aneks ugovora o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora o kreditu u pogledu valute obveze i kamatne stope odnosno utječe li na pravo potrošača da potražuje isplatu činjenica da je sklopio Aneks ugovora o konverziji?“.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4025/2022-2 od 8. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-228/2019-30 od 11. studenoga 2020. postavljajući šest pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?
2. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?
3. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
4. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, prihvatiti zahtjev za isplatu utemeljen na dijelu nalaza i mišljenja vještaka u kojem nije primijenjena kamata za kredite bez valutne klauzule?
5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano jamstvo na „jednakost oružja“ (čl. 29. Ustava), pravo na jednakost i ravnopravnost (čl. 14. i 26. Ustava) te pravo vlasništva (imovine) i pravo na zaštitu legitimnih očekivanja (članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvo postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i sl.) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog prvog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na ostala postavljena pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
