Poslovni broj: Usž-3378/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Borisu Mazalinu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 48/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LAGERMAX Logistics Croatia d.o.o., Luka (ranije: LAGERMAX AED Croatia d.o.o.), zastupane po opunomoćeniku Nevenu Vlainiću, odvjetniku iz Zagreba, Metalčeva 5, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us l-1011/2023-5 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us l-1011/2023-5 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/620, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 17. studenoga 2022. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2, KLASA: UP/I-502- 03/22-02/1645, URBROJ: 338-21-02-02-22-11 od 20. srpnja 2022. te usvajanje zahtjeva tužitelja da mu se ozljede nastale 17. ožujka 2022., označene šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S20.2, S22.3, S40.0 i S50.0, priznaju ozljedama na radu i u vezi navedenih ozljeda prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, a točkom III. izreke tužitelju je naloženo zainteresiranoj osobi nadoknaditi troškove upravnog spora u iznosu 621,99 eura u roku 30 dana od dostave pravomoćne odluke.

2. Rješenjem tuženika od 17. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 20. srpnja 2022., kojim se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca, u sporu zainteresirane osobe, ozljede nastale 17. ožujka 2022, pod šiframa prema MKB-10 klasifikaciji: S20.2, S22.3, S40.0 i S50.0, ne priznaju ozljedama na radu niti mu se u vezi navedenih ozljeda priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Bitna povreda počinjena je time što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, tj. kako je dokazana tvrdnja zainteresirane osobe o postojanju naputka da se svima zabranjuje zadržavanje u djelokrugu rada viličara.

3.1. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da bi tužitelj bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Navodi da je kritične zgode radio po uputi nadređene osobe, čistio je prostor skladišta kad se nije obavljao transport. Za vrijeme dok je čistio nije se trebalo manipulirati robom i razumno je pretpostavio da mu je poslodavac za obavljanje posla osigurao sve uvjete. Osporava stajalište prvostupanjskog suda da je trebao postupati s dužnom pažnjom i paziti nalaze li se i kreću li se u blizini njega viličari koji bi mogli vršiti manipulaciju robe premda se ne obavlja transport. Smatra da nije skrivio svoje ozljeđivanje u smislu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zaštiti na radu. Prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, članak 67. točka 1., za skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno ponašanje na radnom mjestu kao primjeri su navedeni tučnjava na radnom mjestu, namjerno nanošenje povreda, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola, dakle gruba kršenja radnih pravila i namjerno nanošenje ozljeda što kod njega nije bio slučaj. U njegovom ponašanju nisu ostvarena ni obilježja namjere ili krajnje nepažnje kada je Zakonom o zaštiti na radu, članak 68. stavak 2., predviđena mogućnost da se za ozljedu na radu radnika poslodavac oslobodi odgovornosti ili da mu se odgovornost umanji. Tužitelj navodi da je on radio po uputi poslodavca koji je propustio organizirati rad tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika. Napominje da je do ozljeđivanja došlo kada je čistio skladište kod rampe za utovar, na tom se mjestu nije nalazio niti jedan kamion s kojega bi se mogao vršiti utovar ili istovar i nije bilo potrebe za manipulaciju robe viličarom. Ako se i vršio utovar robe, viličar je trebao voziti unatrag. Zato je opravdano smatrao da nema zapreke da taj prostor očisti. Smatra da je radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja trebao biti saslušan.

3.2. Tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i sam riješi upravni spor, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je prijavom poslodavca tužitelja od 25. ožujka 2022. kojom je prijavio ozljedu na radu tužitelja nastalu 17. ožujka 2022.

7.1. U upravnom postupku saslušan je tužitelj, pribavljena su očitovanja zainteresirane osobe o okolnostima nastanka ozljede.

7.2. Tužitelj je iskazao da je po nalogu nadređenog čistio prostor skladišta kada nije bilo kamiona za utovar i istovar. Dok je on čistio njegov je kolega upravljajući viličarem došao u skladište, vidio ga je prilikom ulasku, ali tužitelj nije vidio viličar zbog visine robe koja se nalazila na viličaru. Tužitelj je naveo i da je takvu robu, s obzirom na visinu, trebalo voziti unatrag, što predmetnog dana nije učinjeno.

7.3. Zainteresirana osoba je navela da je održavanje čistoće skladišta sastavni dio dnevnih obaveza tužitelja kao skladištara. Skladištari su upoznati da se čišćenje obavlja kad nema utovara i istovara kamiona ili kad postoji veliko onečišćenje koje bi ometalo normalan način rada. Tužitelj na prostoru skladišta gdje se kreću viličari nije trebao čistiti. Ako mu je rečeno da počisti pod sigurno nije decidirano pokazano gdje da čisti. Smatra da je tužitelj mogao vidjeti složenu robu na paletama te vidjeti i čuti viličara. Tužitelj je ozlijeđen na prostoru kod utovarnih rampi gdje viličar utovaruje robu u kamione, a ta roba se ne tovari u kamion vozeći unatrag. Tužitelju nakon ozljeđivanja nitko nije priskočio u pomoć jer je on nastavio s radom. Zainteresirana osoba navodi da radi složene robe i naputka da se nitko ne zadržava u djelokrugu rada viličara, vozač viličara vjerojatno tužitelja nije vidio niti ga je očekivao.

8. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava i snimaka dostavljenih u sudski spis te je primijenio članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon), članak 68. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine", 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) te članke 36. i 37. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22. i 33/23.) koje je citirao u obrazloženju presude.

8.1. Zakon u članku 66. točki 1. propisuje da se ozljedom na radu prema tom Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju… Člankom 67. točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu u smislu tog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

8.2. Zakon o zaštiti na radu u članku 68. propisuje da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (stavak 1.).

9. Ovaj sud smatra da je prvostupanjskom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog njegovog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, što tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti.

10. U ovom sporu je odlučna činjenica što tužitelj nije postupio u skladu s člankom 68. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu jer nije poslove čišćenja skladišta obavljao dužnom pažnjom vodeći pri tome računa o svojoj sigurnosti.

11. Nesporno je da je tužitelj 17. ožujka 2022., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovan posao, pretrpio ozljede šifre S20.2, S22.3, S40.0 i S50.0. kao i to da je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove i aktivnosti koje je obavljao, za radno mjesto skladištara-vozača viličara. Opisano postupanje u konkretnom slučaju predstavlja nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja na radnom mjestu, a kako su to pravilno utvrdili tuženik i prvostupanjski sud.

12. Okolnost da je radnik postupao po nalogu poslodavca ne isključuje obavezu radnika da posao obavlja pažljivo čuvajući sebe i druge tijekom procesa rada. Naime, do nesreće je došlo u prostoru skladišta kod utovarnih rampi gdje se viličarem utovaruje roba u kamion. Upravo je to mjesto gdje se od radnika, tako i tužitelja, očekuje povećani stupanj pažnje. U tom smislu pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da je tužitelj čisteći skladište bio dužan paziti nalaze li se ili kreću li se viličari u njegovoj blizini. U vezi žalbenog navoda da Zakon nije tužiteljevo ponašanje predvidio kao razlog isključivanja mogućnosti priznavanja ozljeda ozljedama na radu, Sud ističe da Zakon daje ilustraciju najčešćih primjera, no to nije taksativno nabrajanje razloga već je ostavljena mogućnost sudskoj praksi da u konkretnim okolnostima prosudi jesu li se ostvarili uvjeti za primjenu članka 67. točke 1. Zakona što su u ovom slučaju tuženik i prvostupanjski sud pravilno učinili. Nesporno je da je tužitelj bio osposobljen za obavljanje poslova skladišta-vozača viličara te je prvostupanjski sud pravilno odlučio da se od tužitelja s obzirom na njegovu osposobljenost za rad očekuje pri obavljanju posla zna gdje i kako treba očistiti skladište na kojem mjestu primijeniti veći stupanj pažnje. Neosnovano tužitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo kako je dokazano postojanje naputka radnicima da se ne zadržavaju u krugu rada viličara, za radno mjesto skladištara-vozača viličara sukladno uvjerenju o osposobljenosti za rad na siguran način tužitelj je s time morao biti upoznat.

13. Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, odnosno nije dužan prihvatiti prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Za odbijanje provođenja dokaza koje je predložio tužitelj prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić