Poslovni broj: Usž-1532/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

V ISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1791/2023- 49 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1791/2023-49 od 12. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03517133261, URBROJ: 341-99-05/3-23-5341 od 30. studenoga 2023. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03517133261, URBROJ: 341-12-05/3-23-32733 od 22. rujna 2023. (točka II. izreke). Točkom III. izreke presude utvrđeno je da kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti od 12. srpnja 2024. uz kontraindikacije: poslovi slaganja, prenošenja i odlaganja tereta koji prelaze objeručno težinu od cca 15 kg, zahtijevaju čučanj, rad u prignutom ili prisilnom položaju bez mogućnosti uzimanja pauze, te je u točki IV. izreke presude nalaženo prvostupanjskom javnopravnom tijelu da o navedenoj činjenici, uz utvrđenje ispunjava li tužitelj i uvjet iz članka 56. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu. Točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.850,00 eura u roku od 60 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. rujna 2023. kojim se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik žalbom pobija presudu u cijelosti. Navodi da je na temelju naknadno dostavljene medicinske dokumentacije (MR toraklane, LS kralježnice i oba nožna zgloba te ocjene radne sposobnosti specijalista medicine rada) sudska vještakinja na ročištu održanom 2. srpnja 2024. utvrdila da je kod tužitelja nastupio djelomičan gubitak radne sposobnosti, a s čime se usuglasilo i Vijeće viših vještaka, te je sudska vještakinja na ročištu održanom 19. veljače 2025. u cijelosti ostala kod danog nalaza i mišljenja od 2. srpnja 2024. Imajući na umu navedeno smatra da je, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je u situaciji kada je utvrđeno postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti s datumom nakon donošenja osporenog rješenja, moguće odbiti tužbeni zahtjev te u skladu s načelima učinkovitosti i razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa posebnom točkom priznati pravo tužitelju na invalidsku mirovinu, pod uvjetom da je utvrđeno ispunjenje svih uvjeta iz članka 56. ZOMO-a. Smatra da zakonitost osporenih rješenja treba ocjenjivati prema činjeničnom stanju u razdoblju iz članka 128. stavka 1. ZOMO-a, a ne prema stanju stvari u vrijeme vođenja upravnog spora. Ističe da sudska vještakinja nije navela datum i uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti, kao ni datum kontrolnog pregleda tužitelja. Stoga smatra da je odluka sadržana u izreci pobijane presude protivna članku 3. stavku 1. točki 1., članku 5. i članku 117. stavku 1. ZUS-a jer su osporena rješenja u vrijeme donošenja bila pravilna i zakonita. Osporava i odluku o troškovima upravnog spora smatrajući da je ista protivna članku 144. i članku 147. ZUS-a. Neopravdanim smatra dosuđene troškove za pristup na tri ročišta i sastav podneska od 14. listopada 2024. Navodi da je tužitelj u tužbi predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, pa su održavanjem tri ročišta, od kojih je na dva saslušana ista sudska vještakinja, stvoreni nepotrebni troškovi. Navodi da se podneskom od 14. listopada 2024. tužitelj očitovao na njegove navode iz podneska od 19. srpnja 2024., a koje navode je mogao iznijeti na raspravi. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti o troškovima upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu u cijelosti neosnovanom. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog spora ističe da tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju sudske vještakinje u smislu njegova sadržaja i forme, a kako je člankom 130. stavkom 3. ZUS- a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, smatra da tuženik nije ovlašten u žalbi iznositi prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, već je to trebao napraviti do zaključenja rasprave. Navodi da je nova medicinska dokumentacija pribavljena tijekom postupka samo potvrdila ranije postojeće kliničko stanje, koje je konačno, jer su njegova zdravstvena i radna sposobnost bile iste prilikom vještačenja u upravnom postupku i vještačenja u upravnom sporu. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 30. lipnja 2023. radi ocjene radne sposobnosti tužitelja.

8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužitelja. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Osijek od 14. rujna 2023. proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužitelja, njegovu stručnu spremu (SSS, KV vozač), ukupne godine mirovinskog staža (5 godina), poslove koje je obavljao (poslovi vozača sanitetskog prijevoza), činjenicu da je od 10. lipnja 2022. bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi M54.4, kao i da je trenutno nezaposlen, da je 2. prosinca 2017. doživio prometnu nesreću te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju.

9. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 14. rujna 2023. i Vijeće viših vještaka od 23. studenoga 2023. su u nalazima i mišljenjima utvrdila da kod tužitelja ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer promjene u zdravstvenom stanju tužitelja podliježu praćenju i liječenju po nadležnim specijalistima.

10. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, spec. medicine rada. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, a posebno uzimajući u obzir opise poslova koje je tužitelj obavljao prema 2-IN obrascu, zaključila je da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer liječenje tužitelja još nije završeno i ne mogu se ocijeniti posljedice nastale zbog prometne nesreće iz 2017. i ozljede od 9. lipnja 2022. na funkcionalni status lokomotornog sustava tužitelja. Pri tome je navela da je tužitelj u fazi liječenja po fizijatru i ortopedu te je potrebna kontrola istih uz nove nalaze MR torakalne, LS kralježnice i nožnih zglobova uz ocjenu je li po navedenim specijalistima liječenje u smislu trajnih posljedica završeno. Sudska vještakinja je posebno napomenula da je nakon završne obrade po ortopedu i fizijatru potrebno izvršiti pregled kod nadležnog specijalista medicine rada za ocjenu zdravstvene sposobnosti za poslove KV vozača sanitetskog vozila, a da bi se potom mogla ponovno ocijeniti njegova radna sposobnost.

11. Nakon što je tužitelj dostavio nalaz MR torakalne i LS kralježnice od 25. travnja 2024., nalaz specijalista opće kirurgije, ortopedije i traumatologije od 21. lipnja 2024. i mišljenje specijalista medicine rada od 24. lipnja 2024., sudska vještakinja je na ročištu održanom 2. srpnja 2024. ostala u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, ali je s obzirom na novodostavljenu medicinsku dokumentaciju zaključila da je liječenje tužitelja završeno i da su promjene u lokomotornom sustavu tužitelja trajne. S obzirom na navedeno smatra da kod tužitelja postoji djelomična radna nesposobnost s tim da može upravljati kombijem odnosno vozilima druge skupine uz kontraindikacije (poslovi slaganja, prenošenja i odlaganja tereta koji prelaze objeručno težinu od cca 15 kg, zahtijevaju čučanj, rad u prignutom ili prisilnom položaju bez mogućnosti uzimanja pauze). Kod navedene ocjene sudska vještakinja je u cijelosti ostala i kod usmenog saslušanja na ročištu održanom 19. veljače 2025.

12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, bitna činjenica pogoršanja zdravstvenog stanja koja je dovela do djelomičnog gubitka radne sposobnosti utvrđena je medicinskim vještačenjem na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. U obrazloženju pobijane presude detaljno su opisane promjene zdravstvenog stanja tužitelja koje su dovele do njegovog pogoršanja (funkcija torakalne i LS kralježnice te nožnih zglobova), a imajući na umu opis poslova vozača sanitetskog prijevoza koje je obavljao, pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja nastao djelomični gubitak radne sposobnosti uz kontraindikacije. Pri tome je sud postupio u skladu s ovlaštenjem iz članka 49. stavka 1. i stavka 3. ZUS-a, iz kojeg razloga je prigovor tuženika da se pobijana presuda nije mogla utemeljiti na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, valjalo odbiti.

13. U odnosu na prigovor tuženika da prvostupanjski sud u ovom upravnom sporu pogrešno meritorno odlučio, ovaj Sud ističe da upravni sud u upravnom sporu ne odlučuje samo o pitanju zakonitosti, već svojom presudom ima mogućnost neposredno odlučiti o pravima ili obvezama određene osobe u upravnoj stvari. To stoga što je cilj donošenja ZUS-a osiguranje sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnih tijela. Ovaj Sud smatra da u tom cilju postoji obveza suda da, ako je to moguće, spor riješi u potpunosti, učinkovito i djelotvorno za stranku. Postupajući u skladu s tim ciljem, sud je ovlašten voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, pri čemu je ovlašten samostalno utvrđivati činjenično stanje, provoditi dokaze potrebne za njegovo utvrđenje, provesti usmenu raspravu, odnosno sud je ovlašten meritorno odlučiti o konkretnoj upravnoj stvari. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud, a u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, kada je u sporu pune jurisdikcije na temelju dokaza pribavljenih u upravnom sporu, pa i onih koji su nastali nakon donošenja osporenog rješenja tuženika, utvrdio postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja i naložio prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u skladu s tim donese odgovarajuće rješenje, nakon što budu utvrđeni i ostali uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

14. Nastavno na navedeno, ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da u postupcima u kojima protek vremena dovodi do promjena u zdravstvenom stanju koje su od utjecaja na ispunjenje uvjeta za priznanje prava, jedino ima smisla uzimati u obzir činjenično stanje kakvo postoji u trenutku donošenja odluke. Imajući na umu vrijeme pokretanja i trajanje upravnog postupka te da je u upravnom sporu utvrđeno postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja, pravilno prvostupanjski sud smatra da bi primoravanje stranke da podnosi novi zahtjev bilo protivno načelu učinkovitosti, pa i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019., koja se navodi u obrazloženju presude.

15. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita te je sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise naveo razloge zašto je tako postupio, odgovorivši pri tome na sve navode tuženika. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

16. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je, i prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

17. Tuženik je uz podnesak od 19. srpnja 2024. dostavio očitovanje Vijeća viših vještaka od 12. srpnja 2024. iz kojeg proizlazi da se vijeće složilo s novom ocjenom sudske vještakinje da kod tužitelja postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti s kontraindikacijama (očitovanje zatraženo na ročištu od 2. srpnja 2024.). Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je odluka u ovoj upravnoj stvari donesena na osnovi medicinske dokumentacije nastale nakon okončanja upravnog postupka, pravilno je prvostupanjski sud kao datum nastanka djelomične nesposobnosti za rad tužitelja utvrdio 12. srpnja 2024. pa je prigovor tužitelja da isti nije određen ocijenjen neosnovanim.

18. Okolnost što datum kontrolnog pregleda nije naveden u nalazu i mišljenju sudske vještakinje, na što u žalbi upućuje tuženik, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari s obzirom na to da tuženik tijekom upravnog spora nije iznio navedeni prigovor, iako se tijekom postupka očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Pri tome treba istaknuti da je ocjena radne sposobnosti tužitelja u konkretnom slučaju donesena u upravnom sporu u kojemu je nadležni upravni sud, koristeći ovlasti suda pune jurisdikcije, odlučio o pravu stranke odnosno priznao joj traženo pravo na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje koja je zdravstveno stanje tužitelja ocijenila trajnim jer je liječenje lokomotornog sustava završeno. Međutim, javnopravno tijelo može donoseći rješenje iz članka IV. izreke pobijane presude utvrditi dan kada će se kontrolni pregled obaviti, a koje shvaćanje proizlazi i iz presude ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1920/22-2 od 20. prosinca 2022.

19. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

20. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, radi se o opravdanim troškovima sastava tužbe, zastupanja na ročištima 14. veljače 2024. (prvo ročište na kojem je usvojen dokazni prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja), 2. srpnja 2024. i 19. veljače 2025. (na kojima je usmeno saslušana sudska vještakinja), sastava podneska od 14. listopada 2024. i plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

21. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a.

22. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan